Rakija – glavni sastojak voćnih likera

Rakija – glavni sastojak voćnih likera

Liker je naziv koji se pre svega odnosi na alkoholno piće slatkog ukusa. Može se napraviti od svežeg voća, i to od celih plodova ili delova ploda, ali svakako sadrži prirodni voćni sok, koji su vremenom otpustili plodovi potopljeni u alkoholno piće, odnosno rakiju.

Rakija - © Pixabay

Za likere često kažu da su „ženska“ alkoholna pića ili se koriste u narodnoj medicini zbog svoje lekovitosti. Bilo da je u pitanju voćni liker spravljen od jedne vrste voća, mešavine plodova ili sa lekovitim biljkama, sigurno je da ima izvanredan ukus.

Ovako spravljena pića imaju prirodnu boju, koja zavisi od voćne vrste. Aroma je u potpunosti sačuvana, a šećer daje jako sladak ukus i gustinu same tečnosti, pa je užitak ispijanja specifičan.

Sastojci koji se koriste za spravljanje voćnog likera moraju biti kvalitetni da bi se time dobio kvalitetan liker.
Alkoholno piće koje se koristi kao osnova je voćna rakija. Najpogodnije su rakije od šljive ili jabuke. Drugi izbor bi mogao biti kruška, dok se kajsija i komovica ređe koriste zbog specifične arome.

Višnja - © Agromedia

Jačina alkohola može biti u rasponu od 18 do 22 grada odnosno 45 do 55 stepeni volumena alkohola. Jačina alkohola u rakiji neće biti jačina i likera, jer će doći do razblaživanja dodavanjem plodova voća i šećera. Takođe, prethodno možemo sniziti jačinu rakije dodavanjem dela destilisane vode, ukoliko želimo razblažiti alkohol. Preporuka je da liker ima oko 18 gradi odnosno 45 stepeni.

Voće koje se koristi zavisi od tipa likera koji želite da napravite. Najpogodnije je spravljati sezonske likere, jer je svež plod nezamenljiv. Plod mora biti svež, jer se na taj način iz njega iskoriste svi sokovi i arome, bez izmenjivanja, koje bi usledilo usled zamrzavnja. Plod mora biti dobro zreo da bi sadržao najveću količinu voćnog ukusa.


Poželjno je da je plod iz organskog uzgoja ili bar uzgajan u čistoj sredini. To se odnosi i na šumsko voće i lekovito bilje. Plod mora biti prethodno opran i oceđen od vode. Plodovi ne smeju biti oštećeni, plesnjivi, truli ili crvljivi.

 Šećer - © Pixabay

Šećer se koristi kao pojačivač ukusa, ali igra i glavnu ulogu u konzervaciji ploda, postizanju gustine pića i ublažavanju ukusa alkohola. Za ovu priliku koristi se kristal beli šećer, u manjoj ili većoj količini, u zavisnosti od afiniteta ili namene voćnog likera.


Umesto šećera možete koristiti i med. Med se često koristi jer je zdraviji i daje dodatnu notu ukusu.
Dodatne arome ili ukusi se mogu dodavati po želji (rum, crno vino, vanila i slično).


Recepture se razlikuju u detaljima, ali je osnova uvek ista.

Med - © Pixabay

Kako napraviti liker?

Kod voćnih likera, u staklenu bocu dodaju se plodovi voća, najčešće celi. Ispuniti dve trećine boce, zatim nasuti u istu posudu kristal šećer, toliko da popuni prostor oko voća, ili nešto više od sloja voća. Na kraju se do vrha naspe rakija. Flašu dobro zatvoriti originalnim ili plutanim zapušačem. Odložiti na osunčano mesto na sobnoj temperaturi i povremeno promućkati tokom narednih mesec ili dva. Mogu se koristiti: višnja, marela, kajsija, kruška, orah, grožđe, malina, drenjina, crna ribizla, kupina, borovnica, aronija, trnjina…

Kod travarica, odnosno likera sa lekovitim biljem, potrebno je u posudu dodati sveže aromatične biljke, toliko da se polovina posude ispuni sa stabljikom i lišćem ili cvetom, zatim dodati trećinu posude šećera i naliti rakijom. Mogu se koristiti  menta, timijan, bosiljak, ruzmarin, pelin i mnoge druge.

Koriste se i suvi sastojci kao što su koren lincure, šišarice kleke, razne gljive…

Liker se najčešće konzumira najčešće rano izjutra na prazan stomak, kao aperitiv ili pred popodnevnu dremku.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica