I pored povratnika, zaleđe Zadra je pusto. Međutim, lepote tog dela Dalmacije obećavaju u pogledu razvoja seoskog turizma, ali ta grana privrede zahteva odgovarajuću infrastrukturu.
Izrazito loša starosna struktura, depopulacija stanovništva, nemogućnost zaposlenja, ali i jako loša infrastruktura su najveći problemi današnjih povratničkih područja u Hrvatskoj. Zbog ovih nekoliko elemanata koji nisu obećavajući često se dešava i da projekti sa velikim potencijalom, koji bi za sobom mogli pokrenuti puno toga, ne uspijevaju, ili u najmanju ruku sve ide jako usporeno.
Možda vas zanima
Sve nas je manje, recituju statističari
30/07/2020
Suzavac se razišao, paori na stepeništu
19/07/2020
Varljivo leto dvehiljadedvadeseto
10/07/2020
Život i rad povratnika u selima Hrvatske
Bukovica i Ravni Kotari nekad su bili okosnica poljoprivredne proizvodnje ovog dijela Dalmacije kojeg su naseljavali uglavnom Srbi. Danas je broj stanovnika gotovo desetkovan, a poljoprivredni i turistički razvoj je usporen. Na području Grada Obrovca danas prema dostupnim podacima živi oko 800 Srba, a od toga svega njih 38 je zaposleno, dok ostali žive od sitne poljoprivrede ili socijalne pomoći.
Za prvi obilazak ovih područja, odabiremo selo Muškovce, koje od izumiranja spašavaju preostali stanovnici koji su u najvećem dijelu samostalno iskoristili prirodne ljepote da bi pokrenuli i oživjeli turističku priču i na taj način sebi osigurali egzistenciju na svom kućnom pragu.
Krivudava cesta iz Zatona Obrovačkog vodi nas u dolinu, za koju teško slučajni putnik namjernik može shvatiti da je nova turistička destinacija koja se sve brže stvara poslijednjih nekoliko godina. Stara drvena tabla koja se počela raspadati od starosti i zuba vremena upoznaje nas da uskoro stižemo u Muškovce na izletište Slapova Zrmanje.
Neobično selo u Rumuniji privlači brojne turiste
Odmah iza prve krivine dočekuje nas most na kojem je morala biti srušena ograda da bi autobusi mogli ući u selo u kojem poslijednjih godina neki od najvećih iznajmljivača imaju i po nekoliko hiljada noćenja. Ograničnje brzine na 30 i prvenstvo prolaza iz jednog smjera pokazuju nam koliko je loša infrastruktura u selu koje je postalo odredište za hiljade i hiljade gostiju iz cijelog svijeta. Sa malim ulaganjem Muškovci bi mogli postati top turistička destinacija seoskog turizma gdje bi zaposlenje mogli pronaći mnogi korisnici socijalne pomoći sa početka teksta.
Nikola Buljević se sa svojom porodicom, koja broji nekoliko mlađih članova i djecu, vratio u Muškovce i kako kaže, u ovoj dolini škrte dalmatinske zemlje, vidi i gradi budućnost za sebe i svoju djecu i unučad.
„Muškovci su naš zavičaj, naša sudbina i mi vjerujemo da ćemo uskoro u svom selu moći pristojno živjeti od svog rada“, govori nam Nikola dok nam pokazuje započete radove na ugostiteljskom objektu pored same rijeke Zrmanje. On priča i o pokretanju ozbiljnije poljoprivredne proizvodnje koja zajedno sa turizmom može donjeti jako dobre rezultate.
Nad sudbinom sela : Prošlost i sadašnjost su poznati, a kakva je budućnost?
Potrebna je samo upornost i naporan rad, i to u ovom selu znaju jako dobro, a između ostalog i nisu ni naučili drugačije.
Na drugom kraju Obrovca, na magistralnom putu prema Žegaru, u kojem je i najveća koncentracija srpskog stanovništva, nailazimo na selo Biliševo. U zaseoku Badže, u kojem je prije samo dvadesetak godina bilo 110 stanovnika, danas je ostalo deset ljudi. Jedan od njih je i Dušan Badža koji sa svojom porodicom već godinama uzgaja krave te se bavi prodajom teladi. Kako kaže, krave ne muze, jer nema radne snage više za to, a i otkup mlijeka u većini područja gotovo i da ne postoji.
Dušan je nekada bio vlasnik poznatog ugostiteljskog objekta u Rumi, ali se vratio u rodnu Dalmaciju i posvetio poljoprivrednoj proizvodnji. Dok sa Dušanom obilazimo dvorište i objekte u kojima je smještena stoka, primjećujemo da je u komšiluku većina kuća još uvijek ostala neobnovljena.
„Evo vidite, ovdje nas ima svega nekoliko… Sve je ovo pusto… Tako je sve do Zelengrada“, pokazujući nam rukom na, među izbjegličkom populacijom, široko poznati Zelengrad. Dušan ima namjeru praviti i štalu za svoju stoku, ali ga brine što cijeli kraj sve više pusti.
Pitanje koje se cijelo vrijeme provlači nad ovom pričom je što će biti sa ovim krajevima za desetak godina? Hoće li skroz opustiti? Ukoliko u najskorije vrijeme ne dodje do nekih većih promjena čini se da to postaje neminovnost i surova realnost.
Komentari