Sve nas je manje, recituju statističari

Sve nas je manje, recituju statističari

KRIVA sa opasnim koronavirusom u svom drugom piku ubrzo će, očekivanja su, biti zaravnjena pa čak i izbrisana, ali jedan drugi grafikon sa DEMOGRAFSKIM parametrima zbog svog strmoglavog kretanja ka ambisu budi opravdani nespokoj. Iako planetom Zemljom gazi oko sedam milijardi ljudi, što se smatra previše, u Srbiji su, simboilično rečeno, upaljena sva crvena svetla kao znak upozorenja da država ulazi u ISTORIJSKI MINIMUM sa brojem stanovnika. Tamo gde nema dovoljno ljudi nema planova, ambicija, vizija, filozofije, ali ni uzoranih njiva, punih staja, u špalir utegnutih malinjaka niti svih onih letnjih i jesenjih „jada“ od čvarkijade, slaninijade do kupusijade. Manjak ljudi pogađa sve, ali ipak ponajviše POLJOPRIVREDU koja na raspolaganju ima preko četiri miliona obradivih oranica. S obzirom da su sezonci već postali ELITNA radna snaga onda je jasno u kolikom smo problemu. Sve ovo govorim pod jednim uslovom: AKO MI I DALJE SMATRAMO DA SMO PRETEŽNO POLJOPRIVREDNA ZEMLJA. Jer, jedan deo javnosti čini sve da taj nesagledivi potencijal minimizira. Svede na nivo buvljaka.

Podaci Republičkog zavoda za statistiku su neumoljivi, nedvosmisleni i nepotkupljivi. Posebno naglašavam NEPOTKUPLJIVI, jer još od doba komunizma, socijalizma a potom i izvesne hibridne demokratije, zbog takozvanih „viših interesa“ mnogi podaci su FRIZIRANI. Tačnije, radi zbunjivanja domaćih i inostranih neprijatelja, krio se tačan broj novorođenih, umirlih i onih koji su se odselili u neku drugu zemlju. Na najnovijem SEMAFORU stoji da u Srbiji trenutno živi 6.713.415 stanovnika što se procenjuje kao nikada manje, odnosno istorijski minimum. Svakog dana se rodi 176 beba a umre 278 osoba, što znači, da zemlja dnevno izgubi 102 stanovnika. Tačnije, svake godine smo u minusu za jedan grad veličine preko 37.000 stanovnika. Ako ovome dodamo da su lane samo zemlje EU izdale oko 50.000 radnih dozvola za građane iz Srbije onda je demografski bilans još nepovoljniji.

Pored ovih sumornih cifara „udenuo“ se i podatak da postajemo sve starija nacija pa tako i dalje lica sa takozvanih „plus 65“ godina imamo više za 400.000 u odnosu na petnaestogodišnjake. Sigurno da je NAJNEPOVOLJNIJI onaj podatak koji kaže da u Srbiji žena u proseku RAĐA 1,4 dece, dok je za obnavljanje proste reprodukcije, potrebno najmanje TROJE. Traumatičano je, za one koji se bave ovom problematikom, i to da je od 169 opštinskih mesta u zemlji, tokom prebrojavanja 2018. godine, svega SEDAM imalo pozitivan prirodni priraštaj. Uz ratne sukobe, sankcije, ekonomske migracije, na demografska posrtanja, imao je uticaj raspad negdašnje zajedničke države Jugoslavije kao i hronično nestabilne političke prilike. Svoj „orginalan“ POTPIS ostavilo je i vreme TRANZICIJE  tokom koje niko nije smeo da se usudi da ZAPROSI a kamo li OŽENI buduću suprugu. Bila je prava avantura bez stalnog ZAPOSLENJA i neprekidnog isčekivanja poziva za kakvu MOBILIZACIJU zasnivati porodicu. Svemu su doprimela kontinuirana i neplanska preseljenja u velike gradove, pre svih Beograd i Novi Sad, u kojima mladim ljiudima najčešće u statusu podstanara, nije bilo ni na kraj pameti da imaju više od jednog, eventualno, dva deteta.

Pa i kada smo „stali“ na noge brzo smo zaboravili na čemu POČIVA  budućenos sopstvene društvene zajednice čineći nedostupnim, za prosečnog građanina, mnoge potrepštine za decu od obuće, odeće do smeštaja u obdaništima. Mesecima su se vodile u javnosti oštre polemike o potrebi UKIDANJA AKCIZA  na dečju hranu ili odeću uvezenu iz inostranstva. Samo pred izbore pojavile bi se izvesne državne „Majke Tereze“ obećavajući brda i doline za podršku natalitetu. Ono što se mora oceniti kao dobro je razumevanje i puna ažurnost za sve parove zainteresovane za vantelesnu oplodnju.

Najnoviji podaci Republičkog zavoda za statistiku o proceni broja stanovnika u Srbiji, DEMANTOVALI su uvreženo mišljenje kako u ruralnim područjima zemlje nema problema sa prirodnim priraštaje. Navodno, da po srpskim selima jedva stižu da ljuljaju sve kolevke. Nažalost, to nije tačno jer na stotine sela bukvalno nestaje, čak se prazne varoši i opštinska mesta pa su tako u prošloj godini najmanji priraštaj imali u : Ražnju, Rekovcu, Crnoj Travi, Gadzinom Hanu i Negotinu. Već nekoliko decenija takozvane PROVODADŽIJE za ugovaranje poznanstava i dovođenje udavača su izuzetno traženi poslovni ljudi po domaćim selima. Naime, nezvanični podaci govore da u srpskim selima ima blizu 200.000 neoženjenih muškaraca. Dovodili su im na „probu“ mlade iz mnogih Balkanskih, Evropskih, ali i zemalja  iz Azije, pa sve do dalekih Filipina, ali učinak je bio simboličan. Te negdašnje mladoženje sada su ljudi u godinama, što znači, da je njihov interes za zasnivanje porodica sporadičan. Time je potvrđeno da se i dalje DVE TREĆINE beba rađa u gradskim sredinama. Smešne su priče kako će izvesni ROBOTI I RODE visokosifisticiranih tehnologija spasiti naše selo i poljoprivredu. Njoj su potrebni mladi, snažni, obrazovani, maštoviti, uporni, a što ne reči, i raspevani ljudi. Ne samo za narednih 100, već mnogo više godina.

Jednom zgodom upitao sam se se ko će iz bajkovitih srpskih sela, dolina, nepreglednih ravnica i planina LAJATI NA ZVEZDE? Nije to uzgred i nadahnuto rečeno, već iz SLUTNJE da pomenutim prostorima preti samoća, tišina, skoro, pustoš. Samo gledanje u zvezde je odraz slobode, zadivljenosti Vaseljenom, sa njenim rojevima, kolima, Mlečnim i drigim putevima. Videti zvezdu „padalicu“znači očekivati sreću, ispunjenje želje, pa čak, i snova. Srpski poljoprivrednici u tom činu vide i doživljavaju mnoge druge detalje i poruke. Oni često gledaju u nebo sa kojeg ČITAJU i dobijaju korisne i upozoravajuće informacije kada je u pitanju njihov posao. Podsetiću da su ovog leta uoči Petrovdana LILE paljene u gradovima a ne u blizini zabrana divljih trešanja. Lep običaj je ispoštovan a PUSTA sela sve su sa setom posmatrala .Još nešto, poslednji put sam „lajao“na zvezde daleko pre filmovane priče Milovana Vitezovića, još dalekih 70-setih  godina prošlog veka sa vršnjacima iz radničko-seljačkih porodica u Studentskom gradu na Novom Beogradu. Mnogi od njih nisu se vratili u zavičaj. A zvezde čekaju!

OVAJ NEPRIJATNI TREND SE NE MOŽE POISTOVEĆIVATI SA KLIMATSKIM PROMENAMA NITI GURNUTI U NAŠE OMILJENO V.D. STANJE. POPULACIONA POLITIKA JE DUBOKA BRAZDA ZA RAZVOJ I BUDUĆNOST SVAKE DRUŠTVENE ZAJEDNICE PA TAKO I NAŠE ZEMLJE.U NAJMANJU RUKU NEPRIMERENO JE LOŠE REZULTATE SAMO SVODITI NA STATISTIKU I RECITOVANJE BROJEVA I PROCENATA. KONKRETNIH KORAKA ZA REŠAVANJE PROBLEMA KAO DA NEMA , ILI IH MOŽDA, NEKO PRIKRIVA? OSEĆAO BI SE RAZOČARANO DA PONOVO ČUJEM: KAKO NEŽENJE TREBA OPOREZOVATI I TAKO REŠETI OVAJ IZAZOV. GLASOGOVORNICI PARTOKRATIJE I BEZIDEJNE BIROKRATIJE, IMAM UTISAK, BILI BI NAJRADIJI DA SE OZBILJNO POREMEĆENI PRIRODNI PRIRAŠTAJ STANOVNIŠTVA UREDI KAKVIM DEKRETOM ILI ZAKONOM. DA SE IZVRŠI NEKA VRSTA „RASPISA“: PO BRAČNOM PARU, DOMAĆINSTVU, ULICI, GRADU ILI ZADRUZI. BAŠ KAO U VREME VLADAVINE ONIH, KOJI SU PRE KOJU NEDELJU, HRIŠĆANSKU BOGOMOLJU PRETVORILI U DZAMIJU. DA, MISLIM NA VELIČANSTVENU AJA SOFIJU. ANALITIČARI KOJI PRATE POPULACIONA KRETANJA NAJAVLJUJU DA ĆEMO DO 2050. GODINE, BITI U MINUSU ZA JOŠ DVA MILIONA STANOVNIKA. KOLIKO SAM RAZUMEO TO NIJE NIKAKVA „TUFAHIJA“, ODNOSNO POSLASTICA ZA BRBLJIVE I SENZACINALISTIČKE TABLOIDE, VEĆ IZVESTAN EPILOG U KOJI NIJE UKALKULISAN PROCENAT ONIH KOJI BI, EVENTUALNO, STRADALI OD NEKIH NOVIH PANDEMIJA. NAIME, LJUDI IZ MEDICINSKE STRUKE PROCENJUJU DA NA „SVOJ“ RED ČEKA OKO 30 OPASNIH VIRUSA. BAŠ NA OVOM MESTU ĆU PODSETITI NA NOBELOVCA IVU ANDRIĆA, ZA KOJEG SU NAJUGLEDNIJI INTELEKTUALCI I KNJIŽEVNI KRITIČARI NAGLAŠAVALI: DA JE BIO JEDAN OD RETKIH KOJI JE SVAKOM PRILIKOM ZNAO KOLIKO TREBA DA KAŽE. I NI REČ VIŠE.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica