
Bolja kontrola novca koja je namenjena zadrugama
Tokom posete Leskovcu, ministar bez portfelja Milan Krkobabić najavio je bolju kontrolu sredstava koja su namenjena zadrugama.
Grad Leskovac nalazi se na krajnjem jugu Srbije i privredni je, administrativni, industrijski i kulturni centar Jablaničkog okruga. Prostire se u središtu plodne Leskovačke kotline, dugačke 50 i široke 45 kilometara, na maloj reci Veternici.
Pažnju i najprobirljivijih posetilaca ovaj Grad privlači različitim geografskim i turističkim motivima, objektima i sadržajima. U Leskovcu su razvijene hemijska, tekstilna, drvoprerađivačka i prehrambena industrija, a posebno se ističe kao grad roštilja, paprike i raznih kulinarskih specijaliteta.
Danas, u ovom Gradu koji zauzima površinu od 1.025 kilometara kvadratnih, živi 144.206 stanovnika, većinske srpske nacionalnosti (92,6%) u 141 naseljenom mestu. Leskovačka opština je po broju naselja najrazuđenija u Srbiji, a Grad Leskovac je, posle Niša, najveći grad na jugu Srbije. Više od polovine (54,3%) stanovnika živi u seoskim sredinama.
Naseljena mesta grada Leskovca i istoimene Opštine:
Tradicionalno, u Leskovcu se već generacijama u selima dosta gaje razne povrtarske kulture za ranu upotrebu. U ovom kraju podjednako su napredne i razvijene i plastenička proizvodnja, za rano konzumiranje povrća, ali i proizvodnja na otvorenom prostoru, odnosno u baštama.
Poslednjih godina se plastenička proizvodnja još više razvija i modernizuje, pa zato postaje jedan od glavnih izvora prihoda mnogih ljudi u leskovačkom kraju. Najzastupljenije povrće su:
Višnja, jagoda, šljiva i malina dominantne su u grani voćarstva, dok je stočarstvo u opadanju.
Da je na ovom prostoru nekada postojalo ilirsko naselje saznajemo od grčkog istoričara Herodota. Rimljani su na ovaj prostor došli u II veku, proterali su Ilire i na levoj obali reke Veternice osnovali svoje naselje, a na brdu Hisar podigli utvrđenje.
O doseljavanju Slovena i njihovom načinu života nema podataka, ali je poznato da je u XII veku grčki car Manojlo poklonio ovu oblast, koja se zvala Glubočica, Nemanji, a tu se nalazilo i naselje Leskovac. Smatra se da je naselje dobilo ime Leskovac pre više od 600 godina, po leski (lešniku), koji je iznikao na prostoru isušene močvare, ali u doba Turaka naselje je nosilo njihovo ime – Hisar, što znači tvrđava.
Iz perioda vladavine cara Dušana, i nakon toga, sela u oblasti Glubočice (Dubočice) često bivaju darivana manastirima i tim povodom Leskovac se prvi put pominje kao grad.
U doba Turaka naselje Leskovac postalo je centar Leskovačkog pašaluka, koji je obuhvatao veliki prostor sve do današnjeg Paraćina i Kruševca.
Tokom Prvog svetskog rata, Leskovac je okupiran od strane Bugara, Nemaca i Austrougarske, a stanovništvo i privreda trpe velike gubitke. Nakon oslobođenja grad se oporavlja i između dva svetska rata dostiže svoj privredni vrhunac.
Sa početkom Drugog svetskog rata, Leskovac je bombardovan 6. i 8. aprila 1941. godine. Pretrpeo je velike gubitke, a Nemci su ga okupirali 12. aprila.
6. septembra 1944. godine savezničke snage su sa oko 50 aviona, bez povoda, razrušile grad i nanele nove ljudske žrtve, za koje se pretpostavlja da ih je bilo između 2.500 i 4.000, a broj razrušenih objekata iznosio je 1.840. Leskovac je oslobođen 11. oktobra 1944. godine.
Za razvoj poljoprivrede, s obzirom na to da je odlikuju plodno zemljište i povoljna klima, Leskovačka kotlina ima veliki značaj. Ova dva uslova, kao i mogućnost navodnjavanja, ukazuju na to da postoje objektivni uslovi za razvoj intezivne poljoprivredne proizvodnje na ovom području.
Seoska naselja leskovačkog kraja, kojih ima 141, nisu dovoljno iskorišćena u oblikovanju savremene poljoprivrede, ali ni ukupne lokalne ekonomije. Poljoprivredne površine karakterišu velika usitnjenost i razuđenost, a najveći deo je u privatnom vlasništvu. Sve to otežava savremenu primenu agrotehničkih mera.
U gradu Leskovcu, prema rezultatima Popisa poljoprivrede 2012. godine, ima 15.507 registrovanih poljoprivrednih gazdinstava.
Plastenička proizvodnja, odnosno, uzgajanje povrtarskih proizvoda za ranu upotrebu u plastenicima, uzgajanje povrtarskih proizvoda za kasniju upotrebu, kao i njihovo plasiranje na, kako domaćem, tako i inostranom tržištu, poljoprivredna je tradicija ovog kraja.
Povrtarska proizvodnja osnovni je dopunski izvor prihoda većine lokalnog poljoprivrednog stanovništva, a u nekoliko poslednjih godina došlo je i do povećanja površina pod plastenicima i povrtarskim zasadima. Paradajz, paprika, krompir i kupus gaje se najviše od povrtarskih kultura.
U oblasti voćarstva dominiraju višnja, jagoda, šljiva i malina. Voćarska proizvodnja je važan segment poljoprivrede ovog kraja i poluintezivnog je do intezivnog tipa, a primene agrotehničkih mera i zaštite od bolesti štetočina su na zadovoljavajućem nivou.
Pašnjaci na brdsko-planinskim predelima imaju odlične uslove za bavljenje stočarstvom, međutim, mogućnosti za bavljenje intezivnom stočarskom proizvodnjom (tovna junad, mlečne rase goveda), umanjene su zbog demografskog pražnjenja sela, kao i odlaska mladih u gradska naselja. Stočarstvo ovoga kraja odvija se najčešće u ravničarskim selima i svelo se na čuvanje manjeg broja grla stoke.
Leskovac se nalazi na 42°52' severne geografske širine i 21°57' istočne geografske dužine, u podnožju brda Hisar, na nadmorskoj visini od 210 do 240 metara. Leskovačka kotlina, u kojoj je Grad smešten, se na severu graniči sa niškom kotlinom, dok se sa vranjsko-bujanovačkom graniči na jugu.
S ozirom na to da kroz nju prolaze važne međunarodne saobraćajnice, kao i saobraćajni pravci nižeg reda, ona ima tranzitni karakter. Zapadnu i Srednju Evropu sa Makedonijom, Grčkom i Malom Azijom povezuje glavni saobraćajni pravac koji prolazi kroz Opštinu. Od Beograda je udaljen 300, a od od Niša 40 km.
Reka Južna Morava prolazi u blizini Grada, a Veternica, Jablanica, Vlasina, Pusta Reka i Rupska reka njene su najveće i najznačajniji pritoke. One predstavljaju tzv. srpsko petorečje.
Leskovac okružuju i tri veštačka jezera - Brestovačko, Barje i Vlasinsko jezero, kao i planine Radan (1.409m), Pasjača, Goljak, Kukavica i Čemernik (1.638m), Babička gora (1.098m), Seličevica (903m) i Suva planina.
Ovo je brdsko-planinsko područje i u ukupnoj površini Grada ono zauzima njegove 2/3. Klima u Leskovcu je umereno kontinentalna sa prosečnom godišnjom temperaturom od +11,1°C. U januaru je prosečna temperatura 0oC, dok je u julu 21,6°C.
Prosečne godišnje padavine iznose 625mm, a vlažnost vazduha je 73%. U proseku ima 79 sunčanih, 112 oblačnih, 35 sa snegom i 42 tropska dana u godini.
U gradu Leskovcu, prema zvaničnim podacima iz popisa poljoprivrede koji je Republički zavod za statistiku sproveo 2012. godine, 15.447 gazdinstava koristi poljoprivredno zemljište. U najvećem broju imaju oranice i bašte, odnosno najčešće gaje kukuruz za zrno - njih 12.946, a zatim pšenicu i krupnik – 12.155 gazdinstava. Prema broju slede poljoprivredna domaćinstva koja proizvode krompir - 6.815, papriku - 5.158, crni luk - 2.927, kao i detelinu (njih 2.882).
Najveći broj gazdinstava su porodična (99,92%), a ostalo su pravna lica.
Ukupno 1.125 gazdinstava gaji mešovitu stoku za ispašu, ne i za proizvodnju mleka, kombinovano ratarstvom, svinjama i živinom bavi se njih 1.720, međutim najviše je onih koji uz useve gaje i stoku (3.461).
Poljoprivredom se u Leskovcu bavi 40.138 ljudi, a muškarci prednjače kada je reč o ukupnom broju.
Kada je reč o nosiocima gazdinstava u Leskovcu, muškarci su ponovo u prednosti i učestvuju sa 83,83%, dok je udeo žena mnogo manji i iznosi 16,17%.
Kada je reč o članovima poljoprivrednih domaćinstava, tu prednjače žene sa udelom od 60,27%.
Tokom posete Leskovcu, ministar bez portfelja Milan Krkobabić najavio je bolju kontrolu sredstava koja su namenjena zadrugama.
Svaka kompanija koja već ima određeni renome i kredibilitet među poljoprivrednim proizvođačima bila je deo ovih manifestacija.
Za elektrifikaciju polja Leskovac dobija još 100 miliona dinara od Ministarstva poljoprivrede, čime se nastavlja projekat započet pre tri godine.
Kada govorimo o sivoj ekonomiji i o zapošljavanju sezonski radnici se nalaze u posebnom problemu.
Kada se kupci pojave tek mesec dana nakon roka za berbu, povrtari moraju da bace 500.000 glavica zelene salate. Ova sudbina zadesila je 30 leskovačkih povrtara.
Poznata Leskovačka roštiljijada iz godine u godinu tradicionalno okuplja sve veći broj ljubitelja mesa.
Poznata Leskovačka roštiljijada iz godine u godinu tradicionalno okuplja sve veći broj ljubitelja mesa.