SENKE

SENKE

Uroš nije video svoju senku. Čuli ste ovu vest, koja je pored medveda iz beogradskog ZOO vrta obradovala i mnoge građane, jer prema narodnom verovanju to se tumači kao skorašnji dolazak proleća.

Kada sam ja bio tinejdžer, vest da je 12 maloletnika završilo u bilnici zbog prekomernog opijanja, sa prosekom od 2,6 promila alhohola u krvi, bila bi strogo čuvana tajna. Sada su ovakve društvene senke medijske pikanterije. Ako je za utehu, „kupanje“ u alkoholu odigralo se u klubu naziva „Grešnik“.

više od istog autora

OGLEDALA

CENZUS

I dok je još na izvesnim televizijama, koje za sebe kažu da su u „trendu“, odjekivao eho o finalu američkog Superbola, čija pravila igle ne poznaje ni 90 odsto građana Srbije, stigla je jedna loša vest. Agencije su prenele da je u zatvoru umro poznati ruski opozicionar Aleksej Navaljni.

Ipak, bilo je i dobrih vesti poput one da je među 107 laureata visokih priznanja koja se dodeljuju uz Dan državnosti (Sretenje) bila i jedna agrarna persona: Prehrambeni kombinat „Budimka“ iz Požege.

Spisak sa odlikovanim uz svaki Dan državnosti uredno čitam uz veliko uvažavanje svih, ali sa jednom dodatnom namerom, da među njima pronađem nekog uspešnog ili neobičnog poljoprivrednika. Cenim da je rad u osnovi svega, ali i posebnost je vrlina i osobina koja zavrednjuje određeno priznanje.

Shvatio sam da za poljorivrednike nisu ordeni i medalje, već plakete, zahvalnice, značke pa i diplome koje im se dele, najčešće, na velikim sajamskim manifestacijama i sličnim događajima. Nažalost, oni koje je zaobišao žiri ili im je za određenu promociju potrebno neko od priznanja za male pare, bukvalno siću, mogu ga kupiti na buvljim pijacama.

Cenim što je „Budimka“ dobila znatnu medalju za zasluge, jer je do pre koju godinu bila u sličnoj situaciji kao valjevska „Srbijanka“ koju su vetrovi tranzicije, odnosno skandalozne privatizacije oduvali sa lica zelje. ,,Budimka“ je imala više sreće i posle 20 godina propadanja dobila je novog vlasnika sa velikim idejama i iskoracima.

Skladišta na videlo!

Konačno je uklonjena senka sa skladišta za poljoprivredne proizvode i robe. U prvom redu se misli na ona za ratarske kulture poput pšenice, kukuruza, soje i drugih proizvoda. Na spisku nedavno obavljenog popisa našlo se 786 objekata sa ukupnim kapacitetom od sedam miliona tona.


Da li su to dovoljni kapaciteti utvrdiće radna grupa koji se bavi ovim značajnim logističkim potencijalima za agrar, čije će tehničke i druge karakteristike biti dovedene u korak, barem je tako najavljeno, sa onim što traže neposredni poljoprivredni prozvođači, a to je izdavanje robnih zapisa pa sve do terminskih ugovora (fjučersa) za prodaju, odnosno nuđenje na berzi određenih roba i proizvoda.

Namera je da skladišta budu aktivnija u službi poljoprivrednika, ne samo da im kvalitetno čuvaju robu, več i da preko izdavanja takozvane „skladišnjice“ kao vrste hartije od vrednosti, sa kojom kod bankara mogu mahati kao garancijom za dobijanje određenih kreditnih pozajmica…

Idu li poljoprivreda i penzija ruku pod ruku?

Senka nije u potpunosti prekrila ni pitanje poljoprivrednih penzija, odnosno rešavanje duga ove radne populacije prema Fondu PIO. Još pre četiri godine, tačnije pred svake izbore, čula bi se obećanja da će se za navedeno dugovanje naći najbolje rešenje, odnosno ono koje će zaštititi poljoprivrednike koji su iz brojnih razloga i nepovoljnih okolnosti odustali ili uz velika kašnjenja izmirivali svoje obaveze, plaćanje doprinosa za penzijsko i socijalno osiguranje.


Inače, prema aktuelnim podacima Srbija ima ukupno 136.376 poljoprivrednih penzionera čija primanja su posle januarskih povećanja, u proseku, nešto iznad 20.000 dinara. U isto vreme, 93.117 poljoprivrednika prijavljeno je na obavezno osiguranje, uz zapažanje da se taj broj iz godine u godinu smanjuje.

Nije teško pretpostaviti zbog čega, ali u prvom planu je sve lošiji materijalni položaj, a obeshrabrujuće na raspoloženje paora deluje i visina penzija.


Doduše, kako većina od njih uplaćuje doprinos na najnižu osnovicu, onda i ne čudi razočaranje kada im stigne rešenje o ostvarenom pravu na penziju sa minimalnim iznosom…

Otpisom i reprogramom do penzije

U takozvanom penzionerskom vakumu je oko 160.000 poljoprivrednika koji pravo na tu vrstu prinadležnosti nisu ostvarili, upravo zbog dugovanja, odnosno neizmirenih doprinosa Fondu PIO. Među njima je značajan broj onih koji su još 1986. godine kada je uvedena obaveza plaćanja doprinosa, čak i koju godinu ranije, pa sve do današnjih dana.

Ni ta okolnost kao ni u međuvremenu donošenje više zakona i propisa nisu uspeli da razmotaju klupko čije rešenje su tražili mnogi. U određenom „raspoloženju“ pre koju godinu obećano je da će pomenutih 160.000 „grešnika“ uspeti da ostvari penzije, ali uz napomenu da na tom putu stoji jedna „sitnica“, prema nezvaničnim procenama, teška oko dve milijarde evra.

Toliki je dug poljoprivrednika, sa kamatama, koji je obračunao Fond PIO.

I najsrčaniji politički dobošari zamuckivali su posle tog saznaja, gurajući celu priču prema ljudima od struke, pre svega ekonomistima, poreznicima i drugim fiskalnim ekspertima. Sve se protezalo od toga da se obaveze prema PIO moraju ispoštovati uz eventualni otpis kamata na dug, do toga, da se učini pomoć i olakšanje paorima kroz reprogram dugovanja.

Iz više Udruženja poljoprivrednika koji, prilikom svakog susreta i sastanka, podsećaju Vladu i resorno Ministarstvo da nađu rešenje za poljoprivredne penzije kategorično se protiveći reprogramu i sličnim nagodbama.

Zalažu se da kompletna dugovanja poljoprivrednika budu otpisana. Ako savetnici i drugi stručnjaci za takvu odluku nemaju adekvatno rešenje, oni predlažu, donošenje LEX SPECIALISA, pravnog principa kojim bi se uredila ova tema, odnosno pitanje koji je jače od zakona kojim se regulišu opšta pitanja iz navedene materije.

Mišljenja su, predstavnici 16 udruženja poljoprivrednika među kojima i onog iz Stiga koje predvodi Nedeljko Savić, da treba stati sa nastavkom ponižavanja i sitničarenjem prema poljoprivrednicima koji su bili krajnje nesebični i požrtvovani u najtežim vremenima za državu i njene građane.

Savić je ubeđen da skoro niko od poljoprivrednika neće prihvatiti predlog resornog Ministarstva: ,,da se otpiše pola kamate a ostatak duga reprogramira na pet godina“. To je, dodao je, veliki novac koji bi dodatno opteretio njihovo sve teže i komplikovanije poslovanje.

Na čiju savest ide tamna senka?

Bilo bi loše da se nastavi dalje putovanje u nepoznatom pravcu. Započeta modernizacija državnog aparata i uvođenje sistema e-agrara mogla bi, kažu bolji poznavaoci ovih prilika, da budu dobra šansa da se promene i ostvare višestruke koristi za poljoprivrednike. Od budžetskog finansiranja socijalne zaštite i bez obaveze plaćanja doprinosa.

Lično mislim da će se tako nešto destiti kada počenemo da uvozimo paore. Bez pozivanja na narodna verovanja i druge okolnosti, čija će to biti tamna senka, procenite sami???

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica