U danima kada neobične vesti, pa i senzacije, uglavnom stižu sa fudbalskih terena 23. Svetskog prvenstva u fudbalu koje se održava u SAD, Kanadi i Meksiku, i mi konja za „treku“ imamo. I zaista zvuči skoro nestvarno da su zbog učestalih krađa baliranog sena stočari iz Ade, Zrenjanina, Sente, Čoke i Kikinde prinuđeni da na pokošenim livadama ugrađuju video-nadzor. To govori da su krađe brutalne, a pričinjene štete za poljoprivrednike izuzetno velike. Stočari iz Vojvodine nisu jedini iz sektora poljoprivrede koje posećuju nezvani gosti.

Prodavci nadzornih kamera i video-opreme mogu bez suzdržanosti da trljaju ruke, jer će potencijalnih kupaca iz agrarne zajednice biti sve više. O tome se u javnosti malo govori, ali proizvođači voća, povrća, bostana i mladog kukuruza poodavno razmišljaju na koji način da se zaštite od nasrtljivih kradljivaca. Nema im druge već i da po tom pitanju prate najnovije tehnološke trendove.
Možda vas zanima
LOPOVI DOLAZE NA GOTOVO
S obzirom na to da je stočna hrana na ceni i da se lako „utapa“, odnosno prodaje, drastičan primer krađe zabeležen je u okolini Ade, gde je sa imanja jednog gazdinstva odneto 100 bala deteline i raži. Time je opljačkanom vlasniku pričinjena značajna šteta i ozbiljno okrnjen „špajz“ za ishranu stoke u zimskom periodu.
Da situacija bude ironičnija, pretpostavlja se da to nisu uradili neodgovorni poljoprivrednici, a još manje stočari, već lica koja su krađom i preprodajom skupe kabaste stočne hrane želela dobro da zarade. Doduše, još nije zabeležena situacija da neko od pokradenih kupi svoje bale deteline ili sena. Međutim, i da se tako nešto desi, lopovi se neće previše uzbuditi jer bale nisu obeležene.
Stočari su zbog ovog problema primorani da svoje livade sa kultivisanim i namenski posejanim kulturama za stočnu hranu obezbeđuju video-nadzorom, što je za njih pozamašan dodatni trošak.
U BANATU NOĆNE STRAŽE
U mnogim mestima u južnom Banatu godinama tamošnji vredni paori imaju problem sa krađom poljoprivrednih proizvoda. Na tapetu kradljivaca su povrće, bostan, mladi kukuruz, a neretko i skupi delovi sa zalivnih sistema. U početku su ih odvraćali pretnjama policijom i zaplenom vozila sa kojima su dolazili u krađu, ali to ih nije uplašilo.
Kada su drski kradljivci počeli u „berbu“ da dolaze kombi-vozilima i manjim kamionima, shvatili su meštani da je vrag odneo šalu. Pošto su iscrpeli sve zvanične zahteve i molbe nadležnim institucijama i službama da ih zaštite od te napasti, uzeli su „stvar“ u svoje ruke.
Meštani su formirali noćne straže koje su obilazile ugrožene parcele sa usevima i na taj način koliko-toliko smanjivali štetu od kradljivaca. Izuzimajući manji broj profesionalnih medija i časnih novinara koji su o tome obavestili javnost, svi ostali su se pravili nevešti. Ne mislim samo na medije, već i na one koje građani plaćaju da štite njih i njihovu imovinu od svakoraznih karakondžula.
VOĆE OMILJENI PLEN
Voće je omiljeni plen kradljivaca. Ne zbog nutritivne vrednosti, koliko zbog dobre cene i brze prodaje, bolje reći preprodaje. U to su se više sezona uverili proizvođači iz voćarske metropole Grocke i Smederevskog kraja, kao i još nekih područja gde su kidisanja na trešnje, kajsije, breskve, kruške i drugo voće neprestana.
U nameri da se zaštite, voćari su koristili više varijanti, od visokih i dobro učvršćenih ograda, ugradnje noćnih reflektora, vezivanja opasnih pasa, sve dok nisu uvideli da su, bar za sada, kamere najbolje rešenje. Lopovi strahuju da mogu biti lako prepoznati, što znači i uhapšeni.
Međutim, u istim mestima, posebno kada su u pitanju vikendice i kuće u kojima vlasnici povremeno borave, lopovi su bili stalni gosti. Odnosili su kućne aparate, vredne alatke i poljoprivredne mašine. Kada je toga ponestalo, žalili su se meštani, onda su počeli da seku metalne ograde i kapije.
Ako se neko zapita što takvih „operacija“ u poslednje vreme nema, odgovor je jednostavan: sve je pokradeno i više nema razloga da se lopovi vraćaju na stara mesta svojih nedela.
NISMO IZUZETAK
Nisu pljačke po selima, krađe poljoprivrednih proizvoda, odnosno letine, u našoj tradiciji, kulturi i drugim običajima. Međutim, sa novim vremenima mnogo šta se menja, pa i po pitanju „dugih“ prstiju. Najgore u svemu je što se takve pojave relaksiraju i neozbiljno shvataju, a sve češće se i okreće glava na drugu stranu.
Organizovane bande kradu stoku u Nemačkoj: Farme ostaju bez čitavih stada
Naravno, sličnih problema ima i u mnogim delovima sveta, pa je tako nedavno „procurela“ informacija da je čuvena globalna kompanija „Bajer“, koja ima i sektor za proizvodnju hrane, odnosno žitarica, našla rešenje za zaštitu od kradljivaca.
Na farmi kukuruza površine od 8.000 hektara koja se nalazi na Havajima, zbog učestalih krađa, bili su primorani da angažuju nekoliko desetina robotskih pasa koji su se pokazali kao revnosni čuvari. Međutim, iz te kompanije kažu da će, ako psi jednog dana posustanu, učiniti korak dalje i tražiti dozvole da budu naoružani.
NI PRSTOHVAT SIGURNOSTI
Sve ovo govori da se svuda u svetu vodi briga o hrani i, naravno, o njenoj zaštiti od kradljivaca. Bila je pre 30 godina prava senzacija kada se moglo pročitati da američki farmeri stanje svojih useva prate posredstvom satelita. Slične novotarije uključene su i u zaštitu od kradljivaca.
Međutim, kada poljoprivredni proizvođač na svojim livadama, voćnjacima i parcelama sa zasađenim bostanom mora da instalira video-nadzor, to nije nikakav tehnološki iskorak. Posredi je nužda i potreba da se zaštite od nedobronamernih posetilaca.
Ako na takvo ponašanje ne reaguju određeni organi i službe, to znači da se lopovluku te vrste gleda kroz prste. Preciznije, da se toleriše. Gore od svega je uznemiravanje poljoprivrednika koji uz sve poslove i troškove treba da razmišljaju o što efikasnijim i skupljim „strašilima“ i „klepetušama“ kojima bi odvraćali kradljivce.
ONI KOJE PLAĆAJU, ZAJEDNO SA OSTALIM GRAĐANIMA, DA IH ŠTITE I DALJE IM NE PRUŽAJU NI PRSTOHVAT SIGURNOSTI. ZBOG ČEGA JE I KRADLJIVCIMA ČUDNO!!!
…


Komentari