Šljiva je 18 dinara, ali ne mora da se da u bescenje: Kako voćari nalaze računicu u preradi?

Šljiva je 18 dinara, ali ne mora da se da u bescenje: Kako voćari nalaze računicu u preradi?

Umesto da voće prodaju kao sirovinu, deo proizvođača u valjevskom kraju odlučuje se za njegovu preradu, jer tako mogu da dobiju veću vrednost za ono što proizvedu i da proizvod plasiraju tokom cele godine. Šljiva se tako, pored rakije, sve češće prerađuje i u džemove, slatko i likere, a slično se koristi i drugo voće.

Prerada voća

Milojka Mitrović iz Valjeva proizvodnjom i preradom voća i povrća ozbiljnije se bavi pet – šest godina. Prodaje sirupe, slatka, džemove, jabukovo sirće, vodnjiku i različite likere, a deo sirovine obezbeđuje iz porodičnih voćnjaka u Crniljevu i Mratišiću. U Crniljevu imaju oko tri hektara pod šljivom, ali i drugo voće.

‘’Imamo dosta šljiva, a pored toga i jabuke, kruške, kajsije, višnje i trešnje. Od šljive pravimo rakiju, ali i slatko i džemove. Ove godine sam vipe spremala šumsku jagodu, trešnju, nešto sam imala svoje, nešto sam kupila, a imamo i kupinu, od koje sam pravila i kupinovo vino. Pravim i razne likere, orahovaču. Gledam da se voće što više iskoristi i da ništa ne propadne’’, priča Milojka Mitrović.

Sa preradom je počela zahvaljujući subvencijama Nacionalne službe za zapošljavanje, tražeći način da obezbedi dodatni prihod uz penziju. Danas joj je prodaja prerađevina značajan izvor prihoda, a kako kaže, bez tog posla teško bi mogla da živi od penzije.

Posebno ističe da se razlika između prodaje sirovog i prerađenog proizvoda najbolje vidi kod šljive. Ove godine planira da preradi više šljive jer je ima u sopstvenim voćnjacima, dok je lane morala da je kupuje.

Od njive do gajbice: Gajenje i branje jagoda traže mnogo rada, ali ima li ZARADE?

Potražnja za slatkim i džemom od ovog voća postoji, a osim nje, u ponudi du i proizvodi od drugog voća. Tako je od početka ove sezone napravila oko stotinu tegli proizvoda od šumske jagode i oko 60 od trešnje.

‘’Nedostajalo mi je nešto do penzije i onda sam uzela subvencije sa biroa i otvorila radnju za proizvodnju i preradu voća i povrća. To već radim nekoliko godina. Sada sam u penziji, ali ne bih mogla da živim bez ovoga.


Bolje je prodati prerađen proizvod nego sirovo voće. Evo šljiva je 18 dinara, a samo za gorivo samo dali 2.000 dinara i ne mogu ni da izvučem gorivo na šljivi koju sam donela. A rakija može da stoji i ne mora odmah da se proda. Ako ne stignem da napravim slatko i džem, šljiva će propasti’’, ističe Mitrovićeva.

Sličan način proizvodnj ima i porodica Ranković iz Gornjeg Crniljeva. Na oko hektar i po imaju šljivu, koju prerađuju u rakiju, a u ponudi imaju čak 13 vrsta rakije i različite likere od voća. Ovogodišnjim rodom su zadovoljni, jer je, prema rečima Gordane Ranković, šljive približno dvostruko više nego prošle godine, a kvalitet je dobar.

Prerada voća


‘’Ova godina je odlična, sve je rodilo baš dobro. Još nismo sve skupili, još uvek beremo, ali u odnosu na prošlu godinu sada ima duplo više. Najlepše je kada se sve to ovako preradi i proda kao gotov proizvod.

To je najlakše za plasman, ali nije lako napraviti. Radi se baš puno, pogotovo kada se sve radi uz redovan posao i kada se ide u selo. Ipak, mi to volimo i želimo da ostavimo nešto i za dalje’’, kaže Gordana Ranković.


Pored rakije, Rankovići prave likere od maline, višnje, trnjine i aronije, kao i kleku sa medom, a bave se i pčelarstvom. Imaju 35 košnica, a ovogodišnjom proizvodnjom meda posebno su zadovoljni – bilo je oko 32 kilograma po društvu. Med, kao i ostale proizvode, uglavnom plasiraju direktno kupcima.

‘’Potražnja je dobra i za rakiju i za likere. Cene nismo drastično menjali u odnosu na prošlu godinu. Šljivova rakija je 1.000 dinara litar i trudimo se da te cene zadržimo, jer ako podignemo cenu previše, onda ne možemo ništa da prodamo.

Likeri su malo skuplji jer tu ide i voće i med. I kod meda su cene več nekoliko godina iste – livadski je 1.000 dinara, bagremov 1.200, a šumski 1.500 dinara. Kada se uporedi sa otkupom, mnogo je bolje kada se med proda direktno kupcu’’, navodi Rankovićeva.

Za oba domaćinstva prerada je, tako, način da se bolje iskoristi ono što proizvedu, ali i da se deo zarade zadrži na gazdinstvu. Umesto da zavise samo od cene svežeg voća, proizvođači dobijaju mogućnost da od iste sirovine naprave proizvod koji duže traje i koji mogu da prodaju tokom cele godine.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica