Opština Ub zauzima značajno mesto na povrtarskoj mapi Srbije: Najvažnije kulture tikvica i keleraba

Opština Ub zauzima značajno mesto na povrtarskoj mapi Srbije: Najvažnije kulture tikvica i keleraba

U regionu Šumadije i Zapadne Srbije povrće, bostan i jagode uzgajaju se na površini od 15.379 hektara, što je prema podacima Republičkog zavoda za statistiku 30,69 posto od ukupne proizvodnje u Srbiji. Prema tip podacima, u Kolubarskom okrugu, koji pripada ovom regionu, povrće, bostan i jagode zauzimaju 1.047 hektara.

TikviceFoto: Pixabay

Kada se govori o povrtarskoj proizvodnji u Kolubarskom okrugu, pre svega se misli na opštinu Ub, s obzirom na to da se najveći broj proizvođača povrća nalazi na teritoriji ove opštine.

Opština Ub najpoznatija po tikvici i kelerabi

Po rečima Svetlane Jerinić iz Poljoprivredne savetodavne i stručne službe „Valjevo” ova opština zauzima značajno mesto na povrtarskoj mapi Srbije jer povrtarstvo u ovom delu Kolubarskog okruga ima veoma dugu tradiciju i sva znanja i iskustva prenose se godinama sa kolena na koleno.

„Najveće površine pod povrćem kako na otvorenom, tako i u plastenicima, nalaze se u selima Sovljak i Brezovice. Od ukupnog broja gazdinstava koja žive u ovim selima, preko 80 posto njih se bavi i živi isključivo od povrtarske proizvodnje. Najzastupljenije kulture su tikvice, keleraba, kupusnjače to jest kupus, karfiol i brokoli, praziluk, a u mnogim plastenicima gaje se i paradajz, paprika i krastavac. Opština Ub je i najpoznatija u Srbiji po tikvici i kelerabi, jer se najveće količine ovog povrća proizvedu baš u Sovljaku i Brezovicama”, kaže naša sagovornica.

Što se tiče tržišta, najveći broj proizvođača svoje povrće prodaje velikim trgovinskim lancima. Određeni broj proizvođača prodaju vrši i lokalnim trgovinama, a jedan deo i na kvantaškoj pijaci u Valjevu i Beogradu.

Gazdinstva u Ubu su preuzeli mlađi proizvođači

„S obzirom na to da veliki procenat povrtara svoje proizvode prodaje velikim trgovinskim lancima, oni moraju i da ispune određene zahteve što se tiče poštovanja zaštite i zdravlja bilja, higijene berbe i skladištenja, poštovanja maksimalno dozvoljenog sadržaja pesticida u plodovima i slično. Shodno tome mnogi proizvođači se odlučuju na uvođenje standarda, kao što je Global Gap za svoju proizvodnju, kao i primenu bioloških mera zaštite od najznačajnijih bolesti i štetočina“ navodi Jerinić, savetodavac za povrtarstvo i ratarstvo.

Ona dodaje da je primetno da su gazdinstva uglavnom preuzeli mlađi proizvođači koji su shvatili da bez poštovanja struke, sticanja novih znanja i tehnologija i uvođenja u proizvodnju nema ni dobre proizvodnje i stabilnog tržišta.

Na području ubske opštine bilo je pokušaja udruživanja proizvođača u udruženja i zemljoradničke zadruge, ali to prema rečima Svetlane Jerinić nije zaživelo, a kao razlog navodi to što poljoprivrednici imaju dosta posla u svojoj proizvodnji i nemaju vremena da se bave poslovanjem zadruge, što podrazumeva pronalaženje tržišta, ugovaranje proizvodnje, nabavku jeftinijeg repromaterijala.


„Formiranje jedne zadruge koja bi okupila veliki broj proizvođača povrća i izgradnja hladnjača za skladištenje povrća, umnogome bi doprinele razvoju povrtarstva ne samo u opštini Ub, nego u čitavom Kolubarskom okrugu”, ističe Jerinić.

PovrćeFoto: Pixabay

Povrtarska proizvodnja donosi sve značajnije prihode

Što se tiče sela na teritoriji grada Valjeva i opština Lajkovac, Ljig, Mionica i Osečina, tu povrtarska proizvodnja nije značajno razvijena i svodi se uglavnom na manje površine pod plasteničkom proizvodnjom.

Gazdinstva koja se bave povrtarskom proizvodnjom u manjim plastenicima uglavnom svoju robu prodaju na svojim tezgama na zelenim pijacama ili malim lokalnim marketima.


Inače povrtarska proizvodnja u Srbiji iz godine u godinu proizvođačima donosi sve značajnije prihode, a u prilog tome govore i podaci da je samo tokom 2019. godine vrednost ove proizvodnje dostigla cifru od 43,7 milijardi dinara.

Od ove proizvodnje te godine u svet smo izvezli 181.000 tona povrća u vrednosti od 116 miliona evra, dok je uvoz od 148.000 tona vredeo 98 miliona evra.


Podaci Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pokazuju da smo 2020. godine ukupno izvezli 48.474.529 kilograma smrznutog povrća u vrednosti 38.524.000 evra. Sledi sušeno povrće u količini od 4.665.773 kilograma u vrednosti od 22.616.000 evra.

Da je srpsko povrće traženo na inostranom tržištu govori i to da je 2010. godine 1.388.326 kilograma krastavaca kornišona izvezeno za 500.159 evra, a deset godina kasnije 21.301.572 kilograma ovog povrća za čak 11,1 milion evra.

Pored toga Srbija izvozi i salatu pa je tokom prošle godine od prodatih 1.694.829 kilograma zaradila 2,1 milion evra, a 2010. godine taj izvoz je bio nešto više od 387.000 kilograma i vredeo je 80.228 evra.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica