Veliki intezitet biljne proizvodnje sa jedne strane, smanjeno stočarstvo, nedostatak stajnjaka, kao i deficit humusa u zemljištu sa druge strane glavni su razlozi zašto imamo sve siromašnije oranice. Rešenje postoji, a zove se konzervacijski sistemi obrade odnosno regenerativna poljoprivreda.
Naš sagovornik dipl. Inž Dragan Vajgand i njegov kolega Nikola Škrbić preko 30 godina se bave zemljištem. Dragan fizikom i hemojom zemljišta, a Nikola obradom, konstatno prateći promene koje se dešavaju i radeći na poboljšanju njegovog kvaliteta.
Prema Draganovim rečima, stočarstvo je nekada bilo vezano za velike kombinate i oni su mogli svoje njive da obrađuju kako treba, dok manji poljoprivrednici nisu bili u obavezi da isporuče državi bilo koju zadatu količinu proizvoda. Međutim, vremenom, došlo je do smanjenja primene stajnjaka na njivama. Jednostavno, nije ga bilo dovoljno.
Kako Dragan dalje navodi, tadašnje obradive površine su se zasnivale iz ritova koji su imali neverovatno veliki sadržaj humusa, međutim upravo sama proizvodnja i kako smo se ophodili prema zemlji doveli su do toga gde smo danas.
Njegova preporuka za velike i male proizvođače je upotreba konzervacijskih tehnika obrade zemljišta, jer sadrže u sebi sve što se zove regenerativna poljoprivreda.
možda vas zanima
On navodi da se još šesdesetih i sedamdesetih godina u Americi znalo da će buduće subvencije biti vezane za očuvanje životne sredine. To se kod njih danas i dešava. To počinje da primenjuje i Evropa.
„Moramo se pomiriti sa nešto nižim prinosima. A, kad sam već kod nižih prinosa, moram da naglasim, da smo imali neke proizvođače koji su odustali od konzervacijske obrade. Imali su odgovore poput – stajnjak mora da se zaore. Stajnjak apsolutno ne mora da se zaore!“, kaže Dragana.
Dalje, ispričao nam je da su proizvođači, koji su primenjivali konzervacijsku obradu, prvih par godina imali fenomenalne prinose. Međutim, četvrte i pete godine je to stagniralo. Zatim se desila šesta godina u kojoj su bili slabiji od ostalih proizvođača i, kako to biva, odmah su usledila zadirkivanja kako ne znaju da proizvode i slično, što ih je navelo da odustanu.
Međutim, za naše zemljište je karakteristično da prelazak sa klasične obrade na konzervacijsku traje 7 godina, nako čega se stabilizuju prinosi. To je zato što zemlja ulazi u sistem sopstvene revitalizacije i u uspostavljanje prirodnih procesa u njoj i počinje da rađa kao da se đubri.
Kako Dragan dalje navodi, fosfora neće biti posle 2040. godine da se ubacuje u đubriva i danas se ide ka tome da određeni dodaci, koji se unose u zemljište preko mikroorganizama ili na drugi način, omoguće da biljke maksimalno koriste postojeći fosfor iz zemljišta ili neki drugi element koji im je neophodan.
Sagovornik: dipl. Inž. Dragan Vajgand
Komentari