BREND OD KOJEG BOLI GLAVA

BREND OD KOJEG BOLI GLAVA

Podsetiću! Pre nešto više od 100 godina malina je u Srbiji bila ukrasna biljka. Doduše, i tada su se njeni plodovi rado jeli a negde su znali i da naprave slatko. U međuvremenu taj „ukras“ postao je najprofitabilnija domaća voćka. Brend, poput malina iz ariljskog kraja, od kojeg pred svaku berbu njene proizvođače boli glava. Malo čudno, zar ne?

S obzirom na aktuelna ukupna dešavanja, neko će reći, da je i malina za „posmatranje“? Ja bih dodao i za veći broj panela, stručnih analiza i svih drugih skeniranja i kalkulacija sve sa ciljem da joj se sačuva linija između realnosti, želja, a ne retko i pravih fantazija. Naravno, kada su u pitanju proizvođači, otkupljivači i izvoznici.

PRED BERBU

Pred svaku pa i ovogodišnju berbu otvara se, i u bukvalnom smislu reči, kladionica sa kvotama mogućih otkupnih cena. Njihovog rasta ili padanja.Dovoljno je da neko kroz javnost provuče, kako će zbog loših vremenskih uslova prinosi biti manji i do 30 odsto, pa da licitirane cene udare u plafon.

Doduše, ozbiljniji analitičari kao što je dr Aleksandar Leposavić iz Instituta za voćarstvo iz Čačka, duže vreme upozorava da nerealno visoke cene, često, znaju da se vrate kao bumerang.Da razočaraju proizvođače i skrenu im pažnju sa ključnih ambicija u ovom poslu a to su pre svega poboljšavanje sortimenta, odnosno kvaliteta plodova maline.

Sa njim se slaže i Dobrivoje Radović, predsednik Asocijacije malinara Srbije, inače i sam proizvođač, koji iznosi procenu da bi otkupna cena ovogodišnjeg roda u odnosu na troškove proizvodnje i minimalnu zaradu trebala da bude od 350 do 400 dinara za kilogram rolenda.

PONIŽAVAJUĆA PONUDA

Hoće li to biti ključne brojke, odnosno cene ovogodišnjeg roda teško je proceniti, jer su nedavno pušteni takozvani probni baloni od strane pojedinih hladnjačara iz šabačkog kraja koji su iznenadili i dobro naljutili proizvođače. Hladnjačari su ponudili početnu cenu do 200 dina za kilogram. Većina malinara i njihovih organizacija kazali su da navedena cena ne pokriva ni troškove proizvodnje dok o bilo kakvoj zaradi nema ni zbora.

Pomenuta ponuda nazvana je ponižavajućom uz poruku proizvođača da maline neće brati uz napomenu da bi minimalna cena, uz sve okolnosti i teškoće, morala da bude makar 350 dinara za kilogram. Iz više udruženja malinara poručuju da se ne šale i da će ponovo zatražiti od države da disciplinuje hladnjačare koji su isključivo zainteresovani za sopstveni profit.

DRŽAVNI FRAPE

Umesto da su hladnjačari pozvali predstavnike države i resornog ministarstva na jedinstveni napitak od crvenih plodova „frape“, oni su pokucali na njena vrata i zatražili pomoć koja je početkom juna prihvaćena, sve sa ciljem da se taj voćarski sektor podrži. Naime, odlukom vlade svim hladnjačarima koji imaju malinu na lageru omogućena je novčana, odnosno kreditna pozajmica koju će moći da podignu preko Poštanske štedionice. Reč je o ukupnoj sumi od dve milijarde dinara, odnosno 17 miliona evra.


Jedan od prioriteta hladnjačara, kako je navedeno, biće da pored stabilizacije poslovanja izmire primarnim proizvođačima kompletna dugovanja za malinu preuzetu tokom prošlogodišnje berbe. Izmirivanje tog dugovanja mesečno će kontrolisati nadležne inspekcijske službe.

Jelena Tanasković, ministarka poljoprivrede davanje povoljne kreditne pozajmice hladnjačarima ocenila je kao značajnu podršku pred novu otkupnu sezonu, uz očekivanje da se situacija dovede u mnogo komotniji položaj na obe strane.

Ovaj gest države razumeo sam kao početni odgovor na dugogodišnje zahteve proizvođača da se malina proglasi za strateški proizvod. Voleo bih da ne grešim?!


ZALIHE

Zvuči dosta paradoksalno, čak i „uvijeno“ da se na zalihama domaćih hladnjačara još uvek nalaze značajne količine zamrznutih malina prošlogodišnjeg roda. Licitira se sa 5.500 pa čak do 15.000 tona. Skroz je razumljivo ako je neko od izvoznika čekao bolju cenu na inostranim pijacama ili da neke druge okolnosti, poput kursnih razlika ili inflacije, dođu u prihvatljive okvire. Međutim, istovremeno je nelogično da jedan brend, što zaista jeste malina iz Srbije, toliko dugo čami i „smrzava“ se u hladnim komorama?!

Proizvođači kazu da je u pitanju ponašanje i matematika koja ide isključivo na višestruku korist otkupljivača, odnosno hladnjačara. Poručuju, da će takvoj praksi nastojati da stanu na kraj uz očekivanje da ih resorno Ministarstvo, vlada i država u tome podrže.


Kotrljaju se pred svaku pa i ovogodišnju berbu i druge ideje i zahtevi. Tako smo čuli da je jedan broj malinara tražio da se uvedu prelevmani, zaštitne takse, na uvoz ove voćke. Oni sumnjaju da pojedini hladnjačari iz okolnih zemalja uvoze povoljno malinu koju koriste za takozvani reeksport. Na taj način direktno utiču, kroz sistem ponude i tražnje, na smanjivanje otkupnih cena crvenih plodova iz domaćeg malinogorja.

MINISTARSTVO ZA MALINU

Kako naći lek, ili makar, smanjiti glavobolju od brenda zvanog-srpska malina? S obzirom na našu kulturu, temperament, poslovnu i druge logike, vrlo teško.
Umesto da pevamo što se domaće malionogorje prostire na preko 15.000 hektara, što godišnje uberemo u proseku 50.000 tona crvenih plodova i od njihovog izvoza zaradimo blizu 100 miliona evra, što je u poslu oko ove voćke uključeno više hiljada poljoprivrednih gazdinstava i duplo više sezonskih radnika, mi se svađamo, jadikujemo i kukamo.

Možda je rešenje u formiranju Ministarstva za malinu? Što i to da ne probamo, jer je ta vrsta „tabletica“ pomogla mnogima. U najgorem slučaju „berači snova“, kako nazivaju malinare, od navedene institucije po već ustaljenom običaju, dobiće upostvo kako da sačuvaju strpljenje. Do nove berbe!!!

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica