U eri klimatskih promena, iscrpljenog zemljišta i sve većih pritisaka na poljoprivredu, diverzifikacija useva postaje jedna od najefikasnijih i najprirodnijih taktika za očuvanje zdravlja njiva i stabilnosti prinosa. Bilo da obrađuješ nekoliko hektara ili samo mali porodični vrt, uvođenje više različitih biljnih kultura može napraviti ogromnu razliku.
Farme dolaze u svim oblicima i veličinama – od njiva od hiljadu hektara zasejanih kukuruzom, do malih parcela od svega desetak ari na kojima raste tridesetak različitih vrsta povrća. Jedna od glavnih razlika između ovih primera jeste nivo raznovrsnosti useva.
Možda vas zanima
Povećanje broja različitih kultura na nekoj površini može doneti brojne ekološke i ekonomske koristi. Budući da tačan tip raznovrsnosti utiče na krajnje efekte, teško je uopšteno reći koje sve koristi mogu proisteći iz uvođenja raznovrsnih useva na vašem imanju. Ipak, sadnja većeg broja različitih biljnih vrsta najčešće donosi sledeće prednosti.
Diverzifikacija useva – vrste
Kada se govori o raznovrsnosti useva, najčešće se misli na jednu od nekoliko različitih poljoprivrednih praksi. Iako diverzifikacija uvek podrazumeva povećanje broja biljnih vrsta na nekoj površini, ona može izgledati različito u zavisnosti od pristupa.
Plodored podrazumeva smenjivanje useva ili porodica biljaka iz jednog perioda setve u drugi. Na primer, poljoprivrednici mogu jedne godine posejati kukuruz, a sledeće soju, ili uzgajati rukolu u proleće, a šargarepu u jesen.
9 zlatnih pravila plodoreda u organskoj proizvodnji
Mešovita setva znači uzgajanje dve ili više različitih biljnih vrsta na istoj površini u isto vreme. Jedan primer je sadnja paradajza u redovima, dok se na ivicama gredica sadi zelena salata.
Pokrovni usevi uključuju setvu biljaka koje nisu namenjene za berbu, već za poboljšanje uslova u zemljištu i zelenišno đubrenje. Na primer, tokom jeseni se može posejati ozima raž kako bi zaštitila zemljište tokom zime, ili se leti mogu saditi kravlji grahorica radi obogaćivanja zemljišta azotom.
Povećanje prinosa
Jedna od najčešćih rotacija na velikim komercijalnim farmama jeste smena kukuruza i soje – kukuruz se seje jedne godine, a soja naredne. Iako ovaj sistem donosi određeni nivo raznovrsnosti, postavlja se pitanje: šta bi se dogodilo kada bi poljoprivrednici uveli još više različitih useva u rotaciju?
Istraživači iz SAD-a otkrili su da uvođenje raznovrsnijih plodoreda omogućava kukuruzu i soji da se bolje nose s ekstremnim vremenskim uslovima. Kao rezultat toga, prinosi su se povećali.
Druga studija proučavala je uticaj raznovrsnih rotacija useva i smeša biljaka za pokrovne useve, bez upotrebe đubriva i pesticida. Rezultati su pokazali da je kukuruz, koji je bio deo rotacije kukuruz/soja/pšenica i uzgajan uz tri različite biljke koje su služile kao pokrovni usevi, imao prinos duplo veći u poređenju sa kukuruzom gajenim u monokulturi.
Kada se sade POKROVNI USEVI za kvalitetnije zemljište u narednoj sezoni?
Pšenica i soja takođe su pokazale bolje prinose u sistemima sa većom biljnom raznovrsnošću, iako ti porasti nisu bili direktno povezani s brojem biljnih vrsta. Zato je važno imati na umu da svaka biljka drugačije reaguje na uvođenje raznovrsnosti u sistem gajenja.
Uspešnija borba protiv bolesti i štetočina
Mnoge uobičajene biljne bolesti i štetočine specifične su za određene vrste ili porodice biljaka. Kada se različite biljne porodice rotiraju na istim parcelama, štetni organizmi ostaju bez stalnog izvora hrane, što dovodi do pada njihove brojnosti. Ipak, važno je napomenuti da plodored nije jednako efikasan u borbi protiv svih bolesti i štetočina.
Bolesti koje preživljavaju na biljnom tkivu posebno su osetljive na ovo. Na primer, bakteriozna pegavost, koja napada paradajz i papriku, opstaje na ostacima biljaka, pa izbegavanje uzastopne sadnje ovih kultura na istom mestu može značajno smanjiti prisustvo bolesti.
S druge strane, bolesti poput fusarijuma i rizoktonije, koje opstaju u zemljištu, ne reaguju na plodored na isti način — njihova brojnost se neće značajno smanjiti samo promenom useva.
Stvaranje staništa za predatore štetočina
Iako su neki insekti štetočine koje napadaju useve, mnogi drugi su prirodni predatori koji pomažu u održavanju ravnoteže i smanjenju broja štetnih organizama. Pošto ovi korisni insekti ne zavise samo od jedne biljke ili od specifičnih štetočina, sadnja raznovrsnih kultura pomaže da se zadrže u blizini polja.
Predatorski insekti kao što su parazitske ose, osolika muva, zlatooka i mnogi drugi hrane se štetočinama, ali tokom određenih faza svog životnog ciklusa više vole polen i/ili nektar. Zbog toga sadnja raznovrsnih cvetnica pored glavnih useva može pomoći u njihovom opstanku i prisustvu na imanju.
Povećanjem raznovrsnosti biljaka obezbeđuju se i različita staništa u kojima se ovi korisni insekti mogu skloniti i razmnožavati. Kada imaju dovoljno hrane i zaklona, veća je verovatnoća da će ostati u blizini useva koje štetočine napadaju, čime prirodno doprinose zaštiti bilja.
Diverzifikacija useva i poboljšanje kvaliteta vode
Kada se na istoj površini neprestano gaji ista kultura, poljoprivrednici često moraju da se oslanjaju na veće količine veštačkih đubriva i pesticida kako bi održali biljke zdravim. Međutim, deo tih sredstava neizbežno ispira kiša i navodnjavanje, što dovodi do zagađenja obližnjih voda i pogoršanja kvaliteta vode. Uvođenjem veće raznovrsnosti useva smanjuje se potreba za hemikalijama, čime se čuva i voda u okolini.
Dodavanje pokrovnih useva u plodored pomaže u očuvanju zemljišta u periodima kada se ne gaje glavni usevi. Ove biljke sprečavaju eroziju i ispiranje zemljišta, čime smanjuju količinu nanosa u rekama i potocima.
Veća otpornost sistema
Kada gajimo više različitih kultura istovremeno, smanjujemo rizik da štetočina ili bolest uništi čitav prinos. Pošto su većina bolesti i štetočina specifične za određenu biljnu porodicu ili rod, mala je verovatnoća da će u isto vreme uništiti paradajz i šećerac. Ali ako gajimo samo jednu od tih kultura, znatno je veća šansa za potpuni gubitak prinosa u slučaju napada.
Raznovrsna sadnja se pokazuje korisnom i tokom ekstremnih vremenskih uslova. Neke biljke bolje podnose sušu, dok se druge lakše oporavljaju od obilnih kiša. Sadnjom više različitih kultura, povećavamo verovatnoću da će bar neki usevi preživeti nepovoljne uslove i dati zadovoljavajući prinos.
Izvor: Modern Farmer
Komentari