Proizvodnja kupine godinama stagnira, uprkos povoljnim prirodnim uslovima i visokom rodnom potencijalu ove voćne vrste. Prema podacima Popisa poljoprivrede iz 2023. godine, kupina se u Srbiji gaji na nešto više od 5.000 hektara. Najveće površine pod zasadima nalaze se u Mačvanskom okrugu (1.282 hektara) i Kolubarskom okrugu (1.111 hektara).
U kolubarskom kraju najviše zasada evidentirano je u osečanskim selima – 608 hektara, zatim na teritoriji Valjeva – 461 hektar, dok mionička opština beleži svega 33 hektara pod kupinom. Međutim, stanje na terenu nije ohrabrujuće.
Možda vas zanima
Srđan Stanojlović iz Poljoprivredne savetodavne i stručne službe u Valjevu ističe da proizvodnja blago opada i da su to uglavnom manje površine, često svega nekoliko desetina ari, što direktno utiče i na ukupnu količinu roda.
Pravilnim đubrenjem kupine do dobrih i stabilnih prinosa
‘’ Proizvodnja stagnira, čak i opada. Ključni faktor je cena – ona podstiče ili obeshrabruje gajenje. Iako je prošle godine cena bila relativno korektna, problemi sa otkupom i dalje postoje. Neki otkupljivači još duguju novac proizvođačima, što dodatno demorališe ljude’’, kaže Stanojlović.
Kupina je, podseća on, izuzetno rodna biljka – uz pravilnu agrotehniku i navodnjavanje može dati i do 20 tona po hektaru. Najzastupljenija sorta u ovom kraju je „čačanska bestrna“, poznata po otpornosti na klimatske ekstreme. S druge strane, sorte poput „ton fri“ ili „loh nes“ daju ukusnije plodove, ali imaju manji prinos.
Jedan od problema u otkupu jeste to što se ne pravi razlika u kvalitetu plodova. ‘’Ista cena se nudi i za prvu klasu i za kupinu lošeg kvaliteta, s lošom bojom ili oštećenjima. Ako je plod crven, znači da nije ravnomerno obojen – što često nastaje usled napada insekata ili gljivičnih bolesti. Sve to otežava posao proizvođačima’’, objašnjava Stanojlović, savetodavac za voćarstvo.
Dodaje i da prerada kupine u Srbiji nije dovoljno razvijena, iako je reč o voću bogatom antocijanima koje se nekada koristilo kao prirodni bojadiser. Danas se u manjoj meri koristi za sokove, slatko, džem ili vino.
O mogućnostima prerade govori i primer porodice Urošević iz Brežđa kod Mionice, koja na porodičnom imanju gaji kupinu na 20 ari, a od 2018. godine proizvodi vino, sokove i slatko. ‘’Ovo nije velika proizvodnja, više je iz hobija – volim to. Vino je glavni proizvod. Imamo dobar recept i najviše mi znači kada mi neko kaže da je vino lepo. Prodajemo uglavnom preko poznanika i na manifestacijama. Kupina nije zahtevna za gajenje, ali su cene slabe, pa su mnogi već iskrčili zasade. Nema ih više kao nekad’’, kaže Jana Urošević.
Struka rešenje vidi u udruživanju proizvođača i boljoj organizaciji otkupa. Neophodno je da se na tržište plasiraju veće količine kupine istog kvaliteta, uz ujednačenu proizvodnju. Kupina se može prodavati i u svežem stanju, ohlađena, ali za to su potrebne hladnjače, odgovarajuća infrastruktura, sistemi za navodnjavanje i zaštita od grada – što predstavlja ozbiljan izazov, zaključuje Stanojlović.
Komentari