Nekada simbol poljoprivrednog napretka i organizovane proizvodnje mesa, farma za tov junadi u blizini Valjeva danas je tek senka svoje nekadašnje veličine. Osnovana 27. maja 1982. godine, na Spasovdan, farma u selu Stapar bila je jedna od najmodernijih u tadašnjoj Evropi, sa kapacitetom od 2.200 grla. Danas, taj prostor zarastao je u šiblje i ponovo je ponuđen na prodaju.
Prema rečima jednog od nekadašnjih radnika, farma je radila punim kapacitetom sve do sredine devedesetih.
Možda vas zanima
” Moj otac je istovario prvo june koje je stiglo na farmu, a ja sam u kamion utovario poslednje. Sve je bilo novo – traktori, silosi, štale, automatizovan sistem za izđubravanje. Mnoge mašine i oprema stizale su iz Švedske.
Šest štala, po 330 grla, i nikada nijedna nije bila prazna. Junad teška 300 kilograma dolazila su u produženi tov do 500–600 kilograma. Niko nije znao koliko je bilo turnusa godišnje – stalno je bilo za isporuku. Bikove smo tovarili i noću”, svedoči bivši radnik, koji je želeo da ostane anoniman.
Farma je poslovala u okviru iste firme kao i lokalna klanica, najpre pod imenom ”BIM Slavija”, a zatim je, usled reorganizacija i spajanja sa drugim firmama, menjala nazive. Isporuka mesa bila je kontinuirana, a proizvodi su uglavnom završavali na inostranom tržištu – najviše u Italiji i Grčkoj. Osim moderne tehnologije i visokog obima proizvodnje, isticala se i dobra saradnja sa zadrugama i poljoprivrednim domaćinstvima.
Broj stoke u Srbiji: GOVEDA manje, više svinja, ovaca i živine!
Poslednje june sa farme isporučeno je 16. januara 1996. godine. Nakon toga, firma je nastavila da menja vlasnike i nazive, ali je rad faktički stao. Čak i nakon NATO bombardovanja, neki radnici su se i dalje vodili kao zaposleni – najčešće kao portiri. Nakon stečaja, pojedini radnici i njihovi naslednici i dalje potražuju zaostala dugovanja.
” Na farmi je radilo oko 20 ljudi. Po kapacitetu bila je odmah iza farme u Bukovici, ali su obe imale veliki značaj za čitav region. Kukuruz za ishranu stoke stizao je iz Vojvodine, a silaža iz okolnih sela, jer je postojao organizovan otkup.
Dok zemlja nije vraćena bivšim vlasnicima, i zadruga u Valjevskoj Kamenici imala je njive u svom vlasništvu. Osamdesetih godina, kroz saradnju zadruge u Valjevskoj Kamenici i ”BIM Slavije”, bilo je u tovu čak 13.000 junadi – više nego što ih danas ima u celoj Srbiji”, navode bivši radnici, prisećajući se vremena koje danas deluje gotovo nezamislivo.
Više od deceniju i po, objekti i zemljište su u privatnom vlasništvu. Preko jedne valjevske agencije za nekretnine, nedavno je oglašena prodaja bivše farme za tov junadi, sa kompletnom infrastrukturom, za 190.000 evra. Na nepunih devet hektara, prema oglasu, nalaze se šest objekata za smeštaj junadi, bazeni za silažu, upravna zgrada i trafostanica.
Komentari