Nema prinosa bez saradnje voćara i pčelara!

Nema prinosa bez saradnje voćara i pčelara!

„Bez druženja voćara i pčelara nema prinosa. Gde ima uslova za voćarstvo, ima i za pčelarstvo. Svesni smo da su pčele oprašivači u 80% slučajeva, samim tim, treba ih sačuvati“, reči su kojima je prof. dr Svetomir Stamenković iz Čačka započeo svoje predavanje u Skupštini opštine Prokuplje, 13. maja ove godine.
 

Predavanje prof.dr Svetomira Stamenkovića - © Foto: Dragi Stojković

 

Dva najbitnija faktora, bez kojih intenzivna proizvodnja ne može ni da se zamisli jesu pesticidi i pčele. Koliko su pesticidi neophodni, ogleda se u procentualnim gubicima, gde na godišnjem nivou štete od bolesti idu i do 13%, od korova oko 7%, od insekata 5%, a po mišljenu profesora Stamenkovića, najveća opasnost po čoveka nije atomska bomba, već brojni štetni insekti.

Broj tretiranja voćaka pesticidima na svetskom nivou

U skladu sa tom činjenicom, i sami smo se nebrojeno puta susreli sa haranjima krompirove zlatice, jabukinog cvetojeda, šljivine ose. Stoga se postavlja sledeće pitanje: koliko puta tretirati gajenu biljku? Opšte je poznato da taj broj zavisi od vrste gajene biljke, klimatskih faktora i možda najviše od intenziteta štetnosti. Polazeći od toga, prosek za papriku i paradajz je 6 puta godišnje, za šljivu 13 puta, dok kod jabuke imamo i do 25 tretiranja u toku jedne godine
 

Utrošak pesticida se iz godine u godinu povećava, a trenutni izveštaj je da prelazi 20 miliona tona. 

Kada se na svetskom nivou broj tretiranja svih kultura sabere, dolazi se do podataka da se utrošak pesticida iz godine u godinu povećava, a trenutni izveštaj je da prelazi 20 miliona tona. Karenca kao zakonski propis zaštite od tolike količine toksičnosti uslovljena je metabolizmom biljke, klimom, hemijskim sastavom preparata, pa je ljudi svesno mogu poštovati.

Ne zaboravimo na pčele

Međutim, pčele ne mogu nikad biti 100% sigurne i zaštićene, a u većini slučajeva ljudi su, kako profesor Stamenković ističe, nemarni i zaboravljaju pčelin udeo u proizvodnji hrane, te je izlažu namernom ili nenamernom trovanju


20 puta su prihodi veći od koristi oprašivačke funkcije pčela. U Americi se kao godišnji podsticaj pčelarima za jedno društvo daje 87 dolara po košnici, a u Holandiji 60 guldena. Kod nas je ta cifra znatno niža, 600 dinara po košnici.“
 

Dobra saradnja voćara i pčelara i adekvatna hemijska zaštita daju dobar prinos, a pčele ostaju zaštićene.


Kao savesni član jednog od društava pčelara iz Čačka, profesor navodi ove podatke i dodaje da u svojim voćnjacima ima čak 55 košnica i da smatra da svaki voćar treba da postane i pčelar jer bez pčela nema oprašivanja, samim tim nema ni krupnih i lepih plodova.

Najčešći uzroci trovanja pčela

On ističe sledeće kao najčešće faktore uzroka trovanja pčela:


  • Prskanje voćaka u cvetu – što je zakonski zabranjeno jer pčele tada lete;
  • Prskanje korova – koji se mogu i pokositi;
  • Pranje mašina – stvaranju se toksične bare na koje pčele doleću i piju tu vodu;
  • Bacanje ambalaža od pesticida;
  • Prskanje pri brzini vetra većoj od dozvoljene (1,5 m/s).

Simptomi trovanja pčela

Simptomi trovanja, kako kaže, nastaju 15-60 minuta nakon prskanja, a najkarakterističniji su:

  • Grčeviti letovi
  • Raširena krila
  • Mokro telo
  • Povraćanje
  • Uginuće ispred košnice, unutar košnice i u polju.
     

 Pčele - ©Agromedia

 

Nakon istovremenog uzimanja uzoraka sa lišća, korova, pčela, ambalaže, isti se šalju na analize i ukoliko je utvrđeno trovanje, traži se krivac. Da do svega ovoga, i dalje, do sudskih postupaka ne bi dolazilo, profesor Svetomir savetuje:

 

  • Pravilan izbor mesta za pčelinjak
  • Nikako ne prskati u vreme cvetanja
  • Prskati isključivo noću jer su pčele u košnicama, nema isparavanja preparata i nema vetra
  • 48 sati pre prskanja pčelari u okolini moraju biti obavešteni kako bi zatvorili pčele
  • Pravilan izbor preparata
  • Pravilan izbor vremenskih prilika za prskanje
  • Uništavanje ambalaže
  • Pranje mašina daleko od košnica

Za kraj – dobra saradnja voćara i pčelara

Zatvaranje pčela, ventilacija, obezbeđivanje vode, dislokacija košnica pri aviotretiranju i tabla sa adresom i brojem telefona pčelara su obaveze svakog pčelara, a kao pomoć pčelama profesor Stamenković navodi neophodnost stalnog pregleda košnica, ali i prihranjivanje pčela, spajanje košnica i usaglašeno prskanje među voćarima. I za kraj napominje: „Dobra saradnja voćara i pčelara i adekvatna hemijska zaštita daju dobar prinos, a pčele ostaju zaštićene.“

Autorka teksta: Ana Blagojević

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica