Bez veštačke prihrane pčela: Nikolinim načinom pčelarenja do održivosti

Bez veštačke prihrane pčela: Nikolinim načinom pčelarenja do održivosti

Kao odgovor na posledice intenzivne poljoprivredne proizvodnje, Ujedinjene nacije sve više zagovaraju sistem agroekologije – ekološkog koncepta i principa koji omogućava održivost proizvodnje hrane. Nikola Gavrilović (38) iz Aranđelovca bavi se pčelarstvom već devet godina, brine se o 183 košnice, prihranjuje pčele samo medom, a leči ekološkim preparatima. Njegov med nije organski, niti je pčelarenje sertifikovano, ali je održivo. Pitali smo Nikolu, kako on pčelari i da li su njegovi principi najpribližniji agroekologiji u pčelarstvu?

Agroekološklo pčelarstvo - © Julijana El Omari/Agromedia 

„Moj sistem pčelarenja je originalan, osmislio sam ga u nameri da na prvo mesto stavim kvalitet i bezbednost proizvoda, kao i dobrobit pčela. Moje pčele ne dobijaju veštačku prihranu (šećer), već 365 dana u godini žive na prirodnom medu koji same sakupe. Kao glavnu zaštitu od svih bolesti koristim med, polen i propolis, jer se pčele na medu skoro nikad ne razboljevaju, a protiv varoe koristim organska sredstva; kombinaciju mravlje, oksalne, limunske kiseline i eteričnih ulja – koja su propisana i pravilnicima organskog pčelarenja“, objašnjava Nikola.

Ne planira organsku sertifikaciju, ali svakog dana se trudi da pčeli omogući izvornu proizvodnju meda bez uplitanja hemijskih preparata. Zbog toga, svoj med nazvao je ‘savršen med‘.

„Pčele sakupljaju med, a moj doprinos je što im obezbeđujem savršeno čistu košnicu sa čistim saćem, bez tragova hemije i prihrane. To sam sproveo dosledno, u dugogodišnjem kontinuitetu“.

 Agroekološklo pčelarstvo - © Julijana El Omari/Agromedia

Kupcima nudi samo med i to od bagrema, lipe, vreske (crnjuše), suncokreta, kao i med od bagrema i divlje kupine, bagrema i vreske i slično. Ovaj poseban med dobija na pčelinjacima u selima oko Aranđelovca, gde su mu tokom većeg dela godina, ali i na obaveznim selidbama.

„Bez seoba nema meda, a odliuku gde ću tačno seliti određene sezone donosim tek kad procenim kako će se razvijati vremenske i druge prilike. Idem na lipu na Frušku goru, na malinu u Arilje, na bagremac pored velikih reka, na vresak na Maljen, na rani bagrem u dolini Morave, na suncokret u Banat. U planu su i planinski krajevi poput Peštera i Vlasine“, navodi Nikola.


Agroekološklo pčelarstvo - © Julijana El Omari/Agromedia 

Najoblinija paša je suncokretova, koja, kako kaže ovaj aranđelovački mladi pčelar, nikad ne omane, za njom je i bagrem u zavisnosti od vremenskih prilika. Na pitanje, kolike prinose postiže, kaže, da nikada nije računao, jer mu je najbitnije da uvek ima meda i da nijedan kupac ne ostane bez željene tegle.

„Standard stanovništva nije zavidan, med nije hrana koja se često kupuje, mladi ljudi skoro uopšte ne konzumiraju med, konkurencija je velika, pa opet moj med pronalazi put do kupaca. Med ne prodajem kao lek, već je moj posao i dužnost da obezbedim najbolji med, a na taj način kupac dobija proizvod sa maksimumom hranljivih i lekovitih svojstava“.


Agroekološklo pčelarstvo - © Julijana El Omari/Agromedia 

Nikola pčelari tako da pčeli omogući najbolje moguće prirodne uslove, i po mnogo čemu odgovara agroekološkom načinu proizvodnje. Međutim, uprkos svim dobrobitima koje ovaj način pčelarenja daje, često je teško takmičiti se sa, još uvek čvrsto uvreženim, konvencionalnim, jer je stavka isplativosti diskutabilna.


„Otkupne cene, bilo za konvencionalni ili organski med, nisu stabilne, njihov rast ili pad ne može se predvideti. Teško mi je da kažem da li ovakav način pčelarenja ima istu isplativost kao klasično komercijalno pčelarenje, ali sam siguran da dugoročno gledano predstavlja održiviji način pčelarenja. I upravo ta održivost, mislim da je budućnost pčelarstva“, tvrdi Nikola.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica