Vitamin C važi za jedan od najpopularnijih i najčešće korišćenih suplemenata, ali retko ko zna kako se zapravo proizvodi i odakle dolazi. Iako se često reklamira kao prirodan i zdrav, većina vitamina C na tržištu potiče iz industrijske proizvodnje – daleko od voćnjaka i svežih narandži. U tekstu koji sledi otkrivamo šta zaista unosite kada posegnete za tabletom “prirodnog” vitamina C.
Ovaj tekst ne govori o tome da li treba da uzimate vitamin C, već postavlja pitanje — znate li zaista šta unosite kad pijete suplemente?
Možda vas zanima
Gde se zapravo proizvodi vitamin C?
Ako ste zamišljali da vaš vitamin C dolazi iz sveže ceđenih pomorandži sa juga Italije, ili iz voća ručno branog u netaknutoj prirodi — vreme je za otrežnjenje.
Više od 90% svetske proizvodnje vitamina C, uključujući i onu koja stiže na police u Srbiji, dolazi iz Kine. A gotovo ništa od toga ne potiče iz pomorandži ili drugog svežeg voća.
U praksi, postoje dva glavna načina proizvodnje vitamina C — i nijedan ne uključuje ceđenje narandži:
1. Hemijska sinteza (Reihštajn proces)
Još 1933. godine razvijen je proces kojim se od glukoze (šećera) dobija askorbinska kiselina — aktivni oblik vitamina C. Ovaj proces uključuje:
-
Vodonik i nikal pod visokim pritiskom
-
Acetobacter bakterije za fermentaciju
-
Aceton (naftni derivat), sumporna kiselina, kalijum-permanganat — sve redom hemikalije koje ne biste poželeli ni blizu tanjira
-
Višestruko tretiranje sumpornom kiselinom, radi prečišćavanja
Dobra vest (ili manje loša): ovaj zastareli proces se danas retko koristi — zamenio ga je „ekološki prihvatljiviji“ metod.
2. Fermentacija pomoću genetski modifikovanih mikroorganizama
Danas se vitamin C uglavnom dobija fermentacijom kukuruznog skroba, ali ni to nije tako „prirodno“ kao što zvuči:
-
Kukuruz koji se koristi najčešće je genetski modifikovan
-
Prerađuje se u glukozu (poznatu i kao kukuruzni sirup), uz dodatak sumpor-dioksida radi konzerviranja
-
Enzimi koji razlažu skrob do glukoze (poput α-amilaze) takođe se dobijaju od genetski modifikovanih kvasaca
-
Zatim se ta glukoza fermentiše uz pomoć bakterija Ketogulonicigenium vulgare ili Bacillus megaterium — oba genetski modifikovana soja
GMO oznake: kako se u svetu obeležava genetski modifikovana hrana?
Drugim rečima, ono što pijete je laboratorijski proizvod, često poreklom iz industrijskih zona, daleko od voćnjaka.
A šta je sa vitaminom C u Srbiji?
Na srpskom tržištu, kao i širom sveta, gotovo svi suplementi vitamina C su sintetičkog porekla, i većina ih dolazi iz uvoza — pretežno iz Kine. Čak i ako na ambalaži piše “prirodni” ili “iz voća”, to najčešće znači da je vitamin identičan prirodnom po strukturi, ali ne i po načinu dobijanja.
Nažalost, trenutno nema domaće proizvodnje vitamina C iz prirodnih izvora u Srbiji, niti propisa koji bi jasno razlikovali poreklo i način proizvodnje vitamina u suplementima.
Bilo da dolazi iz narandže, iz kukuruznog sirupa fermentisanog pomoću genetski modifikovanih bakterija, ili iz hemijske laboratorije — molekul askorbinske kiseline je uvek isti.
Pitanje je samo: da li znate odakle dolazi ono što unosite u organizam?
Ako kupujete vitamin C u Srbiji, najverovatnije dolazi iz Kine, čak i kada piše da je proizveden u Srbiji – to najčešće znači da je samo upakovan ili formulisan u zemlji. Poreklo sirovine gotovo uvek vodi do Kine, osim u malom broju slučajeva kada se koristi evropski (skuplji) vitamin C, npr. iz Švajcarske, Nemačke ili Španije.
Vitamin C koji se nalazi u suplementima na tržištu Srbije najčešće jeste dobijen pomoću genetski modifikovanih mikroorganizama, ali krajnji proizvod (askorbinska kiselina) ne sadrži GMO i ne smatra se GMO proizvodom prema važećim regulativama.
Ako vas brine poreklo i način dobijanja vitamina C, razmislite o alternativama — kao što su unos svežeg voća i povrća, ili suplementi koji imaju sertifikat o organskom ili prirodnom poreklu, sa jasno navedenim izvorom.
Izvor: GLP
Komentari