Sjedinjene Američke Države postale su 65. zemlja na svetu koja je uvela obavezno označavanje hrane koja sadrži genetski modifikovane organizme (GMO). Time su se pridružile zemljama poput Rusije, Brazila, svih članica Evropske unije i većine azijskih država. Saznajte u kojim zemljama postoje GMO oznake i kako se ističu na deklaracijama, kao i kakvi su pristupi regulaciji.
Kako izgledaju GMO oznake?
U većini zemalja, GMO oznake se nalaze na deklaraciji, dok se u nekim slučajevima traži vidljivije isticanje na pakovanju.
Možda vas zanima
U SAD-u, zakon iz 2016. predviđa tri načina označavanja: tekstualnu oznaku, simbol ili digitalni kod (poput QR koda). Do kraja 2018. nadležne institucije su imale zadatak da definišu detalje primene.
Među zemljama koje ne zahtevaju obavezno označavanje GMO-a su Kanada, Meksiko, Argentina, Čile, Pakistan i većina afričkih država.
Nauka nasuprot politici
Više od 275 naučnih organizacija širom sveta slažu se da GMO hrana nije rizičnija po zdravlje od konvencionalne ili organske. Ipak, mnoge zemlje uvode obavezno označavanje GMO-a, često pod pritiskom potrošača, a ne na osnovu naučnih dokaza.
EU je posebno stroga prema GMO proizvodima, delimično zbog niza prehrambenih skandala u prošlosti, poput krize ,,ludih krava”. EU sledi princip predostrožnosti, što znači da se sumnjiva hrana može ograničiti ili zabraniti čak i bez čvrstih naučnih dokaza o štetnosti.
Da li jedemo GMO hranu u Srbiji?
GMO oznake i različiti pristupi regulaciji
EU gleda kako je proizvod nastao, pa sve što je dobijeno genetskim inženjeringom podleže regulaciji. Suprotno tome, SAD primenjuju pristup baziran na karakteristikama krajnjeg proizvoda – ako se GM sastojak ne razlikuje nutritivno od običnog, ne mora se posebno označiti.
Američka Agencija za hranu i lekove (FDA) već decenijama tvrdi da ne postoji naučni osnov za obavezno označavanje GMO hrane. Ipak, pod političkim pritiskom, 2016. je donesen zakon kojim se traži obavezno obeležavanje GM sastojaka, bez obzira na stav FDA.
Gde i kako se označava GMO?
Evo kako neke zemlje regulišu označavanje GMO-a:
-
Evropska unija: Obavezna oznaka ako više od 0,9% proizvoda sadrži GMO; oznaka mora biti u listi sastojaka ili istaknuta na mestu prodaje.
-
Brazil: Označavanje je obavezno ako proizvod sadrži više od 1% GMO, uz poseban simbol – crno slovo “T” u žutom trouglu.
-
Južna Koreja: Prag je 3%; postoje tri nivoa oznaka u zavisnosti od količine i porekla GMO.
-
Australija i Novi Zeland: Ako ceo proizvod sadrži GMO, mora se jasno označiti pored imena proizvoda.
-
Saudijska Arabija: Oznake moraju biti na arapskom i engleskom jeziku i jasno vidljive.
Nejasne zone: ulja, šećeri i enzimi
Još uvek se vodi rasprava da li proizvodi poput rafinisanih ulja i šećera, koji više ne sadrže genetski materijal, treba da se označavaju ako potiču od GMO biljaka. U SAD-u i Australiji – ne. U EU – da.
Takođe, većina sireva proizvodi se uz pomoć GMO enzima (FPC), ali ni jedna zemlja ih ne obeležava kao GMO, iako ih projekti poput „Non-GMO Project“ odbacuju.
Šta nas čeka u budućnosti?
Pojavljuju se i nove tehnologije, poput CRISPR ili RNAi, koje dodatno komplikuju definiciju GMO-a. Proizvodi poput jabuke koja ne tamni ili krompira koji se ne oštećuje već su u prodaji bez ikakvih oznaka. Očekuje se da će se zakonski okviri menjati i da će neka pitanja završiti i na sudovima.
Označavanje GMO-a širom sveta zavisi od političkih, naučnih i društvenih faktora. Dok jedni traže potpunu transparentnost, drugi se oslanjaju na naučne procene rizika. Ipak, ono što je jasno – sve više potrošača širom sveta želi da zna šta jede i odakle hrana dolazi.
Izvor: Genetic Literacy Project
Komentari