Na korak smo od formiranja nove vlasti. Poslanici u Skupštini Srbije potvrdili su mandate. To je najbolja vest u odnosu na sve ono što smo čuli, videli pa i doživeli od 25. oktobra naovamo. Nećemo nikoga ometati da u skladu sa procedurama i drugim pravilima i propisima preuzme vođenje države. Naravno, međuprostor nije prazan, naprotiv, buran je uz svakodnevna privođenja, hapšenja, bežanije, zatamnjivanja određenih formata na privatnim televizijama, kao i uz neizbežna pitanja kakav bi trebalo da bude prototip idealnog predsednika vlade. Uz sve te šumove i kakofonije uključila se i priroda pa su tako u šabačkom selu Majuru ovih dana viđeni meštani kako obučeni u jakne beru crvene plodove malina. Ne šaku, već gajbe.

To je otvorilo priču o drugoj berbi, odnosno setvi koje s obzirom na klimatske promene mogu postati stvarnost. Mnogi su to videli kao najavu, odnosno predskazanje za bolje dane i vremena, što takođe ne treba odbacivati ako su pomešana sa osećanjima i doživljajima kojima su prožeti ovi dani i nedelje.
Možda vas zanima
SMENLJIVOST KAO DUBOKO ORANJE
01/11/2026
Stručnjaci za voćarstvo su bili bez emocija i objasnili da je produženo Miholjsko leto i topla jesen podstakla mnoge voćne kulture pa i maline da ponovo cvetaju i plodonose.
I za njih je bilo neobično što je rod mimo svih očekivanja i da se pojavio na sadnicama „vilameta“. Novembarske maline viđene su na beogradskim pijacama, koje se mogu kupiti po ceni od 700 do 1.000 dinara za kilogram.
EHO IZ PRAZNOG ĆUPA
Za razliku od malinara iz Majura, domaći ratari nisu dobili nikakav benefit od prirode pa ni države. Druga žetva je samo san. Naime, više od dve nedelje poljoprivrednicima i javnosti resorni ministar u tehničkom mandatu, u nekoliko navrata, poručio je da u budžetu nema novca za isplatu druge rate direktnih davanja za biljnu proizvodnju.
Tačnije, ništa od isplate 17.000 dinara za sertifikovano seme po hektaru. Ratari su zbog toga, najblaže rečeno, očajni jer su taj novac očekivali kao spas posle četiri sušne godine i finansijske srozanosti zbog koje mnogi od proizvođača nisu u stanju da se zaduže ni kod banaka. Inače, samo sertifikovano seme koje su prihvatili da koriste skuplje je četiri puta od onog sa tavana.
Novac koji su trebali da dobiju unapred je bio predviđen za poslove priprema prolećnih radova, a zbog uskraćivanja „druge“ rate mnogi paori, da bi njihova domaćinstva opstala, primorani su da prodaju najbolje komade poljoprivredne mehanizacije.
Niko od njih nije očekivao ovakav epilog bez obzira na rezultate izbora, jer poljoprivrednici ne proizvode ni betonske blokove, spajalice za papir niti maglu, već stratešku robu, što je zapravo svuda u svetu – hrana.
Resorni ministar na početku se pravdao kako mu tehnički mandat ne dopušta da deli novac i da pričekaju formiranje nove vlade, u međuvremenu je dodao još nekoliko dodatnih objašnjenja.
Kazao je da u kasi budžeta za subvencije i druge podsticaje ima samo šest milijardi dinara, pa sve do one priče kako iznos od 17.000 dinara po hektaru nije bio obećan kao zagarantovana isplata…
Bilo je tu još i priča da su problem napravile blokade puteva, fiktivno uvećani hektari pa čak i poljoprivredna gazdinstva. Jedino je izostala analiza o uticaju letošnjeg pomračenja Sunca na tu obavezu od strane resornog Ministarstva, odnosno države.
PARE OTIŠLE ZA SIGURNE GLASOVE?
Brojne su sumnje gde su se „zagubile“ ili možda „skrenule“ s puta pare namenjene za sertifikovano seme, odnosno drugu ratu direktnih davanja za biljnu proizvodnju?
Ako su bile predviđene planom za isplatu subvencija i drugih podsticaja za ovu kalendarsku godinu, onda moraju biti tu negde. Najgore je što oni koji to najbolje znaju kažu: da ih nema, uz već navedeni repertoar objašnjenja.
Međutim, iskusni i bez dlake na jeziku agronom, profesor, bivši narodni poslanik i domaćin Miladin Ševarlić, u gostovanju na jednoj televiziji, kazao je da odgovor gde su pare sigurno i mora da zna resorni ministar u tehničkom mandatu. On ne laže da nema para, ali treba proveriti i istražiti gde su završile i u koju svrhu.
Po oceni profesora i zaštitnika poljoprivrednika, vrlo mu je sumnjivo davanje uoči oktobarskih vanrednih izbora svim punoletnim građanima po 6.000 dinara. Njegova računica kaže da je za tu „kupovinu“ glasova potrošeno 34 milijarde dinara, što se poklapa sa sumom za isplatu druge rate direktnih davanja.
Poljoprivrednici koji su podržavali od početka studente, dodao je profesor Ševarlić, nisu mogli da očekuju drugačije ponašanje vlasti i njihovih sluga.
Goran Filipović, predsednik Inicijative za spas poljoprivrede, najavio je da će, posle nedavnog razgovora sa nekoliko udruženja sa područja Vojvodine, biti podneta krivična prijava protiv resornog ministra u tehničkom mandatu, a verovatno i direktora Direkcije za agrarna plaćanja, zbog novca koji je zagonetno nestao.
Poručio je da poljoprivrednici na tu podvalu neće zažmureti i tražiće da im se isplati svaki dinar.
JUBILEJ
Prošlog vikenda po 20. put zaredom održan je Međunarodni sajam etno hrane i pića pod krovom Beogradskog sajma. Na njemu se pojavilo više od 300 proizvođača, ali utisak onih koji prate tu manifestaciju je da je izgubila kondiciju i da je u njoj previše ponavljanja, teglarenja i sličnih prozaičnosti.
Međutim, dobra strana ovakvih skupova, bolje reći izloga, je podržavanje svakog poljoprivrednog gazdinstva, zadruge ili pojedinaca u dosta složenim pa i neizvesnim poslovima proizvodnje hrane. Određene prakse i primeri govore da su naši proizvođači koji se oslanjaju na tradicionalne recepte, geografsko poreklo, jedinstvene ukuse i sve kvalitetniju ambalažu, vrlo uspešni i da se sve češće sami organizuju po pitanju promovisanja i plasmana.
Velika prednost ove manifestacije je i što se održava u centru Beograda, odnosno na prostoru jedinstvenog sajma na Balkanu. Međutim, takvu prednost treba da prate i određene podrške, upravo na planu sadržajnog prezentovanja, atraktivnosti i komunikacije sa posetiocima.
Ovaj sajam, makar jednog dana, od ukupno tri treba da bude vest dana u svim medijima, bez obzira na sva hapšenja i druga mrmljanja u javnom prostoru.
Bilo je očekivano da ga za njegov jubilej otvori neka značajnija politička figura od državnog službenika. Niko se nije setio, ako je po tom pitanju takozvani „vakuum“, da je to mogao da učini neko od poljoprivrednika koji je stalni učesnik manifestacije.
Sve što smo saželi u ovoj kolumni, pa i o jubilarnom Sajmu etno hrane i pića, podseća na drugu berbu ili žetvu. Iako takvih darova još nema, dobro ih je „dozivati“ i sa njima dodatno kuražiti sopstvene ambicije. Tačnije, i sama pomisao na njih je od koristi.
Oktobarska žetva nije druga, već zlata vredna. Podučila nas je i ohrabrila za smelije iskorake. Da je najvažnija agrotehnička mera za svaki napredak, pre svega u svojim očima, preumljenje.
A kada ono naraste na očekivani nivo, biće dovoljno pameti i odlučnosti za istinsku drugu berbu i žetvu. Ona je san mnogih poljoprivrednika, ali i ostalih građana naše zajednice!!!
…
Komentari