Kako je GLIFOSAT postao „žrtveno jagnje“ svetske poljoprivrede

Kako je GLIFOSAT postao „žrtveno jagnje“ svetske poljoprivrede

U tišini, ali sa snažnim odjekom za globalnu agroindustriju, kompanija Bayer upozorava da bi mogla obustaviti proizvodnju glifosata – najrasprostranjenijeg herbicida na svetu – zbog rastućih pravnih pritisaka i ogromnih isplata odšteta.

Glifosat

Nemački agrohemijski gigant već je izdvojio 16 milijardi dolara za poravnanja u desetinama hiljada tužbi u Sjedinjenim Američkim Državama, iako nikada nije priznao krivicu i uporno tvrdi da glifosat ne izaziva rak.

Slične grupne tužbe sada se pojavljuju i u Kanadi. Za Bayer, problem nije u nauci – već u ekonomiji.

Finansijski i reputacioni teret odbrane glifosata postaje veći od njegove komercijalne vrednosti. Sa svakom novom tužbom, troškovi održavanja ovog herbicida na tržištu rastu.

Pitanje više nije samo da li je glifosat pravno odbranjiv, već da li ga je uopšte vredno braniti. U jednom trenutku, moglo bi biti isplativije da se proizvod povuče sa tržišta, razvije nova generacija herbicida i lansira pod novim brendom.

Koreni ove krize sežu u 2018. godinu, kada je Bayer kupio kompaniju Monsanto za 63 milijarde dolara. Ta akvizicija trebalo je da stvori svetskog lidera u semenarstvu i nauci o usevima.

Međutim, Bayer je ozbiljno potcenio pravne rizike koji su došli sa Monsantom – naročito sve veći broj tužbi povezanih sa glifosatom i navodnim vezama ovog herbicida sa rakom. Ono što je u početku delovalo kao hrabar strateški potez, pretvorilo se u jednu od najskupljih i najštetnijih kupovina u istoriji korporativnog sveta.

Ipak, upravo sada Bayer ima priliku da okrene novu stranicu – da uloži u razvoj novog proizvoda koji bi poljoprivrednicima doneo istu efikasnost, ali uz veći stepen ekološke i društvene prihvatljivosti.


U eri kada su potrošači sve pažljiviji, a propisi sve stroži, zamena za glifosat koja bi bila efikasna i održiva mogla bi potpuno promeniti Bayerovu reputaciju i vratiti poverenje javnosti u nauku o usevima.

Licemerje Evrope – zabranjene pesticide izvoze drugima, dok kod kuće NE SMEJU da ih koriste!

Glifosat je imao ključnu ulogu u savremenoj poljoprivredi – omogućio je veće prinose, smanjenje troškova rada i očuvanje zemljišta kroz sisteme bez oranja. Njegovo naglo povlačenje moglo bi da poremeti proizvodnju hrane, naročito u zemljama koje zavise od ovakvih sredstava za zaštitu useva kako bi ostale konkurentne na svetskom tržištu.


Kontroverza oko glifosata najviše se odnosi na tvrdnje da izaziva non-Hočkin limfom, ali dokazi su i dalje neubedljivi. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasifikovala je glifosat 2015. godine kao „verovatno kancerogen za ljude“, u istoj kategoriji u kojoj su, između ostalog, vrući napici i crveno meso.

Glifosat


Ipak, regulatorna tela širom sveta – uključujući Health Canada, Evropsku agenciju za bezbednost hrane (EFSA) i Američku agenciju za zaštitu životne sredine (EPA) – dosledno zaključuju da glifosat ne predstavlja neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi kada se koristi prema uputstvima.

Međutim, sudovi često ignorišu naučni konsenzus. Presude se donose pod uticajem emotivnih svedočenja i pravnih procedura, što rezultira presudama koje privlače medijsku pažnju, ali često zanemaruju naučne činjenice. Time se stvara opasan presedan – kompanije mogu odustati od inovacija iz straha od novih tužbi.

Da li je GLIFOSAT bezbedan za poljoprivredu?

U Kanadi, sličan scenario bi mogao imati ozbiljne posledice. Ako se takve tužbe prošire, kanadski poljoprivrednici mogli bi se suočiti sa višim troškovima i manjim pristupom osnovnim sredstvima za zaštitu useva. To bi, domino efektom, moglo uticati na prinose, izvoz i globalnu trgovinu hranom.

U svetu koji se već suočava sa klimatskim promenama, nestašicom đubriva i poremećenim lancima snabdevanja, dodatna ograničenja u upotrebi inputa mogla bi dodatno povisiti cene hrane.

Bezbednost hrane ne zavisi samo od zemlje i rada, već i od sposobnosti da se inovira i upravlja rizicima. Glifosat je decenijama bio oslonac u tom sistemu. Njegov gubitak – naročito ako ne postoji jednako delotvorna zamena – bio bi ozbiljan korak unazad.

Dakle, priča o Bayeru nije samo priča o jednom hemijskom sredstvu. To je priča o tome kako se naučna činjenica, pravni aktivizam i javno mnjenje mogu sudariti – sa posledicama koje osećamo svi. A na kraju, račun će najverovatnije platiti potrošači.

Ako zaista želimo bezbedniji i održiviji prehrambeni sistem, odluke o upotrebi poljoprivrednih sredstava moraju se zasnivati na dokazima, a ne na strahu, emocijama ili politici.

Najbolji potez za Bayer možda je da ide napred, a ne unazad – kroz inovaciju i razvoj novog rešenja kojem će poljoprivrednici verovati, regulatorne agencije odobriti, a društvo prihvatiti.

Izvor: MSN

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica