Prokupac – Povratak stare slave autohtonoj sorti Srbije

Prokupac – Povratak stare slave autohtonoj sorti Srbije

Autohtona sorta Srbije vraća se u naše vinograde ponajviše zahvaljujući malim vinarima. Interesovanje za ovu sortu je veliko, kako u Srbiji tako i na međunarodnoj sceni.

Vinograd © Pixabay

Zvanično priznat kao srpska autohtona sorta, sa dugom istorijom koja vuče poznate korene iz Srednjeg veka, svojevremeno najrasprostranjenija sorta na ovom delu Balkana, a odnedavno najbolje ocenjeno srpsko vino na internacionalnoj sceni, prokupac sve više privlaći pažnju domaće ali i svetske javnosti gde oduševljava najveće enološke stručnjake.

Rezultat duge tradicije i široke rasprostranjenosti na balkanskom području su i brojni sinonimi: Crnka, Darčin, Kameničarka, Kamenilarka, Kamenitscharka, Majski Cornii, Negotinsko Crno, Nichevka, Nikodimka, Niševka, Procoupatz, Procupac, Prokoupatz, Prokupats, Prokupatz, Prokupec, Prokupka, Rekavac, Rekovačka Crnka, Rskavac, Rskavats, Rskavaty, Scopsko Cherno, Skopsko Crno, Skopsko Tsrno, Tsrnina, Začinok, Zaichin, Zarchin, Zarcin, Zartchin, Zartchine. Grožđe se koristi za spravljanje ružičastih i crvenih vina, za kupažiranje, ali i proizvodnju lozovače i vinjaka.

Istorijat

Postoje tvrdnje da ga je Car Lazar lično protežirao, a najviše voleo u sopstvenom peharu. Takođe, u jednoj od povelja kneginje Milice iz 1395. godine u kojoj se potvrđuje da ona poklanja vinograd manastiru Svetog Pantelejmona na Svetoj gori stoji prvo pominjanje slovenskog imena Prokuplja (va grade, svjatago Prokopija), ali i ukazivanje da je taj kraj bogat vinovom lozom što potvrđuju brojni zapisi putopisaca koji su se u to doba kretali putem od Carigrada ka Rimu. I to je upravo doba iz koga potiču potvrde o postojanju sorte prokupac koja je svoje zlatno doba dočekala odlaskom Turaka.

Ta era prokupca traje sve do šezdesetih godina dvadesetog veka kad se zarad masovne, industrijske proizvodnje vina i uvođenja internacionalnih sorti, ali is sadnje ratarskih proizvoda, ubrzano krče stari vinogradi, a prokupac gotovo nestaje iz srpskog sortimenta. Tek pojavom malih i srednjih vinarija, četiri decenije kasnije, vraća se svest o potencijalima ove sorte, ali i vinskom korenima Srbije, pa se sad gotovo može govoriti o pravom trendu stvaranja novih nasada, ali i sve većim uspesima vina od ove sorte.

Redovno održavanje vinograda garantuje dobar rod.

Konačno, za veliki kambek prokupca na domaću scenu u poslednjih desetak godina, teško je reći ko je najviše zaslužan. Tačnije, podjednako su zaslužni vinari koji ga uporno i uprkos svemu gaje decenijama, ali i neki novi momci koji prokupac sve više otkrivaju i sade širom srpskih vinogorja.


Geografska distribucija

Nije slučajno što prokupac nosi naziv „kralj Župe” jer je tu na neki način postao i opstao. Istorijski posmatrano, u doba najveće slave je kao crvena sorta vladao Srbijom ali većim regionama Bugarske. U doba kad mu je zapretilo istrebljenje, bilo ga je uglavnom u Župi i nešto prema Smederevu, dok se poslednjih godina sadi sve više u topličkom kraju i zrakasto širi, od Župe, ka smederevskom vinogorju, ali i na istok i jug Srbije. Ima ga na Kosovu i Metohiji a mestimično i u Vojvodini. Masovno se gaji u Makedoniji, u manjem obimu u Bugarskoj i sporadično u Ruskoj federaciji.

Vinograd © Pixabay

Osobine

Loza: Peteljka je osrednje debljine i dužine, malo rebrasta, zelena i delimično ljubičasta. Razvijeni list je veliki, a liska tamno zelena, mrežasto naborana i mekana. S lica lista vidljive su retke i jedva vidljive dlačice nalik paučini, dok je naličje obraslo srednje gustim sivim maljama.


Plod: Valjkast, srednje zbijen, i srednje krupan do krupan, a masa značajno varira u zavisnosti od varijeteta i klonova od 150 pa do 300g. Bobica je srednje krupna, okrugla, tamno plave boje i debele pokožice, sa obilnim pepeljkom, sočna, bez izraženog mirisa i prijatnog ukusa. Grožđe ove sorte sazreva dosta pozno ali se upravo razvija klon koji se može brati i nedelju dve ranije.

Može se postići prinos i do 20 tona po hektaru a primenjuje se uglavnom kratka rezidba po principu „kondir na kondir”. Ova loze se uspešno gaji uz kolac i na špalir. U vinogradu treba paziti sa đubrenjem jer prokupac ume da prerodi, a u smislu regulacije koristiti rezidbu. Dosta je otporan na botritis kao većina crvenih sorti, a ka pepelnici i plamenjači ima umerenu otpornost. Ako su čokoti proređeni, imaju dovoljno vazduha, ako su osunčani dobro, da se rosa ujutru skida sa čokota, ili čak nema rose, onda nema nikakvih problema ni za organsku proizvodnju.


Viroze vinove loze mogu prouzrokovati veliku štetu.

Vino: Iako je krupan „stasom”, ovaj grozd daje vina srednjeg tela, sa dosta tanina. Međutim, on ipak nije pretenciozno vino, i ne može se porediti sa kaberneom u taninskoj snazi i strukturi, ali uz dobre agrotehničke mere, nizak prinos i pažljivu fermentaciju i maceraciju mogu se postići dobri rezultati kad je reč o nežnijem vinu sa 12 do 13 % alkohola koje mirisnim notama vuče na trešnju, drugo crveno voće, čak i ružine pupoljke. Po potencijalu, porede ga sa širazom a lokalni vinari vekovima od njega najčešće proizvode roze, ali i eksperimentišu u segmentu crvenih vina.

Može imati probema sa manjkom kiselina pa je dobro ga kupažirati u manjoj meri sa nekom „kiselijom” sortom.

Izvor: Vino.rs

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica