Kukuruzna silaža kao najobimniji kabasti obrok u ishrani goveda

Kukuruzna silaža kao najobimniji kabasti obrok u ishrani goveda

Kukuruzna silaža jeste najjetiniji obrok za stoku u toku dana, što ne znači da treba da bude i najmanje hranljiv. U 2018. godini kukuruzna silaža u Srbiji dala je zadovoljavajuće rezultate po pitanju sastava i prinosa.

Silaža© Pixabay

Kukuruzna silaža je najčešći i naobimniji kabasti obrok u ishrani tovnih junadi i mlečnih krava, a koristi se i za ishranu ovaca i koza.

Kukuruzna silaža predstavlja najjeftiniji obrok koji stoka dobije u toku dana. Međutim, iako je jako isplativ, ovo ne treba da bude i obrok sa najmanjim sadržajem hranljivih materija.

Prinosi kukuruzne silaže mogu se kretati od 20 do 70 tona po hektaru silirane mase. Ovako velike razlike u prinosu silo mase proizilaze iz različitih faktora:
•    Vremenskih uslova tokom vegetacije;
•    Primenjene agrotehnike;
•    Vremena siliranja.

Vremenski uslovi

Ukoliko su vremenski uslovi tokom godine nepovoljni, odnosno ako je tokom godine bilo nekih elementarnih nepogoda, suše ili grada, masa za silažu neće biti dovoljno kvalitetna.

Primenjena agrotehnika

Ukoliko se u toku sezone izostavi jesenja osnovna obrada i đubrenje, ne možemo se nadati dobrom i kvalitetnom prinosu. Kakav će prinos biti, i pored važnosti ovih faktora, u mnogome zavisi od samog zemljišta.

Vreme siliranja

Moramo odabrati pravo vreme za silažu. Ako sa siliranjem krenemo isuviše rano, ili pak zakasnimo, najverovatnije nećemo dobiti silažu koja će zadovoljiti potrebe naše stoke.

Kako hibridi utiču na kvalitet silaže?

Ukoliko želite da tov junadi bude uspešan, morate koristiti i kvalitetnu silažu.


Kod seljaka u Srbiji česta je pojava sejanje neadekvatnih hibrida za spremanje silaže. Ukoliko je godina bila rodna i povoljna, obično se pribegava siliranju najgoreg kukuruza. Ovakva praksa naročito je zastupljena kada se očekuje dobra cena zrna kukuruza.

Kada su godine po rodu i prinosima nešto lošije, pribegava se istoj praksi. Opet se silira najgori kukuruz, dok se bolji ostavlja za zrno. U takvim godinama silirana masa sa 1ha retko da prelazi 20 tona, zbog korišćenja biljaka sa oboda parcela koje brzo gube vlagu. Vlaga se nadoknađuje kasnije i to najčešće kvašenjem silirane mase.

Veliki broj proizvođača seje hibride kasnijih grupa zrenja, ili namenske hibride za silažu kojih ima na tržištu.


 

Suvi kukuruz © Pixabay


Priprema za silažu

Parcela za silažu se mora unapred isplanirati. Zemljište se blagovremeno priprema, a izvrši se i kvalitetno đubrenje i sve ostale operacije. Mora se obratiti pažnja i na optimalnu fazu biljaka za silažu, gaženje i konzerviranje.

Samo kvalitetno pripremljena silaža može imati dobar kvalitet i kvantitet, da zadovolji ishranu stoke.

Kod kvalitetene silaže najbitniji je sadržaj proteina, kao i sadržaj celuloze.

Kukuruzna silaža u Srbiji 2018. godine

U 2018. godini silaža pripremljena od kukuruza po obavljenoj analizi ima sledeće vrednosti: 7,6% sirovih proteina, 50% NDF i 27% ADF. Ovo su sasvim zadovoljavajući rezultati.

Sejan je namenski hibrid i primenjena kvalitetna i blagovremena agrotehnika. Prinos silirane mase je 55t/ha.

Silaža spremljena od združenog useva kukuruza i soje, po obavljenoj analizi imala je sledeće vrednosti: 10,9% sirovih proteina, 60,2% NDF, 33,3% ADF.

Zbog uklapanja vegetacije, sejan je kukuruz iz ranih i soja iz kasnih grupa zrenja. Sve agrotehničke mere su obavljene blagovremeno. Prinos silirane mase, preračunate na površinu od 1ha je 42t.

Iz navedenih parametara vidi se kvalitet silo mase koji je po jedinici površine niži, dok su drugi parametri veoma dobri. Silaža od združenih useva je bogatija proteinima, svarljivija je i stoka je radije jede.

Ovo je jedan samo jedan od primera kako se sa malo rada i razmišljanja može dobiti veoma kvalitetan obrok za stoku, pre svega za ishranu muznih krava. Sa ovakvim proteinskim obrokom, smanjiće se potreba za davanjem sena i koncentrovane hrane, čime se smanjuju i troškovi u ishrani stoke.

U prilog tome idu i rezultati FADN analiza, gde dobar deo poljoprivrednih gazdinstava, koji se bavi proizvodnjom mleka i mesa, proizvodi skupu hranu, i tu skupu hranu troši u proizvodnji koja im daje malu zaradu.

U ovakvom slučaju bilo bi isplatljivije samo prodavati hranu, to jest baviti se samo ratarstvom.

Autor: dipl. inž. Dušan Despotović

Izvor: PSSS

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica