Zašto neka hrana MORA da bude ultra-prerađena i kako da donosimo bolje izbore u ishrani?

Zašto neka hrana MORA da bude ultra-prerađena i kako da donosimo bolje izbore u ishrani?

Ako ste u poslednje vreme pratili teme o ishrani, verovatno ste primetili da se izraz „ultra-prerađena hrana“ sve češće pominje, najčešće kao jedan od glavnih problema savremene ishrane. Podaci iz sveta pokazuju da ovakva hrana zauzima sve veći deo jelovnika. Na primer, u Sjedinjenim Američkim Državama više od polovine dnevnog unosa kalorija dolazi iz ultra-prerađenih proizvoda, a kod dece je taj udeo još veći. Iako su navike u Srbiji nešto drugačije, trend rasta potrošnje industrijski prerađene hrane prisutan je i kod nas.

Ultra-prerađena hrana

Ali šta zapravo znači „ultra-prerađena hrana“? I da li je svaka prerađena namirnica loša?

Prerada hrane je nešto što radimo vekovima

Važno je razjasniti jednu stvar: skoro sva hrana je na neki način prerađena.

Prerada znači bilo kakvu promenu osnovnog stanja namirnice, od pranja i seckanja, do zamrzavanja, sušenja, fermentacije ili kuvanja. Još pre moderne industrije, ljudi su mleli žitarice u brašno, pravili sir i jogurt, sušili meso i kiselili povrće kako bi produžili rok trajanja hrane.

Takvi postupci i danas imaju važnu ulogu. Pasterizacija, na primer, značajno je unapredila bezbednost mleka, dok konzervisanje i zamrzavanje omogućavaju da hrana bude dostupna tokom cele godine.

Nisu sve prerađene namirnice iste

Razlika nastaje kada govorimo o stepenu prerade. Prema takozvanoj NOVA klasifikaciji, hrana se deli u četiri grupe:

Minimalno prerađena hrana – sveže voće i povrće, meso, jaja, mlečni proizvodi bez dodataka, orašasti plodovi.
Prerađeni sastojci – ulja, šećer, so, puter, koji se koriste u pripremi hrane.
Prerađena hrana – sir, hleb, konzervirana riba, ovsene pahuljice, proizvodi koji su dodatno obrađeni, ali i dalje liče na osnovnu namirnicu.
Ultra-prerađena hrana – proizvodi koji više ne liče na svoje izvorne sastojke, poput gaziranih pića, grickalica, instant obroka i industrijskih slatkiša.

Upravo ova poslednja kategorija najčešće je u fokusu kritike.


Šta je ultraprerađena hrana i je li svaka NEZDRAVA?

Zašto se ultra-prerađena hrana dovodi u vezu sa zdravljem

Ultra-prerađeni proizvodi često su kombinacija šećera, masti i soli, uz dodatke koji poboljšavaju ukus i produžavaju rok trajanja. Takva kombinacija može podstaći prejedanje.

Brojna istraživanja ukazuju da ishrana bogata ovim proizvodima može povećati rizik od gojaznosti, dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti.


Međutim, važno je naglasiti da problem nije u povremenoj konzumaciji, već u tome kada takva hrana postane osnov ishrane.

Drugim rečima, nije presudno da li pojedemo nešto iz ove kategorije, već koliko često i u kojoj meri.


Ultra-prerađena hrana

Prerada hrane ima i svoju dobru stranu

Iako se često govori o negativnim efektima, prerađena hrana ima i važne prednosti:

  • povećava bezbednost hrane
  • omogućava duže čuvanje i stabilno snabdevanje
  • pomaže da se nadoknade određeni nutritivni nedostaci
  • olakšava pripremu obroka u svakodnevnom životu

U praksi, mnoge prerađene namirnice mogu biti koristan izbor. Na primer, zamrznuto povrće često zadržava nutritivnu vrednost, dok konzervirani pasulj ili gotovi proizvodi od celog zrna mogu olakšati pripremu obroka.

Kako napraviti pametan izbor u ishrani

Suština nije u potpunom izbacivanju prerađene hrane, već u balansu.

Stručnjaci preporučuju da osnovu ishrane čine sveže i minimalno prerađene namirnice – voće, povrće, integralne žitarice, orašasti plodovi i kvalitetni izvori proteina. Ultra-prerađene proizvode treba postepeno smanjivati, a ne naglo izbacivati.

Ako su oni već zastupljeni u ishrani, male promene mogu napraviti razliku. Na primer, jedno gazirano piće dnevno može se zameniti vodom ili mineralnom vodom sa dodatkom limuna.

Možda je važnije pitanje od „da li je nešto prerađeno“ zapravo: šta taj proizvod sadrži i koliko često se nalazi na našem tanjiru?

Ultra-prerađena hrana nije jedini problem savremene ishrane, ali zaslužuje pažnju.

Prerada sama po sebi nije loša, ona može da poboljša bezbednost i dostupnost hrane, ali i da smanji njen kvalitet, u zavisnosti od načina na koji se koristi.

Zato je najvažnije izgraditi ishranu u kojoj dominiraju nutritivno vredne namirnice, dok prerađena hrana ima pomoćnu, a ne glavnu ulogu.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica