U našem selu svi se bave poljoprivredom – a niko od nje ne živi!

U našem selu svi se bave poljoprivredom – a niko od nje ne živi!

Skoro svih 300 do 350 domaćinstava u Trnjanu kod Aleksinca bavi se nekom vrstom poljoprivredne proizvodnje, ali je sve manje onih kojima, kad pokriju svoje potrebe, ostane nešto i za prodaju.

 

Miomir Dimitrijević sa paprikama - © Foto: Miomir Dimitrijević

 

Selo Trnjane, desetak kilometara severozapadno od Aleksinca, tipično je selo aleksinačke opštine ako je reč o strukturi stanovništva i načinu na koji se ovde zarađuje za život. Većina od 300 do 350 domaćinstava, koliko ih je preostalo u ovom, nekada jednom od najvećih sela opštine, vlasnici su malih, usitnjenih poseda, na kojima se bave ratarstvom, povrtarstvom i stočarstvom. Tek poneko zakupi i obrađuje nešto veće površine (retki su oni s pedesetak hektara), tek poneko podiže plastenike u kojima uzgaja nešto veće količine povrća za prodaju, pa skoro svi pokrivaju svoje egzistencijalne potrebe kombinovanjem više izvora zarade.

Niko ne živi isključivo od poljoprivrede

Mladih ljudi koji se bave poljoprivredom ovde je jako malo, a onih koji žive isključivo od poljoprivrede uopšte nema. Iz godine u godinu to sve više ide u bescenje i u povrtarstvu i u stočarstvu, tako da se slobodno može reći da poljoprivreda sve više postaje dopunsko zanimanje. U svakom domaćinstvu imate bar jednog zaposlenog, bar jednog penzionera, pa poljoprivredna proizvodnja uglavnom služi za ostvarivanje dopunskog prihoda“, kaže Miomir Dimitrijević, šef Mesne kancelarije u Trnjanu i takođe jedan od poljoprivrednih proizvođača koji rade uglavnom „za svoju dušu“.
Miomir Dimitrijević na njivi - © Foto: Miomir Dimitrijević

Zbog neisplativosti gasi se i stočni fond

Nešto slično saznajemo i od Ljubiše Đurđanovića koji se, sa svojim sinom Goranom, opredelio za stočarstvo. Da bi obezbedio hranu za 25 krava, koliko trenutno ima, uz svojih pet hektara zemlje zakupio je još 20, što znači da je za ishranu jedne krave potreban jedan hektar zemlje.

 

Mladih ljudi koji se bave poljoprivredom ovde je jako malo, a onih koji žive isključivo od poljoprivrede uopšte nema.


 

„Kad se sve na kraju svede i izračuna, ispada da ili smo jedva pokrili troškove ili ni to čak nismo uspeli, pa nije čudno što stočari sve više gase stočni fond“, naglašava gospodin Đurđanović. „Uglavnom je to na ivici isplativosti zbog slabe otkupne cene. Telad se prodaje u bescenje, svinja ima sve manje, ovce već odavno neguju samo oni koji žele da ih imaju za svoje potrebe“, dodaje Đurđanović.

Povrće skoro više niko ne prodaje

Trnjane je nekada bilo paprikarski kraj, poznat po proizvodnji paprike“, vraća nas Miomir Dimitrijević na povrtarstvo, „A sada mislim da je preostalo tek nekoliko porodica koje, možda čisto iz navike, idu za Beograd da prodaju papriku. Samo što i oni kažu da se više ne isplati. Dolaze još samo stari ljudi, retko koji mladi čovek ode da odnese robu na pijacu. A i šta da odnese? Poslednje dve-tri godine, verovatno kao posledica poplava, kvari se i krompir i crni i beli luk. I pasulj je ove godine jako lošeg kvaliteta


 

Vidim selo bez poljoprivrednika…


 

Miomir Dimitrijević zaliva vrt - © Foto: Miomir Dimitrijević

 

Selo definitivno odumire

Da sada ne pričamo o dejstvu „više sile“ (tri godine nas „ubi“ grad, dve godine poplave, a onda krene suša…), jer to i nije neka novost. Naši sagovornici takođe misle da su i supermarketi, kao konkurencija zelenim pijacama, znatno doprineli propasti malog poljoprivrednog proizvođača koji svoju robu nosi na pijacu. Zbog nižih cena, dobre ponude, odloženog plaćanja…

Veoma je teško živeti na selu i selo definitivno odumire. Mladi koji nemaju posao radije se bave sivom ekonomijom nego poljoprivredom, od koje velike vajde nema. Poljoprivreda je katastrofa. Ni na velikim posedima ne bi se isplatilo, jer je veliki rizik da će cena biti niska ili da nećete naći kupca“ , objašnjava Dimitrijević.
Povrće i voće u supermarketu - © Foto: Agromedia

Mnogo je nesigurnosti u poljoprivredi danas, glasio bi zajednički zaključak naših sagovornika, pa ne čudi pesimizam u odgovoru na pitanje o tome kako vide neku, čak i ne tako daleku, budućnost na selu. „Za 20 godina ja vidim da će poljoprivreda u našem selu postati samo hobi. Da će ljudi samo malo da sade za sebe, možda će biti malo plastenika… a uvozićemo skupu hranu“, zaključuje Miomir Dimitrijević, dodajući da je to već priča o državi u kojoj se baš i ne vodi mnogo računa o nekim stvarima.

 

Autorka teksta: Snežana Glišić

Foto: Miomir Dimitrijević

Sagovornici:
Miomir Dimitrijević, šef Mesne kancelarije u Trnjanu
Ljubiša Đurđanović, stočar iz Trnjana kod Aleksinca

 

 

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica