U Srbiji raste izvoz sirovina, ali i zavisnost seljaka od vlasnika fabrika

U Srbiji raste izvoz sirovina, ali i zavisnost seljaka od vlasnika fabrika

Đorđe Bugarin, sekretar Odbora za poljoprivredu i prehrambenu industriju Privredne komore Vojvodine, u razgovoru za naš portal kaže da je 2015. godina po prinosima bila prosečna, ali je za ukupne odnose u agraru bila prilično burna.

 

 

Koje su, prema vašem sudu, bile karakteristike 2015. godine?

„Ova godina je bila jedna od prosečnih kada je reč o biljnoj proizvodnji. U odnosu na prethodnu godinu imali smo solidan rod pšenice i nešto lošije prinose jesenjih useva. Ekonomski posmatrano, ne može se reći da su poljoprivrednici stekli nekakav ekonomski profit koji bi im omogućio da se dalje samostalno bore i izbore za svoj bolji položaj na tržištu u odnosu na proizvođače iz Evropske unije.”
 

Đorđe Bugarin, sekretar Odbora za poljoprivredu i prehrambenu industriju Privredne komore Vojvodine - foto: Petar Kočić


Godina je ipak karakteristična po tome što smo imali krizu u mlečnom sektoru i proizvodnji mesa. Imali smo velike količine svinjetine, kao i tovljenika koje su ušle u Srbiju i tako u velikoj meri narušile odnose koje su do tada vladali između mesne industrije i proizvođača svinja.”

Slično se desilo i kada je proizvodnja mleka u pitanju. Bili smo svedoci da su mlekare otkazivale ugovore sa malim farmerima sa nekoliko krava na muži, a da su prerađivali mleko uvezeno iz Evropske unije. Naročito je tako bilo kod velikih prerađivača poput ’Imleka’. Na naš prostor su prispele i velike količine mlečnih proizvoda, posebno sira, što je ugrozilo poslovanje nekih mlekara. To je posledica sankcija koje su međusobno uvele Rusija i Evropska unija.”
 


Godina je ipak karakteristična po tome što smo imali krizu u mlečnom sektoru i proizvodnji mesa. Imali smo velike količine svinjetine, kao i tovljenika koje su ušle u Srbiju i tako u velikoj meri narušile odnose koje su do tada vladali između mesne industrije i proizvođača svinja.


S druge strane, Srbija nije obezbedila odgovarajući sistem zaštite sopstvene proizvodnje niti je proteklih godina išta učinila da bi poljoprivrednike i prehrambenu industriju pripremila za tržišnu borbu sa konkurencijom iz Evrope.”


Ovu godinu karakteriše činjenica da su smanjeni podsticaji u biljnoj proizvodnji sa 100 na 20 hektara. A i to nije isplaćeno jer neko u Ministarstvu poljoprivrede nije dobro planirao broj gazdinstava koja bi bila potencijalni korisnici te vrste podsticaja. Šta će se dalje dešavati, ostaje da se vidi.”
 


…naši poljoprivrednici nisu u stanju samostalno da pripremaju dokumentaciju potrebnu za konkurisanje za korišćenje evropskih fondova, niti postoji institucija koja bi im u tome pomogla.


Ostalo je i dalje otvoreno pitanje korišćenja evropskih fondova jer država do sada nije osposobila Upravu za agrarna plaćanja za dobijanje licence Evropske komisije da priprema, prima, sprovodi i kontroliše upotrebu pretpristupnih fondova. To može da znači još jednu izgubljenu godinu za našu poljoprivredu. Pored toga, naši poljoprivrednici nisu u stanju samostalno da pripremaju dokumentaciju potrebnu za konkurisanje za korišćenje evropskih fondova, niti postoji institucija koja bi im u tome pomogla.”

Godinu karakterišu i velike bitke oko Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je rađen po meri velikih pravnih lica koja će na 30 godina dobiti pravo da koristi 30 odsto državnog zemljišta, a na osnovu subjektivne ocene nekoga u Ministarstvu poljoprivrede.”
 

Zemljište - @Agromedia


Konačno je u skupštinsku proceduru ušao od 1996. godine zanemarivani Zakon o zadrugama, zbog čega je dosta urušen zadružni sistem. Nadam se da će usvajanjem ovog zakona seljacima biti vraćena vera u zadruge preko kojih zajedno mogu da izađu na tržište i kada prodaju i kada kupuju. Ako se u Srbiji ne primene međunarodni zadružni principi, biće nastavljeno urušavanje zadruga, mada je naša zemlja bila među deset zemalja koje su osnovale Međunarodni zadružni savez i bila jedan od svetskih lidera u organizovanju seljaka kao robnih proizvođača.“

 

Da li su i ove godine trgovci-izvoznici najviše uticali na kreiranje odnosa na domaćem tržištu pšenice i kukuruza?

„Mi danas nemamo one izvoznike koje smo imali pre tranzicije, poput sistema kakvi su bili ’Graneksport’ ili ’Geneks’. Sada imamo privatne firme koje se bave izvozom. Naši izvozni rezultati su relativno dobri, naročito u odnosu na proizvodnju koja je mala zbog niskog ulaganja, jer su prešli dve i po milijarde dolara. To ohrabruje. Međutim, država ne pridaje veliki značaj poljoprivredi, iako ona popravlja platno-bilansnu poziciju Srbije. Zato su izvozni rezultati manji nego što bi mogli biti.”
 

Ako se Zakon o zadrugama implementira, seljaci će neposredno moći da uvoze repromaterijal koji se kod nas ne proizvodi, ali će imati priliku i direktnije da se uključe u poslove izvoza svojih proizvoda i da na taj način obezbede bolje cene za svoje proizvode, kao i uvažavajuću poziciju u odnosu na državne organe koju sada nemaju.


Sve više položaj Srbije na međunarodnom tržištu dolazi do izražaja. Reperne cene za nas se formiraju na berzi u Budimpešti, ali većina naših proizvoda se prodaje po onima sa pariske berze koje su značajno veće. Razlika služi za zaradu i pokriće troškova izvoznika.”

Ako se Zakon o zadrugama implementira, seljaci će neposredno moći da uvoze repromaterijal koji se kod nas ne proizvodi, ali će imati priliku i direktnije da se uključe u poslove izvoza svojih proizvoda i da na taj način obezbede bolje cene za svoje proizvode, kao i uvažavajuću poziciju u odnosu na državne organe koju sada nemaju.“

 

Da li se nešto promenilo u odnosu prerađivačke industrije prema primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji?

„Nije. Zato što je velika greška napravljena u privatizaciji prehrambene industrije, hladnjača i silosnih kapaciteta jer su prodati pojedinačnim vlasnicima. Novi vlasnici sada svoju poziciju grade, kako na tržištu finalnih proizvoda, tako i kroz odnos cena sirovina koje prerađuju.”
 

…reprodukcioni lanac je prekinut zahvaljujući lošoj i nedovoljno osmišljenoj privatizaciji kojim nije omogućena vlasnička veza između sirovinskog i prerađivačkog sektora i participacija poljoprivrednika u upravljanju u prehrambenoj industriji.


Ove godine smo bili svedoci da je to naročito bilo izraženo kod industrije mleka i mesa koja je radije kupovala visokosubvencionisane sirovine sa prostora Evropske unije, umesto da grade trajnije odnose sa domaćim proizvođačima.”

Dakle, reprodukcioni lanac je prekinut zahvaljujući lošoj i nedovoljno osmišljenoj privatizaciji kojim nije omogućena vlasnička veza između sirovinskog i prerađivačkog sektora i participacija poljoprivrednika u upravljanju u prehrambenoj industriji. Prenebregla se činjenica da su seljaci u ’zurovskom’ periodu uticali i doprineli da se ta industrija izgradi, bilo da su direktno ulagali, bilo da su se odricali dela cena da bi se mogli servisirati krediti uzeti za gradnju.”

Sada seljaci nemaju snage da prave odgovarajuće kapacitete koji bi mogli da pariraju ovoj industriji. Zbog toga su oni u velikoj meri zarobljenici vlasnika prerađivačke industrije.“


Ima li načina da se taj problem reši?

„Ima načina, ali se postavlja pitanje da li je država spremna na nešto tako. Rešenje bi moglo biti u delimičnoj nacionalizaciji prehrambene industrije. Sadašnji vlasnici bi mogli biti obeštećeni putem obveznica, a proizvođačima sirovina mogle bi biti podeljene akcije srazmerno vrednosti sirovina u godinama koje prethode jednom takvom poslu. Mislim da u Srbiji nema snage niti želje da se tako nešto uradi.”
 

Rešenje bi moglo biti u delimičnoj nacionalizaciji prehrambene industrije. Sadašnji vlasnici bi mogli biti obeštećeni putem obveznica, a proizvođačima sirovina mogle bi biti podeljene akcije srazmerno vrednosti sirovina u godinama koje prethode jednom takvom poslu.


Ukoliko se to ne desi, mi ćemo biti suočeni sa činjenicom da će jedan deo sadašnjih vlasnika prodati svoje fabrike, silose i hladnjače nekim multinacionalnim kompanijama i onda će se ti kapaciteti pretvoriti u sabirna mesta za jeftine sirovine i distributivne centre za skupe finalne proizvode. S jedne strane ceh će platiti seljak kao dobavljač sirovina, a s druge strane naši građani koji su kao potrošači kupci finalnih proizvoda. To sa ovakvom agrarnom politikom čeka Srbiju, a nije moralo i još uvek ne mora tako da bude.“

Sagovornik:
Đorđe Bugarin, sekretar Odbora za poljoprivredu i prehrambenu industriju Privredne komore Vojvodine

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica