Toplotni stres kod stoke: Šta stočari mogu da očekuju u narednim godinama?

Toplotni stres kod stoke: Šta stočari mogu da očekuju u narednim godinama?

Toplotni stres predstavlja ozbiljnu pretnju dobrobiti ljudi i domaćih životinja u poljoprivrednim proizvodnim sistemima širom sveta. U pojedinim regionima stočarska proizvodnja mogla bi da bude značajno ugrožena već do sredine ovog veka. Ipak, proizvođači mogu ublažiti posledice primenom različitih mera prilagođavanja.

Toplotni stres kod stoke

Toplotni stres nastaje kada kombinacija visokih temperatura, velike relativne vlažnosti vazduha i intenzivnog sunčevog zračenja onemogućava organizam da reguliše telesnu temperaturu. Kod životinja to dovodi do smanjenog unosa hrane, pada proizvodnje, slabije plodnosti i veće podložnosti bolestima.

Menja se i ponašanje: životinje traže hlad ili vodu, ubrzano i plitko dišu kako bi se rashladile, a pri izrazito visokim temperaturama mogu postati agresivne. U ekstremnim slučajevima toplotni stres može izazvati uginuće. Za stočare to znači ozbiljne ekonomske gubitke, kako zbog smanjene proizvodnje, tako i zbog gubitka grla.

Posledice toplotnog stresa kod domaćih životinja

Procene pokazuju da oko 10% svih domaćih životinja već danas tokom godine prolazi kroz nekoliko dana ekstremnog toplotnog stresa, kada organizam trpi ozbiljno fiziološko opterećenje. Kako klimatske promene napreduju, očekuje se da će se ovaj problem dodatno pogoršavati.

Do sredine veka broj životinja izloženih ekstremnom toplotnom stresu mogao bi da se udvostruči ili čak utrostruči, kao i broj dana sa ovakvim uslovima. Međutim, posledice neće biti jednake svuda.

Iako bi globalna proizvodnja goveđeg mesa i mleka mogla da opadne za čak 5% – što predstavlja godišnji gubitak od gotovo 20 milijardi američkih dolara – najveći deo tih gubitaka očekuje se u tropskim krajevima, dok će severnije oblasti biti manje pogođene.

Tokom vrelih dana redovno rashlađujte životinje i štale

Otpornost na visoke temperature razlikuje se i među vrstama. Generalno, najotpornije su koze, zatim ovce, goveda, živina, dok su svinje najosetljivije. Takođe, rase poreklom iz tropskih područja uglavnom bolje podnose vrućinu od rasa razvijenih u umerenim klimatskim zonama, naročito kada je reč o visokoproduktivnim grlima.


Kod drugih vrsta domaćih životinja, osim goveda, budući gubici u proizvodnji još uvek nisu dovoljno istraženi, posebno u zemljama nižih geografskih širina. Ipak, jasno je da će povećani toplotni stres predstavljati veliki izazov, naročito za proizvođače koji već posluju sa malim profitnim maržama.

Toplotni stres kod stoke

Kako prilagoditi stočarsku proizvodnju?

Poznato je da se klimatski uslovi pogodni za gajenje domaćih životinja već menjaju, a očekuje se da će se taj proces dodatno ubrzati tokom ovog veka. Zbog toga se postavlja pitanje kako se stočari mogu prilagoditi sve češćim i dužim periodima ekstremnih vrućina.


Jedna od mogućnosti bila bi preseljenje proizvodnje u hladnije krajeve ili na veće nadmorske visine, slično kao što se već dešava u biljnoj proizvodnji. Na primer, proizvodnja kukuruza, pšenice i vina već se pomera ka severu severne hemisfere, dok su pojedine sorte soje oplemenjene tako da uspevaju u toplijim područjima.

Međutim, ovakav pristup nije realan niti moguć za većinu stočarskih gazdinstava. Zbog toga se sve više pažnje posvećuje genetskom unapređenju domaćih životinja. Ukrštanje visokoproduktivnih rasa sa autohtonim rasama koje bolje podnose visoke temperature može doprineti većoj otpornosti, mada rezultati i dalje u velikoj meri zavise od konkretnih uslova proizvodnje.


Praktična rešenja na gazdinstvu

Postoji čitav niz mera koje mogu pomoći stočarima da ublaže posledice toplotnog stresa, a koje ne zahtevaju velike promene proizvodnog sistema.

Na manjim gazdinstvima u zemljama sa nižim prihodima među najčešćim merama su izgradnja jednostavnih nadstrešnica za hlad, objekata sa ventilatorima na solarni pogon, kao i obezbeđivanje dovoljno vode za rashlađivanje životinja.

Sadnja ili očuvanje drveća na pašnjacima predstavlja još jedno efikasno rešenje. Drveće pruža hlad životinjama, ali istovremeno doprinosi vezivanju ugljenika iz atmosfere, što ovu praksu čini korisnom i sa aspekta zaštite životne sredine. Takav pristup već je široko rasprostranjen u pojedinim delovima Latinske Amerike.

Još jedna mogućnost jeste prelazak na otpornije rase ili čak na otpornije vrste domaćih životinja. U severnoj Keniji, na primer, mnogi stočari postepeno zamenjuju goveda kamilama, koje mnogo bolje podnose ekstremne temperature. Država ovaj proces podržava razvojem infrastrukture za otkup i plasman kamiljeg mleka u gradove.

Toplotni stres kod stoke

Kompromisi koje treba uzeti u obzir

U intenzivnim sistemima proizvodnje, gde se svinje, živina ili muzne krave uglavnom drže u zatvorenim objektima, prilagođavanje podrazumeva unapređenje ventilacije, sistema za hlađenje i projektovanje objekata koji omogućavaju bolje strujanje vazduha.

Sve više pažnje posvećuje se rashladnim sistemima koji koriste obnovljive izvore energije. Pored toga, na tržištu su dostupni brojni dodaci ishrani sa sastojcima poput betaina i hroma, za koje je pokazano da u određenim uslovima mogu ublažiti posledice toplotnog stresa.

I genetsko unapređenje može imati važnu ulogu, ali u intenzivnoj proizvodnji često postoji kompromis između otpornosti na visoke temperature i maksimalne proizvodnje.

Klimatske promene povećavaju troškove proizvodnje

Troškovi, efikasnost i isplativost različitih mera prilagođavanja u velikoj meri zavise od lokalnih uslova. Istovremeno, treba imati u vidu da visoke temperature ne utiču samo na životinje, već i na ljude koji rade u stočarskoj proizvodnji.

Istraživanja pokazuju da fizička radna sposobnost ljudi u pojedinim delovima tropske Afrike zbog vrućine može opasti i do 10%. U mnogim proizvodnim sistemima radnici već danas ostvaruju svega 70 do 80% svog fiziološkog radnog kapaciteta upravo zbog izloženosti visokim temperaturama.

Borba protiv klimatskih promena je ključna

Bez obzira na to koje mere prilagođavanja budu primenjene, sve one nose određene troškove, smanjuju profitabilnost ili zahtevaju značajne promene u načinu upravljanja stočarskom proizvodnjom.

Zbog toga autori ističu da je, pored prilagođavanja na lokalnom nivou, neophodno što pre smanjiti emisije gasova sa efektom staklene bašte. Samo ublažavanjem klimatskih promena moguće je dugoročno smanjiti njihov uticaj na stočarstvo i očuvati održivost proizvodnje hrane.

Izvor: Food & AgriBusiness

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica