3 načina pripreme i nege stajnjaka

Obabir metoda kojim će se pripremati i negovati stajnjak je bitan zbog kvaliteta đubriva, ali i zbog vrste zemljišta koje treba đubriti.
Stajnjak © Julijana Kuzmić

Teorija čuvanja i nege stajnjaka poznaje tri postupka njegove pripreme, a praksa uključuje i četvrti način, onaj stihijski, kojim se samo čiste objekti, bez naročitog reda i pravila. Kada se đubrište prazni, na njive dospeva mešavina različitih količina svežeg, poluzgorelog, zrelog i prezrelog stajnjaka. Doslednom primenom nekog od priznatih načina pripreme stajnjaka, nakon tri do šest meseci previranja na đubrištu, dobiemo organsko đubrivo ujednačenog kvaliteta i upotrebne vrednosti.

Topli, hladni i kombinovani tip

Topli tip zgorevanja stajnjaka, odvija se u aerobnim uslovima, što znači da je sve vreme prisutan kiseonik, tako da u stajnjaku dominiraju oksidacioni procesi i aerobni mikroorganizmi. Unutar rastresite i niske gomile razvija se visoka temperatura (60 – 700C), koja uništava klicu korovskog semena, tako da je stajnjak dobijen na ovaj način najmanje opasan za širenje korova.

Postoje autori koji ovo osporavaju, ali sigurno je da ovako čuvan stajnjak ipak u sebi sadrži manje klijavog semena korova, nego stajnjak dobijen na druge načine. Ovako se dobija mala količina stajnjaka, odličnog kvaliteta.

Hladni postupak spremanja odigrava se u anaerobnim uslovima (bez prisustva kiseonika), što se postiže slaganjem (i sabijanjem) stajnjaka u visoke gomile (2-3m), kao i polivanjem gomila vodom ili osokom (dok su niže), kako bi istisli vazduh. Temperatura u gomili je niska (20-300C), previranje traje duže, a dobija se veća količina stajnjaka, slabijeg kvaliteta nego po toplom tipu zgorevanja.

Ovaj stajnjak sadrži dosta organske materije, koja se sporo razlaže, pa se preporučuje za lakše tipove zemljišta. Na težim zemljištima treba izbegavati ovo đubrivo, jer je otežano njegovo dalje razlaganje u zemljištu.

Prelazni ili kombinovani način zgorevanja predložio je Kranc (Krantz), poznat je i kao blagorodni tip, a sastoji se iz prethodna dva načina pripreme stajnjaka. U početku, prvih četiri i do sedam dana, stajnjak se čuva u rastresitim gomilama i previranje se odvija po toplom postupku, a petog ili osmog dana, na prvu gomilu dodajemo novu količinu svežeg stajnjaka koja svojom težinom istiskuje vazduh iz donje gomile, čime u njoj započinje anaerobni tip fermentacije (hladni) i nastavlja se do upotrebe.

Stajsko đubrivo © Pixabay

Tako, u sveže iznetom stajnjaku procesi previranja uvek započinju po toplom, a nastavljaju se po hladnom postupku. Zavisno od veličine ćubrišta i količine stajnjaka sa kojom raspolažemo, gomila se pakuje do visine od 2-3 metra. Kvalitet dobijenog stajnjaka je bolji nego po hladnom tipu, a količina veća nego po toplom postupku. Zato ovakav način prikupljanja i zgorevanja stajnjaka, možemo preporučiti kao najpogodniji.

Kod svakog od načina, kvalitet dobijenog stajnjaka možemo osigurati i završnim pokrivanjem formirane gomile, slojem zemlje 20-30cm, što nije obavezno, ali sigurno smanjuje gubitak azota (isparavanjem amonijaka) iz završnog sloja, i smanjuje uticaj klime na kvalitet stajnjaka.

Uticaj atmosferskih prilika se može umanjiti i zasejavanjem tikvi nakon dostignute željene visine sloja, jer one svojom velikom lisnom masom zasenjuju stajnjak. Nega stajnjaka nije zasebna mera, kojom poboljšavamo kvalitet stajnjaka i ne zahteva dodatne postupke, osim već dosledno primenjenog, nekog od načina zgorevanja, na adekvatno odabranoj i uređenoj lokaciji đubrišta.

Autor: dipl. ing Miroslav Jaćimović
Izvor: PSSS

Komentari