Što se u normalnim okolnostima desi za 100, ovde se desilo za 30 godina

Što se u normalnim okolnostima desi za 100, ovde se desilo za 30 godina

Naš serijal tekstova o srpskim povratnicima u Hrvatsku izazvao je ogromnu pažnju naše čitalačke publike. Život u pustim selima, nekad i bez najosnovnije infrastrukture gotovo da nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Što će biti sa ovim selima za desetak godina teško je reći i to je pitanje o kojem se mnogi ne usudjuju govoriti.

Vrhovine © Miroslav Mašić

Što se u normalnim okonostima dogodi kroz stotine godina, u selima Like,Dalmacije, Banije i Korduna dogodilo se za samo tridesetak godina. Nekada sela puna života i dječijeg plača, danas su postala sela koja nestaju i izumiru.

Jedan od najboljih primjera svega toga je selo Turjanski, u općini Vrhovine, na samoj granici Nacionalnog parka Plitvička jezera. Ne tako davno, 1940. godine Turjanski je imao 1100 stanovnika i bio je jedno od najvećih sela na području Like. 1995 godine Turjanski je imao 239 stanovnika da bi ga danas od izumiranja čuvala svega 23 stanovnika uglavnom treće životne dobi.

Lički san – od fejsbuk grupe do humanitarne pomoći

Za većinu je nepoznanica da je upravo selo Turjanski u bivšoj Jugoslaviji bilo poznato i čuveno po uzgoju ličkog krumpira. Osamdesetih i devedesetih godina samo poljoprivredna zadruga iz Vrhovina imala je 30 hektara u ovom selu zasađenih krumpirom. Pored toga još nekoliko poljoprivrednih proizvođača proizvodilo je i do 40 tona na godišnjem nivou najkvalitetnijeg krumpira koji je obilazio tržišta i izložbe nekadašnje zajedničke države.

Vrhovine © Miroslav Mašić

Pored krompira Turjanski se osamdesetih i devedesetih godina zlatnim slovima upisivao u uspješnu stočarsku proizvodnju. Nekima danas gotovo nevjerovatno zvuči podatak da je 1995 godine nakon „Oluje“ u ovom selu ostalo 2187 grla stoke, od čega 1600 ovaca i 437 krava, ali i 39 konja što je proizvodnja sa kojom se nisu mogla pohvaliti ni puno veća sela.


Upravo te 1995 godine nakon koje počinje ubrzano nestajanje sela od ukupno 68 traktora u selu 44 ih ostaje, a vlasnici odlaze u izbjeglištvo bez ičega.

Nakon nekoliko godina u selo se vraćaju prvi povratnici i pokušavaju ponovo pokrenuti život na svom ognjištu, ali se uglavnom radi o ljudima treće životne dobi. Nedostatak poljoprivredne mehanizacije, ali i radne snage uzrokuje pokretanje uglavnom sitne poljoprivrede za svoje potrebe, a nakon vrhunca 2010/2011 godine kad je selo imalo šezdesetak stanovnika, broj stanovnika ponovo počinje padati da bi se trenutno zaustavio na 23 ljudi od kojih je dvadesetak iznad šezdeset godina.

Akademski povratnici u selima Hrvatske


U centru sela se nalazi nekadašnji društveni dom u kojem je nekad bila smještena i škola sa preko 100 učenika, a već tridesetak godina u ovom selu se nije čuo dječiji plač. Dom je devastiran poslijeratnih godina, a zbog nerješenih imovinskih odnosa nikad nije došlo do njegove obnove.

Nekadašnji veliki poljoprivredni blokovi nekadašnje poljoprivredne zadruge Vrhovine trenutno su u posjedu nekolicine domaćih poljoprivrednika, a od nekada najjačeg poljoprivrednog sela u širem okruženju danas je ostalo nekoliko poljoprivrednika čija se proizvodnja uglavnom zasniva za sopstvene potrebe i najosnovnije preživljavanje.


Vrhovine © Miroslav Mašić

Najveći dio poljoprivrednih parcela od Turjančana, danas rasutih po cijelom svijetu, danas je u sistemu poljoprivrednih potpora nekoliko poljoprivrednika. Još uvijek dio poljoprivrednog zemljišta u ovom selu je pod minama što onemogućuje bilo kakvu proizvodnju.

Od 1995. do danas prošle su samo 23 godine, a u životu ovog sela kao da su prošla stoljeća. Stanovništvo u odnosu na taj period je desetkovano, a gotovo da je identična situacija i sa poljoprivrednom proizvodnjom.

Život u zaleđu Zadra: Ovdje nas ima svega nekoliko

Brojne generacije danas uspješnih ljudi u Srbiji, ali i u cijelom svijetu prvo znanje stekli su baš u ovom selu. Mnogi se i danas sa sjetom sjećaju organiziranog kupljenja krompira upravo u Turjanskom preko škole, od čega su zaradjivali prvi džeparac za ekskurzije na kojima su neki od njih prvi put otišli van Like. Nekad bilo, danas se pričalo samo sa sjetom.

Selo Turjanski danas polako nestaje, a na naše pitanje sa početka teksta, što će biti sa ovim selom za desetak godina, nakon svih ovih podataka koji su izneseni, ne vjerujemo da bi se bilo tko usudio dati precizan odgovor. Turjančani vjeruju da će se ovo selo ponovo kao feniks podići iz pepela kao što se i do sada podizalo bezbroj puta kroz svoju historiju.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica