Žongleri i malinari

Žongleri i malinari

Priča se ponavlja svake godine u isto vreme. Kao kakav prirodni fenomen. Na korak pre počtka berbe maline, jedne od naprofitabilnijih domaćih voćki, u javnost se plasiraju tendenciozne informacije sve sa ciljem da se obori njena otkupna cena. Iako je krajem predhodne godine „osvanula“ vest da na zalihama za izvoz nema ni kilograma crvenih plodova odjednom ovih dana „puca“ nova da je izvoz drastično opao.Zongleri sa kalkulacijama, prevenstveno u interesu sopstvenih dzepova, idu i dalje pa navode kako je prodaja u supermarketima diljem Evrope smanjena za 20 d0 30 odsto, navodeći kao ključni razlog da je (ta) malina imala u prošloj godini visoke otkupne cene koje su se kretale, zavisno od kvaliteta, od 350 do 500 dinara za kilogram. Što je u proseku nešto iznad 400 dinara.

maline na tanjiru i kolumnista

Činjenica je da u tržišnoj ekonomiji ponuda i potražnja formiraju cene. Kod maline je to posebno naglašeno, jer mi nismo jedini proizvođači već uz Čile i Poljsku sve je više zemalja koje se okreću ovoj voćki. U našem komšiluku to je primera radi Bosna i Hercegovina u kojoj malinari imaju značajnu podršku nekoliko evropskih fondova.

Takođe, legitimno je pravo i da hladnjačari, otkupljivači, izvoznici, ali i proizvođači malina preko svojih udruženja traže najpovoljnije cene. Sve strane uz elementarno poštovanje takozvanog poslovnog morala da iznose u javnost kalkulacije, probleme i ostale razloge za, eventualno, novo povećanje cena. Tih razloga je puno, ali i neprihvatljivih laži, izmišljanja i navijanja, još više.

Cene stalna nepoznanica

Dobro je poznato da malinari odavno trpe nerazumevanja, kritike pa i poniženja. I kada su prodavali kilogram plodova po cenama koje su ispod proizvođačkih vladalo je mišljenje kako oni zgrću pare a da im je u maniru da „kukaju“ i traže još više. To govore oni koji upravo malinare obilato, često i drsko, koriste za sticanje velikih zarada i profita.

Možete samo zamisliti kako su se osećali kada je još u vreme dok maline nisu ni olistale u javnost izašla informacija da će otkupna cena ovogodišnjeg roda biti 1.000 dinara za kilogram? Čudi me kako posle toga nije usledio „adekvatan“ odgovor ili priče karaktera kako će zbog takvog ponašanja malinari ostati sami i umesto izvoza praviti dzem za prodaju „od vrata do vrata“.

Jedan od razloga što su otkupne cene svake godine pravo poprište nesuglasica i sukoba leži u tome što malina nije, kako je zahtevano od strane proizvođača, jasno definisana kao voćka od strateškog nacionalnog značaja. Niko nije tražio da administracija i neizbežni političari opšte prakse određuju otkupnu cenu, već da se utvrdi ona najniža ispod koje bi bilo neprihvatljivo ići, odnosno nuditi. Međutim, ipak se kao najbolja opcija pokazalo tržišno ponašanje, koje zbog globalnih problema, poremaćaja i takozvane nove normalnosti, mora biti podupirano sa ekonomskom podrškom države, odnosno iz agrarnog budzeta.

Stan na dan

Berači snova, kako poodavno zovu domaće malinare, moraće da sačekaju još puno berbi da bi se nešto kvalitetnije promenilo i bilo u njihovom interesu. Na strani podrške za ono što rade i u buzdet države unose svake godine preko 400 miliona evra.

Prilikom nedavne rasprave o tome šta sve prati njihovu proizvodnju i kako sa njom prolaze, jedan službenik Ministarstva za poljoprivredu prigovorio im je, da se bez razloga žale ili protestuju, navodeći primer kako je jedan od malinara, upravo najglasniji bundzija, od prošlogodišnje berbe i visokih otkupnih cena kupio stan u Beogradu.


Taj službenik treba da zna da su malinari još pre 30 i više godina od prodaje te voćke zidali kuće, školovali decu, kupovali nameštaj ali i poljoprivrednu mehanizaciju.Tačno je da stan u Beogradu košta pravo bogastvo, ali taj kojem ne znam kvadraturu, koji je kupio jedan srpski malinar je stvarno za rubriku „verovali ili ne“? Ispada da je takva privilegija „rezervisana“ za sasvim druge kategorije građana, znimanja i poslova.

Šta je jedan stan malinara u odnosu na 33 kojima se posle izvesnog ležanja u pritvoru vratio direktor jednog javnog preduzeća iz Beograda? Takvih radiša i „poštenjačina“ je samo u prvom „listanju“ Zakona o ispitivanju porekla imovine skenirano preko 13.000. Da je sreće, upravo oni koji stvaraju novu vrednost i koji su avanture, dangubljenja, svakorazna muljanja i prevare zamenili napornim radom, trebali bi da imaju najviše, pa makar bili i oni „stan na dan“, po glavnom i drugim gradovima Srbije.

Dronjavi dani

Da se ponovo vratimo u srpsko malinogorje. Naime, pitanje je dana kada će proizvođači ove voćke preko svojih udruženja izaći sa otkupnim cenama. Nema zbora, da će odmah uslediti i odgovor onih koji će navesti „hiljadu“ i još jedan razlog zbog kojeg neće pristati na tu cenu. To „ćeranje“ potrajaće kratko, jer su svi otkupljivači, odnosno izvoznici svesni da srpska malina ne nosi badava epitet „crvenog zlata“.


Prema poslednjoj, doduše, nezvaničnoj informaciji jedan broj hladnjačara pretekao je proizvođače i već ponudio otkupnu cenu od 460 dinara za kilogram rolenda bez PDV-a. Bolji poznavaoci prilika kažu da za početak to nije loša cena, ali i uz očekivanje malinara kada se berba zahukta, da otkupne cene „dotaknu“ 600 pa čak i 800 dinara za kilogram.

Oni koji bi, uz kupovinu stanova, želeli dodatno da iskompromituju malinare okasnili su i u još jednoj prilici. Tačnije, 29. maja u pariskom muzeju Luvr, nepoznato lice šampitom je gađalo i pogodilo remek delo Leonarda da Vinčija, sliku „Mona Lize“. Osnov sumnje za to nedelo, da se taj kritični momenat slučajno poklopio sa izlaskom otkupnih cena, nebi mogli da izbegnu ni domaći malinari. Uz podršku medijskih satrapa i njihovih sponzora bilo bi im pripisano da su, umesto krempitom, upravo oni, Đokondu gađali gajbicama za maline. Praznim i kaljavim, svakako!?


Takve događaje i vremena u kojima su kupovna moć i profit postali najveći civilizacijski ideal,uvaženi srpski književnik Radovan Beli Marković, u svom kultnom romanu „Lajkovačka pruga“ nazvao je dronjavim danima. Nisu to ni malo prozaični, već krajnje zabrinjavajući i opasni dani.

„Ko umre u dronjavom danu, taj zariva nokte u sopstvene dlanove“-zapisao je Beli Marković.Moj lični strah, i za ljude i maline, je da se dronjavi dani ne protegnu u godine?!

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica