Na konju smo, jer nemamo more?

Na konju smo, jer nemamo more?

MIRNO MORE NIKADA NIJE NAPRAVILO DOBROG MORNARA-primetio je svojevremeno F. Ruzvelt. Eto onda prave prilike da u UZBURKANOM vremenu pandemije virusom „Kovid 19“ koja, doduše, lagano jenjava ekonomisti, privrednici, političari i njihova logistika pokažu šta znaju i mogu. Međutim, kako domaći pametnjakovići neprestano mudruju od njih odjekuje: zbog čega mi da eksperimentišemo sa mornarskim veštinama i razvezivanjima „čvorova“ kada NEMAMO MORE? Pitanje nije uzgredno, već naprotiv tu okolnost pojedini  analitičari su „krstili“ našom SREĆOM smejući se u lice zemljama čiji prilivi od morskog turizma čine ključnu stavku u budzetu. Korona će im sve pokvariti dok oni koji NEMAJU MORE, podvriskuju genijalci, mogu da stave „prst u uvo“, jer praktično neće imati šta da izgube. Šta drugo reći osim da je virus, pored ostalog, mnogima popio pamet i još više ih udaljio od svake realnosti pa i normalnosti.

Dok ekonomisti najavljuju dramatične posledice od pandemije i nemoguću misiju da se do kraja godine ispeglaju sve linije i problemi, poređujući celu situaciju sa „ruskim ruletom“, na drugoj strani političke, privredne i finasijske oligarhije brižljivo čuvaju svoju poziciju. Već su mnogi napravili iskorak sa nove startne linije, i tek malo zadihani, očekuju ulazak u cilj. U opticaju su toliko velike brojke da ih je teško napisati, a kamo li  izgovoriti i shvatiti njihov potencijal. Ono što je interesantno, svi kao ilustraciju navode dve velike ekonomske krize iz 1929. i 2009. godine, dok nikome nije ni na kraj pameti da pomene velike zahvate u stilu „Nju dila“, „Oluje novih investicija“ ili poslove „Nacionalnih obnova“, ako se već, sve predstavlja da je za dva meseca uništeno i porušeno, kao posle kakvog kataklizmičnog zemljotresa. Inače, prema prihvaćenoj proceni, Srbiju do kraja 2020. godine očekuje pad ekonomskih aktivnosti za 3 procenta, Nemačku za 7, Španiju 8, Italiju 9,1, odnosno Hrvatsku 9, koliko i Crnu Goru, a Francusku za 5 odsto. Ovako dobar plasman Srbije i njena otpornost na „klinove“ pandemije, objašnjavaju ekonomisti, u povoljnoj je privrednoj strukturi, odnosno, što se u odnosu na ostale zemlje bitnije ne oslanja na turizam, ugostiteljstvo, hotelijerstvo i slične uslužne delatnosti. ično kažem, šteta što se ne oslanja, ali ni iskoraci koji se čine na tom planu nisu za bacanje.

ZAMISLITE KADA NEKI DILBER OD ANALITIČARA NA OKOLNOST ŠTO NEMAMO MORE KAŽE: DA SMO ZBOG TOGA NA KONJU. DA NAS JE SREĆA POMILOVALA. ZA RAZLIKU OD NAS HRVATSKA, CRNA GORA, GRČKA, ŠPANIJA ILI ITALIJA ĆE ZBOG PUSTIH PLAŽA I PRAZNIH HOTELA PROĆI KAO BOS PO TRNJU. TOPLA MORA, ODNOSNO IZLAZAK NA NJIH BIO JE VEKOVNI NEOSTVARENI SAN SRBIJE. MEĐUTIM, SVI ONI KOJI ZANEMARE PANONSKO ILI VOJVOĐANSKO MORE, KOJE JE JOŠ U NEGDAŠNJOJ JUGOSLAVIJI OZNAČAVANO DA MOŽE DA HRANI POLA EVROPE, MNOGO TOGA SU IZMEŠALI U SVOJIM GLAVAMA. UŽIVANJE U SLANOJ VODI, SUNCU ILI PORED NEPONOVLJIVIH SLIKA KARAVAĐA, GOJE, PIKASA, UMALO DA ZABORAVIM TICIJANA, LJUBU POPOVIĆA I MILANA TUCOVIĆA, MOGU IMATI PUN DOŽIVLJAJ SAMO SA PUNIM STOMACIMA. FANTAZIJE, AKO SU ONI PRAZNI, SIVE SU BOJE. UPRAVO POMENUTO PANONSKO MORE, TAČNIJE POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA IMA UČEŠĆE U BDP-U SRBIJE, U PROTEKLIH DESETAK GODINA, 6 DO 7 PROCENATA. TA VRSTA DOMAĆE „MORSKE ŽETVE“ NI MALO NIJE RĐAVA. IAKO SU OVI PROCENTI DUPLO VEĆI U ODNOSU NA VISOKORAZVIJENE EVROPSKE ZEMLJE, TO SE NE MOŽE UZETI KAO PBIMEDBA I SLABOST, JER JE SRBIJA PRETEŽNO AGRARNA DRŽAVA. TAJ TERMIN ĆE JEDNOG DANA BITI ZAMENJEN SA ONIM: VELIKI PROIZVOĐAČ HRANE!

Međutim, domaća poljoprivredna uz sve potencijale, paradokse i neprimerena poređenja i dalje je u nekoj vrsti ZONAŠKE lige u domaćoj privredi i ekonomiji. Iako imam visoko mišljenje o aktuelnom  mnistru poljoprivrede zbunila me njegova „pandemijska prekomada“ na čelu Kriznog štaba za jug Srbije. Znam da je bilo tamo određenih problema, odnosno da je trebala ispomoć i to baš u periodu dok se zahuktavala prolećna setva. Iako ju je ministar budno pratio to je ostavilo dilemu, bolje reći još jedanput potvrdilo, da je poljoprivreda neka vrsta REZERVNOG položaja. Svojevremeno sam tvrdio, a pri tome sam i danas, da Srbiji trebaju DVA ministra za poljoprivredu, jer je ona NAŠE MORE. Ona je sve vreme pandemije i uvođenja vanrednog stanja radila na DOVOLJNOM BROJU OBRTAJA tako da će je svaka vrsta posledica zaobići. Doduše, sticajem okolnosti, ili nečeg trećeg, agraru su se početkom maja dogodila DVA BOČNA kadrovska udara. Na stepeništu ispred Narodne Skupštine fizički je napadnut i povređen Marjan Rističević, koji godinama nezvanično zastupa interese poljoprivrednika. Iz „koloseka“ je ispao i profesor Miladin Ševarlić, nezavisni poslanik i zakleti borac protiv Genetski modifikovane hrane. Njega niko nije tukao, ali je započeo i brzo prekinuo štrajk glađu zbog drugih razloga. Značajno je revidiran i rad Milana Krkobabića zbog „krštenice“. Naprosto, o poljoprivredu se svakom prilikom OČEŠE nešto što ne valja.

I dok traju naša traganja, procene i ubeđivanjima šta nam valja čini u periodu postpandemije pojedini predstavnici vlasti kao scenu za tu debatu odabraše STEPENIŠTE ispred Narodne Skupštine. Uz sve varnice i politička nadmudrivanja DOMAĆI VOĆARI, pre svih malinari, poručuju im DA IZVLAČE STIROPORE ISPOD DUPETA i izjasne se da li je voćka koja donosi državi zaradu od 230 miliona evra vredna POSEBNOG STRATEŠKOG statusa ili nije? U Evropi je druga priča i ako pod hitno Nemačka, Danska, Holandija, Francuska, Italija i Španija ne pronađu preko pola miliona sezonskih radnika imaće velike agrarne lomove. Neumorni ekonomisti, posebno oni maštovitiji, kažu da se jedno od rešenja nalazi u ubrzanom uvođenju savremenih tehnologija i robota koji će trajno zameniti osetljive radnike u slučaju novih pandemija i vanrednih situacija. Nekolicina naših stručnjaka, pak, ističe da bi EKONOMIJA u postkoroni mogla početi da leti kao SLEPI MIŠ. Instiktivno i slepo tražeći rute i puteve kojima se kretala ranije.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica