Dok čekamo novu vladu

Dok čekamo novu vladu

Teško je kuvati u tuđoj kuhinji. Ovako je Kristofer Hil, iskusni političar, diplomata i aktuelni ambasador Amerike u Srbiji, odgovorio na pitanje novinara o uticaju ambasadorskih „kuhinja“ na izbor članova vlade, ministara i drugih značajnih kadrovskih rešenja u zemlji domaćinu?! Nije politički doajen dopustio da na tom šporetu bilo šta plane ili zagori i pored višedecenijske tvrdnje, bolje reći sumnje, da ambasade moćnih država, a u poslednje vreme i njihove obaveštajne službe, upliću prste u sve pa i pomenuta kibicovanja, odnosno kako Lale vole da kažu:unterhaltovanja. To je doduše i naše podaničko isčekivanje, misleći, da će izbor od strane nekog drugog biti bolji od onog kojeg preporučuju domaći kantari, nečije želje pa i proročnice. A kada se dodatno čuje da takvog „još“ majka nije rodila, odnosno da ga u odgovornu državničku fotelju dovodi izborna volja građana, uticaj ambasada se svodi na najobičnije predjelo. Namaz od tartufa.

kolumnista i ulični svirači sa harmonikama

Ali i pored našeg takvog mišljenja ambasadori ne šute pa je i gospodin Hil, u izjavi jednom našem listu koju su preneli brojni mediji, kratko, ali i vrlo jasno rekao,odnosno, izneo svoju želju.“ Voleo bih da vidim vladu koja je sposobna za prevazilaženje izazova u ovim kritičnim vremenima, i onu koja želi da krene ka Zapadu. Veoma je jasno da su ljudi u Srbiji to izabrali.“

Logično, da čitaoce i pratioce našeg portala pored izbora članova Vlade Srbije, posebno zanima „profil“ novog ministra poljoprivrede? O dosadašnjem su podeljena mišljenja, pre svega među proizvođačima, iako je njegov učinak vidljiv i nesporan, izuzimajući, jedan protokolarni skandal u koji je naprosto „gurnut“. Jer, pomenuti politički trikovi, kao onaj sa ministrovim izbledelim farmerkama, su odavno prepoznatljivi.

Što bi rekao jedan moj prijatelj: „sa njim su Stari Rimljani gaće krpili“!

Bez pritiska ništa

Nažalost, mnogi ministri pa i oni zaduženi za agrar sve više su podložni pritiscima. Ne od strane ambasada ili špijunskih službi, već prvenstveno neposrednih poljoprivrednih proizvođača. Tek posle određenih pritisaka ta gospoda postiže“radnu“ temperaturu. Ako posustanu sa ispunjenjem nekih obećanja, najavljenom merom, davanjima ili olakšicama na tako nešto, postalo je pravilo, moraju se „podsećati“ svakoraznim grajama, depešama, okupljanjima i protestima.

Kada je u martu uvedena zabrana izvoza pšenice, kukuruza i suncokretovog jestivog ulja, vrlo brzo je od strane poljoprivrednika pokazano nezadovoljstvo. Došlo je nešto kasnije do pregovora u zgradi Predsedništva države, upućivano je više upozorenja i organizovano nekoliko postrojavanja traktora na prometnim saobraćajnicama. Posle tih pritisaka i nešto logičnog „mućkanja“ glavama, odnosno računicama zabrana je ukinuta na nedavnoj sednici vlade.

Takav manir ponašanja je neprimeren, kako sa jedne tako i druge strane, i on se naprosto mora sistemski rešavati. Od svakog ministra se traži da bude, pored ostalog, i iskren u svojim izjavama i obećanjima što je nedavno demonstrirao Branislav Nedimović, izjavom o tome zbog čega se subvencije po hektaru ne mogu isplaćivati u prosečnim iznosima koje imaju poljoprivrednici u većini zemalja Evropske unije.

Po prvi put jasno i glasno je kazao da bi u tom slučaju kompletan godišnji agrarni budzet bio potrošen na ta davanja tako da za sve druge podrške nebi ostalo ni jedan dinar. Bila bi mnogo veća šteta nego korist. Inače, iskrenost i poštenje ima od koga da se uči pa ću tako na ovom mestu citirati jednog zlatiborskog seljaka koji je na pitanje zbog čega je domaće stočarstvo palo na najniže grane dao svoje viđenje.


„Više nije pitanje gde je stoka, nego kome je bilo od koristi da ona nestane?!“

„LUCIFER“ će proći, ali…

Ne tropski, već vreli toplotni talas nazvan „Lucifer“ nije nas zaobišao ni ovog leta. Nema sumnje da će ostaviti golemu štetu što zbog suše, to i požara i drugih pratećih nevolja. Kao i svaka nepogoda i ova će proći, ali mnoge druge će ostati da nas i dalje nerviraju, uteruju strah i brinu.Jedna od njih je i pitanje bezbednosti srpskih sela, koju i dalje, „pokrivamo“ sa njihovom lepotom i pitominom. I pride cvrkutom ptica.

Mnogi su pomislili da je ta okolnost rešena kada su ubice četvoro meštana sela Jabukovca kod Negotina osuđeni na visoke zatvorske kazne. Da je odlazak na „drugi“ svet nasilnika i silovatelja, inače osuđenog na doživotnu robiju, Ninoslava Jovanovića poznatog pod nadimkom Malčanski berberin, stavljena tačka na svaki oblik teških krivičnih dela. U ovom podsećanju i nabrajanju preskočiću brojne krađe, provale, otimačine i kabadahijska ponašanja kojima su izloženi stanovnici naših sela ili vlasnici vikendica.


Nedavno su glas za pomoć i zaštitu od emigranata državi i javnosti uputili iz opštine Kanjiža, pored Subotice, gde cirkuliše preko 1.500 lica svakoraznih biografija i sudbina iz Avganistana, Pakistana, Iraka, Sirije i drugih zemalja sa namerom da se dokopaju zapadne Evrope. Mnoga od tih lica su naoružana, drska i bez poštovanja prema domaćinima i njihovoj imovini.

Pored Kanjiže i rubnih mesta prema granici Horgošu i Martonošu oni „korziraju“ i na području brojnih tamošnjih sela što posebno izaziva strah kod roditelja sa decom koju poodavno ne puštaju da sama idu u školu ili prodavnice. Iz Radne grupe zadužene za praćenje migrantske krize u opštini Kanjiža, zatražili su pomoć policije u smislu povećanja njihovog broja na terenu i učestalijih kontrola.


U meduvremenu policija je organizovala jednu veću akciju kontrole svih migranata na tom području sa posebnim fokusom na ona lica koja su naoružana. Od pušaka, pištolja do mačeta. Kako je saopšteno javnosti 4. jula formirana je specijalna jedinica MUP-a za borbu i kontrolu naoružanih migranata. Hoće li to umiriti uplašene žitelje Čente i okolnih mesta tek ostaje da se vidi?!

Još nešto

Meru su ovog leta izgubile i reke. Ne po pitanju vodostaja, već po izuzetno velikom broju utopljenih ljudi u njima. Mamile su u svoj „zagrljaj“, najćešće mlade, neiskusne i neoprezne ljude. Kod svakog pristojnog čoveka gorko je odjeknula vest da je u selu Leskovac koje pripada opštini Lazarevac a koja je inače deo grada Beograda, kćerka zakopala majku u dvorištu kuće. Prve istrage govore da je ovom događaju kumovala materijalna beda kćerke i majke, ali i bahatost onih koji su trebali da „vide“ nevolju jedne porodice u tamo „nekom“ selu?!

Uz sve je 22. jula među Srbe banuo slavni svetski tenor Andrea Bočeli a dan kasnije i fado legenda Mariza, i pokazali neku drugu stranu lepote sveta i smisla života.Kada bih mogao za savet da pitam književnika Radovana Belog Markovića (1947-2022) šta još da dodam, dok čekamo novu vladu, siguran sam da bi odgovorio, na svoj karakterističan i lucidan način.

Primera radi: „Ima li igde ikog ko će napisati još jedan roman?“. I zaista, ovo je vreme kada život diktira ne samo ro(mane) već i druge živčane japije!

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica