Ćup bez obraza

Ćup bez obraza

Posle osam dana protesta i desetina sati pregovaranja srpski poljoprivrednici su stigli do državnog ćupa sa narodnim parama. Njegovi čuvari sve vreme su tvrdili da navodno on nije bez dna, a utisak je sasvim drugi, on je bez obraza. Jer, da ga ima u roku od nekoliko sati posle protesta u pomenutom ćupu trebalo je da se „zagrebu“ novci za one koji nas hlebom hrane.Sve bez cenkanja i naricanja kako će zbog njihove minimalne podrške bankrotirati država. Međutim, mnogo veštiji pregovarači iz Vlade Srbije, resorsnog ministarstva i njegovih službi uspeli su domaće ratare da nadmudre i ubede da prihvate deo zahteva uz izgovor da je to za sada, odnosno dok se ne „sklepa“ nova vlada, jedino moguće i realno rešenje. Tačnije, oni su prevareni što nije neko veliko iznenađenje od strane onih za koje su domaći poljoprivrednici u više navrata kazali da su premoreni od njihovih obećanja, polivanja, ćaskanja i laži.

polje suncokreta i kolumnista

Ključni zahtev koji je, u sred leta uoči žetve suncokreta, izveo na ulice nezadovoljne poljoprivrednike je upravo onaj da u otkupu ne žele da prodaju suncokret ovogodišnjeg roda po nižoj ceni od 700 evra za tonu plus PDV. Država je cenila da maksimalno može da se „ispruži“ 73 dinara za kilogram što su ratari prihvatili. Uz obećanje da će isplata biti izvršena do 15. oktobra okrenuli su traktore u rikverc i uputili se svojim porodicama i gazdinstvima.

Što se tiče goriva podsticaj u narednom periodu iznosiće 20 dinara po litri , odnosno ukupno 50 litara po hektaru. Poljoprivrednici su očekivali 80 litara po jedinici površine zemljišta. Nije ispoštovano ni očekivano povećanje premija na mleko gde su, doduše, umesto 15 u dva kvartala predviđene podrške od 10 dinara po litru. Kada su u pitanju bankarski krediti na iste će narednih 12 meseci biti uveden moratorijum. Dakle, ništa od ovog nije za bacanje, ali isto tako nije se dogodilo nikakvo veliko iznenađenje i pogodnost. U narodu za ovu vrstu ustupka i „široke“ ruke kažu: „seci uši, krpi dupe“!

Lukavi pregovarači

Pregovarači, odnosno tobožnji čuvari državne kase, kako su je figurativno nazvali ćup, pri mnoštvu zahteva od poljoprivrednika zadovoljno su trljali ruke, jer je to prilika da se izbegnu krupna pitanja koja godinama krše domaći agrar. Kod jednokratnih podrški oni su pravi majstori što je često samo privid i daleko od prave pomoći. Takve kombinatorike nisu u stanju da razumeju ni poljoprivrednici pa ni stručna javnost.

Koristeći prorežimske medije upravo posle iscrpljujućih i nejasnih pregovora objavljena je informacija kako je, navodno, postignut dogovor sa poljoprivrednicima o ceni novih premija za mleko.Međutim, istina je da sa traktorima u Novom Sadu, Subotici, Kragujevcu, Batočini, Požarvecu, Pančevu, Šapcu, Lapovu, Kaću i drigim mestima nisu izašli stočari, već ratari. To su te zamene teza i „obrtanja“ na petoparcu koja vređaju osnovnu inteligenciju svakog pristojnog paora.

Takođe, ispod radara je ostala i podrška ratarima iz drugih sektora proizvodnje. Voćari, a pre svih malinari, nisu podizali glavu iz gajbi. Gledali su svoja posla zaboravljajući da su i oni do pre dve godine uz svaku otkupnu sezonu blokirali ulice pa i železnički saobraćaj. I povrtari su ćutali iako bez prestanka kukaju kako od uvoznika ne mogu da ostvare minimalnu zaradu. I dezorijentisani stočari su ostali delimično mirni što je itekako odgovaralo iskusnim pregovaračima. Da li su u tom scenariju „umešali“ prste izvesni „terijeri“ iz vladinih službi ili neki drugi spletkaroši, u šta poljoprivrednici otvoreno sumnjaju, vreme će pokazati?!

Agrar, Eldorado korupcije

Avgustovski protesti, koje mnogi nazvaše seljačka buna, što je inače bilo daleko od toga, ipak su uspeli da skrenu pažnju na brojne nevolje poljoprivrednika koje traju godinama. Naime, još jednom je izašla na videlo višedecenijska nebriga prema domaćim proizvođačima hrane. „Više nemamo šta da izgubimo, ovo je pitanje opstanka“-komentarisali su nezadovoljni poljoprivrednici.

Nažalost, bojim se, da će i ovaj vapaj otići niz vetar. Sa tim su se saglasili i brojni agro analitičari čiji je stav da je poljoprivreda odavno zanemarena privredna grana. Da su u njoj brojna lutanja i nejasnoće, izuzev one, za čuvanje socijalnog mira građana a sve na štetu proizvođača hrane.


Inače, još kada je u martu mesecu, zbog konfuzne situacije sa ratom u Ukrajini i poremećajima na globalnom tržištu, inicirana zabrana izvoza žitarica, brašna, ulja i šećera domaći poljoprivrednici su se tome protivili. Mogli su za kratko vreme, kako kažu njihove računice, da namire sve minuse u proteklih nekoliko godina. Međutim, oni što procenjuju i odlučuju imali su drigačiji stav.

Poslednji veliki protest javno je ukazao na još jednu lošu stranu domaćeg agrara. On je bukvalno postao eldorado za krađe, prevare, otimanja i druge nezakonite radnje. Takozvane „alfe i omege“ su i dalje veliki otkupljivači, uvoznici i trgovinski lanci. Naravno, tu su bankari i ostali kamatari. Od njihovog raspoloženja i poslovne politike mnogo toga je u hroničnoj neizvesnosti.

Dovoljno se podsetiti da je u periodu formiranja robnih rezervi, za takozvanu prehrambenu sigurnost, došlo do raznih mešetarenja i utaja žitarica. To je najordinarniji primer drskosti prema nečemu što ima status javnog dobra. U poslednih nekoliko godina više službenika Ministarstva za poljoprivredu osumnjičeno je i hapšeno a redovni „abonenti“ istražnih organa su rukovodioci ili računupolagači Direkcije za agrarna plaćanja. Pred brojkama koje se vrte u našem agraru mirno bi stajao i moćni Bil Gejts.


Gardisti srpskog agrara

Nisu poljoprivrednici naivni i da slepo veruju kako će od izbora nove vlade i resornog ministarstva sve krenuti na bolje. Međutim, u svojoj iskrenosti oni neprestano očekuju da od nekoga počne okretanje novog lista, da uslede temeljne sistemske promene bez kojih domaći agrar ne može uhvatiti korak sa evropskom konkurencijom. Pored dva Ministarstva čulo se da bi jedno od bitnih rešenja bilo i formiranje Nacionalnog saveta za poljoprivredu, jer je tako nešto Srbiji kao pretežno agrarnoj zemlji-preko potrebno!

Međutim, bez obzira na privremeni smiraj biće ne velika, već nenadoknadiva šteta, ako od posla kojim se posvećeno i hrabro bavi srednja i mlađa generacija domaćih poljoprivrednika, i najmanji broj njih dignu ruke od svega. Mladi domaćini i proizvođači koje je mogla da vidi javnost u proteklih desetak dana protesta su i u bukvalnom smislu reči istinski Gardisti srpskog agrara. Ko taj stroj i harmoniju naruši imaće veliko nerazumevanje građana i krupnu odgovornost pred njima. Pomenuću samo neka imena: Nedeljko Savić, Đorđe Grujić, Miroslav Matković, Radoslav Adamović, Milan Milošević, Svetlana Cvijanović, Marko Sretenović, Mileta Slankamenac, Zlatko Božinović, Martin Đuraćek,Jovan Jovanov, Jovan Golubović, Nenad Ivanović…


Kako se boriti i izboriti protiv brojnih agrarnih nevolja, iznenađenja pa i poniženja pitanje je za milion dolara? Najgore bi bilo ako bi se postupilo po starom srpskom običaju u središtu kojeg su dve reči: ćutim i trpim!? Agvustovski protesti, ipak, ohrabruju!

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica