Svet poljoprivrede Prodavnica

Šta proizvođačima donosi Zakon o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda?

Poljoprivreda u Republici Srbiji je specifičan sektor. U drugim sektorima nema toliko puno očekivanja i suprotnosti kao što je to u poljoprivredi. Ne postoji ni sektor koji toliko ujedinjuje sve od seljaka do kupca u jednu opštu misao. Važnost poljoprivrede ogleda se u proizvodnji hrane i očuvanju sela iz kojeg većina proizvođača potiče. Upravo zato, poljoprivreda je gotovo u svim lokalnim, regionalnim i nacionalnim strategijama prepoznata kao jedan od osnovnih strateških pravaca razvoja.

Uzgoj svinjaFoto:Agromedia

Jačanje veza prerađivača, odnosno otkupljivača sa poljoprivrednicima

Donošenje Zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda će omogućiti da se u pojedinim sektorima propiše mogućnost sklapanja ugovora između primarnih poljoprivrednih proizvođača i prerađivača, odnosno otkupljivača. To će ojačati veze prerađivača, odnosno otkupljivača i proizvođača kroz izgradnju partnerskih odnosa i dogovaranje o svim aspektima proizvodnje.

Time će prerađivači, odnosno otkupljivači moći da podstiču svoju sirovinsku bazu po pitanju kvaliteta i kvantiteta sirovine, a proizvođači će imati jasnije elemente pri kalkulaciji o vrsti proizvodnje kojom će se baviti, kao i mogućnost da kroz ugovorni odnos zaštite svoja prava.

To bi značilo da ukoliko ovaj Zakon zaživi, ako poljoprivrednik sklopi ugovor sa nekim prerađivačem, odnosno otkupljivačem, biće sigurniji po pitanju tržišta potražnje i nekih ugovorenih obaveza kako njegovih prema prerađivaču, tako i prerađivača prema poljoprivredniku. Ova tema je godinama unazad bila glavna problematika poljoprivrednika.

Crna Gora je ovaj zakon usvojila 2017. godine, dok je Hrvatska taj zakon usvojila 2009. godine.

Ravnopravniji pristup tržištima i lakše odgovaranje na zahteve velikih prodajnih sistema

Potreba za ovom vrstom Zakona proizilazi i zato da bi se uredilo tržište poljoprivrednih proizvoda i stvorili uslovi za aktiviranje zahteva i mera uređenja tržišta, a sa ciljem da, u trenutku pristupanja EU, postoji izgrađen zakonodavni i institucionalni okvir, neophodan za implementaciju EU mehanizama, koji se odnose na organizaciju zajedničkog tržišta poljoprivrednih proizvoda.

Tržišni lanac na domaćem tržištu trenutno je veoma fragmentisan i nedovoljno organizovan, kako u oblasti proizvodnje, tako i u delu prerade, sa očiglednim deficitom organizacija za pružanje adekvatne logističke podrške i kao takav, predstavlja kočnicu daljem rastu konkurentnosti sektora poljoprivrede.

Obaveze proizvođača za prilagođavanjem zahtevima potrošača u pogledu kvaliteta i sledljivosti prehrambenih proizvoda sve su veće, naročito sa pojavom novih veleprodajnih sistema, čiji zahtevi po pravilu prevazilaze postojeće standarde na domaćem tržištu. Stvaranjem uslova za ispunjenjem zahteva velikih prodajnih sistema, umanjiće se rizik isključenja domaćih proizvođača iz ovog rastućeg segmenta tržišta.

Razvojem i unapređenjem tržišnog lanca i prateće logističke podrške, stvaraju se uslovi za ravnopravniji pristup tržištima za sve proizvođače, nezavisno od veličine i tipa poljoprivrednog gazdinstva, olakšava se uvođenje i primena tržišnih standarda, oznaka kvaliteta, kreiranje inovativnih rešenja i proizvoda, kao i njihovo brendiranje i promocija.

Proizvođači često nemaju dovoljnu zaštitu od rizika cenovnih pomeranja

Ugovaranje proizvodnje u većini poljoprivrednih sektora nije uobičajena praksa, pre svega zbog slabih performansi primarne poljoprivredne proizvodnje. Zbog visoke nestabilnosti tržišta, poljoprivrednici se često opredeljuju za „spot tržišta”.

Poslovna povezanost proizvođača sa prerađivačima, odnosno otkupljivačima zasniva se uglavnom na nivou ugovaranja „zajedničke proizvodnje” ili ugovaranja merkantilne proizvodnje za paritetnu razmenu za potrebe u proizvodnji.

U poslovnim aranžmanima poljoprivredni proizvođač veoma često nema adekvatnu zaštitu od rizika cenovnih pomeranja. Proizvođači primarnih poljoprivrednih proizvoda i otkupljivači, odnosno prerađivači danas nisu čvrsto interesno povezani.

Nedostatak sigurnosti u planiranju proizvodnje, odnosno izboru vrste kulture koju će proizvoditi primarni proizvođač, može se otkloniti čvršćim povezivanjem proizvođača sa prerađivačima, odnosno otkupljivačima kroz sklapanje ugovora.

JagodeFoto:Agromedia

Veća garancija proizvođačima za plasman njihovih proizvoda

Ovaj zakon će imati direktan pozitivan uticaj na poljoprivredne proizvođače koji će uključivanjem u proizvođačke organizacije biti bolje organizovani i popraviti svoju poziciju na tržištu, jer će imati koncentrisanu proizvodnju u okviru svoje proizvođačke organizacije, a time i bolju pregovaračku poziciju.

Razvojem ugovornih odnosa u pojedinim sektorima oni će imati predvidljiviju proizvodnju i veću garanciju za plasman svojih proizvoda.

Takođe, mehanizmi intervencija na tržištu treba da štite proizvođače od gubitaka koji mogu da uslede zbog poremećaja na tržištu, kada tržišna cena padne ispod određenog nivoa, kada bude onemogućen promet u slučaju primene mera za sprečavanje širenja bolesti životinja ili kada opadne promet zbog tržišnih poremećaja koji se mogu direktno pripisati gubitku poverenja potrošača do kojeg je došlo zbog postojanja opasnosti za javno zdravlje ili zdravlje životinja, kao i primeni vanrednih interventnih mera radi zaštite domaćeg tržišta usled značajnog rasta ili pada cena na domaćem i/ili inostranom tržištu.

Autor: Jelena Marić

Komentari