Proizvodnja košnica kao porodičan posao

Proizvodnja košnica kao porodičan posao

Pčelarstvo postaje veoma popularna grana poljoprivrede koja, kao i sve druge, zahteva ulaganja, trud i rad kako bi u dogledno vreme dala pozitivne rezultate. Ovim su se vodili članovi porodice Stanimirović iz Vrbasa koji su pre nekoliko godina kupili dve košnice planirajući da se okušaju u pčelarstvu. Ubrzo nakon toga braći Marku i Dušanu sinula je ideja da za sopstvene potrebe sami prave košnice, te su tako kupili prve mašine za obradu drveta, a onda zadovoljni rezultatima svoje proizvodine ponudili i drugima. Tako je od skromne prodaje iznenada krenula porodična proizvodnja košnica koja se sada odvija u većem obimu, pokušavajući da odgovori na sve zahteva tržišta.

Kutija za alat pčelara - © Zorica Šuvakov

Marko Stanimirović nam je ispričao kako je to bilo početi posao sa kojim se nikada ranije nije susretao.

Počeli smo porodično da se bavimo pčelarstvom i došli na ideju da ne kupujemo košnice nego da ih napravimo za nas. I kad smo uspeli da napravimo za nas pomislili smo – što ne bismo probali da prodajemo? A pošto se niko od nas nikada nije bavio stolarijom učili smo kako da rukujemo mašinama, kako da što bolje obradimo dasku i na kraju, kako da što kvalitetnije napravimo celu košnicu. Bilo je puno grešaka u početku ali smo sve uvideli na vreme i našli načine da ih ispravimo i da napredujemo“, kaže Marko i dodaje da su se već na prve postavljene oglase javljali ljudi kojima je trebalo po nekoliko košnica, te su ubrzo uvideli da im za tražene količine nisu dovoljne mašine koje imaju, bilo im je potrebno još investicija kako bi uspeli da naprave onoliko košnica koliko su od njih poručivali.

Najmlađi pčelar Rače Kragujevačke – sa diplomom među košnice

Nove košnice - © Zorica Šuvakov

I tako se cela porodica uključila u razvijanje posla, koji prema Markovom mišljenju ima perspektivu ukoliko se savladaju finansijske prepreke, koje su najveće na samom početku kada je pre svega potrebno pripremiti dovoljan broj mašina za obradu i dovoljnu količinu sirovina. Iako u njihovoj radionici obim posla zahteva još nekoliko mašina koje bi im olakšale i ubrzale rad, braća Stanimirović sa entuzijazmom provode i više od 12 sati praveći serije košnica. Za to vreme svaka daska koja se u procesu proizvodnje koristi prođe više od deset puta kroz njihove ruke.

„Pametne košnice” – genijalni izum srpskih srednjoškolaca


Proizvodnja počinje od nabavke daske, zatim ih mi režemo i posle toga ide njihova grublja obrada. Na primer, za jednu kutiju, za jedan nastavak, ima 13 operacija: grubo rezanje, abrihtovanje, lepljenje, sečenje, vinklanje, abrihter, diht, cink, sklapanje, gitovanje, šmirglanje, podramnjavanje i na kraju ručke. A važno je da sve mora biti precizno i po meri urađeno, mora biti u milimetar i pod vinklu da bi se svaki deo uklopio. Dođu nekad ljudi sa svojim metrom da provere da li je sve po standardu, hoće da budu sigurni da je sve savršeno uklopljeno“, priča Stanimirović i navodi još da se delovi prave serijski, a da je za 50 nastavaka u seriji potrebno oko tri do četiri dana izrade.

Proizvodnja košnica - © Zorica Šuvakov

Kada je u pitanju kvalitet košnice, Marko Stanimirović nam objašnjava da je mnogo faktora koji utiču na kvalitet, ali je od svega najvažnije da daske za izradu budu potpuno suve. Pored toga, sam izbor drveta utiče na krajnji proizvod pa se tako domaći proizvođači najčešće odlučuju da za izradu nastavaka koriste čamovinu i topolu, dok se za ramove najčešće koristi lipa. Košnice napravljene u radionici Stanimirovića izrađuju se isključivo od čamovine i lipe, a daske koje se koriste u proizvodnji na sebi ne smeju imati čvorove kako bi košnice bile kvalitetnije i lepše.


Pletenje trnki – spoj ljubavi i biznisa

Iako su nekoliko puta konkurisali za razna podsticajna sredstva tek na poslednjem konkursu im je odobren kredit od Fonda za razvoj, ali ni on nije u celosti. Stanimirovići će od kredita dobiti samo 50 posto što im nije dovoljno za planiranu nabavku mašina koje su im neophodne kako bi uspeli da pokrenu izvoz svoje robe u Nemačku.


Ima jedan naš čovek u Nemačkoj sa kojim smo u kontaktu već neko vreme, želi da mu napravimo i isporučimo košnice a mi nikako ne stižemo. Potrebno nam je još mašina kako bismo konačno pokrenuli i taj izvoz, nadamo se da ćemo uspeti“, obajšnjava Marko i dodaje da im je za naredni period cilj da nabave dovoljno kubika dasaka da se proizvodnjom može napraviti lager kako kupci ne bi čekali na robu.

Šta sprečava razvoj organskog pčelarstva

Svoje košnice braća Stanimirović prave u periodu od februara do juna kada traje sezona, a redovno ih izlažu i na sajmovima gde posetioce privlači još jedan zanimljiv i koristan proizvod potekao baš iz ove radionice – kutija za alat pčelara.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica