Gromoglasni aplauz za poljoprivrednike

Gromoglasni aplauz za poljoprivrednike

Kako dobro zvuči kada u trenutku pojačanih tenzija i uočljive panike i straha od koronavirusa sa vrha države gledajući u oči građane poručuju: da hrane i ostalih životnih namirnica imamo dovoljno.Da su skladišta Direkcije za robne rezerve puna:pšenice, brašna, kukuruza, jestivog ulja a kod farmera takozvanog mesa u živom.To nije samo umirujuća, već informacija koja podiže, u punom smislu te reči, imunitet građana. Ta silna hrana, odnosno poljoprivredni proizvodi kojih imamo i za izvoz nisu pali s neba niti tavanica neke od zgrada u Nemanjinoj ili njenih poprečnih ulica, već su je proizveli domaći poljoprivrednici.Bojim se da nismo na pragu prolećne setve da ih nebi ni pomenuli a još manje dali epitet heroja koji su s pravom poneli srpaki lekari i medicinsko osoblje. UPRAVO SA OVOG MESTA OD MENE I REDAKCIJE PORTALA „AGROMEDIA“ GROMOGLASNI APLAUZ ZA SVE POLJOPRIVREDNIKE-VITEZOVE ORANICA KOJI ĆE ZA KOJI DAN SA MASKAMA PREKO LICA, ZBOG OPASNOSTI OD NEVIDLJIVOG NEPRIJATELJA, KRENUTI U JOŠ JEDU BITKU ZA OBEZBEĐIVANJE DOVOLJNIH KOLIČINA HRANE.

Gromoglasni aplauz za poljoprivrednike - © Agromedia

Nije ovo trenutak za kritike ili bilo čija „kovanja“ u zvezde, jer se svi nalazimo u istom sosu.Namera mi je da podsetim na STRATEŠKI značaj poljoprivrede u svakaj, pa naravno, i našoj zemlji.Zamislite situaciju, sa lošim razmišljanjima i dodatnom uplašenošću građana, u onim zemljama u kojima su pri kraju zalihe osnovnih životnih namirnica koje se najvećim delom oslanjanju na poljoprivredne proizvode.Naime, u globalnim vanrednim situacijama prodaja takvih roba je vrlo retka i najčešče se svodi na humanitarna ustupanja ili pomoć.Priče kako se u svetu proizvode ogromni viškovi hrane potkrepljene sa podatkom da, primera radi, da samo zemlje Evropske unije godišnje bace 88 miliona tona hrane u protivrednosti od 143 milijarde evra, je delom populistička partitura, ali i neshvatljiva raspojasanost. Sa druge strane u vreme pandemije da neko pokuca na vrata mnogih od tih zemalja čiji se građani „gadjaju sa prečnjacima“ i zatraže kupovinu određenih količiona hrane dobiće kratko i jasno objašnjenje: DA NEMAJU.

Elem, pijaća voda i hrna poodavno su za mnoge zemlje proizvodi ili resursi od strateškog i nacionalnog značaja. Mi smo se u više navrata zaboravljali i na krajnje neodgovoran način odnosili prema njima.Ne samo preko nedopustivog zagađenja životne sredine, već dodatno netransparentnim i pogubnim privatizacijama tih resursa, i ono od čega se mnogima zavrtelo u glavi, višedecenijskim ustupanjima na korištenje kompanijama i pojedincima iz inostranstva.Jedan broj tih krčmi, odnosno rasprodaja pratile su dobre namere, ali mnogo veći lični ili korporacijski interesi.Kada su izvesni partijski „bumbari“ ubeđivali javnost da je prodaja PKB urađena na najbolji mogući način posle sleganja euforije i nešto ozbiljnijih analiza ispostavilo se da je dobijena cena bila tri puta niža od realne. Uslovno se može reći da ni to nije bitno, ali ono što se graniči sa razumom je činjenica da nije prodata krečana već „MEGA-ŠPAJZ“ Beograda i Srbije.

SREĆNA OKOLNOST JE ŠTO SU NAJVEĆE POVRŠINE OBRADIVOG ZEMLJIŠTA OSTALE U RUKAMA MALIH I SREDNJIH GAZDINSTAVA. ONIH KOJI SU ORALI I SEJALI U VREME SVIH: MOBILIZACIJA, RATOVA, BOMBARDOVANJA, VARIOLA VERA, BIBLIJSKIH POPLAVA I DRUGIH NEVREMENA. TO NISU ČINILI NI PO ČIJOJ KOMANDI, NAREĐENJU I UREDBI, VEĆ SVOJOM VOLJOM KOJA JE PODUPIRANA LJUBAVLJU I DUBOKIM POŠTOVANJEM I POSVEĆENOSTI PREMA HLEBNIM ORANICAMA. PRE MNOGIH ONI SU SHVATILI DA JE SVAKA SETVA NEKA VRSTA MAGNETNE REZONANCE ZA DUBINSKO SKENIRANJE ZNAČAJA PROIZVODNJE HRANE U JEDNOJ DRUŠTVENOJ ZAJEDNICI. NJIHOVA LOGIKA JE BILA I OSTALA: AKO JE NEMA ZA OSTALE NEĆI BITI NI ZA NJIH.

Neće im smetati što će u prolećnu setvu, najverovatnije PO PRVI PUT U ISTORIJI ZEMLJORADNJE, morati sa maskama preko lica a oni koji su stariji od 65 godina u obavezi su da imaju „ausvajs“ kako nebi prekršili naredbu o zabrani kretanja, odnosno „policijskom času“.S obzirom da je optimalni termin ulaska u njive i setvu za koji dan to još uvek nema jasnih instrukcija da li će poljoprivrednici dobijati dnevne ili nedeljne dozvole.Da im se po navici napravi bilo kakva i neka otežavajuća okolnost.Predstavnici Ministarstva za poljoprivredu tvrde da za prolećnu setvu na oko DVA MILIONA HEKTARA, od čega će polovina biti pod kukuruzom, oko 240.000 hektara pod sojom, 220.000 suncokretom, nešto manje uljanom repicom, 90.000 hektara ječmom i ostatak pod još nekim vrstama krmnog bilja, odnosno pod povrtarskim baštama, ima dovoljno semena, dizela i ostalih inputa.Bez ispunjavanja predviđenih uslova svi poljoprivrednici će imati pravo na određene subvencije i druge podsticaje.

Na kraju nešto o solidarnosti, koja upravo u ovakvim vremenima treba da bude u prvom planu.Ima je, ali ne previše. Zadivljen sam ponašanjem srpskih pčelara koji su planirali da krajem marta obezbede oko 5.000 kilogramskih tegli sa medom u vrednosti od 50.000 evra i doniraju ih građanima kako bi im ojačali imunitet u borbi sa korona virusom.Uz veliko poštovanje za ovaj gest, imam utisak, da su u konkternom slučaju PČELE NAGOVORILE LJUDE ZA OVU VRSTU SOLIDARNOSTI. POSLE SVEGA NEMAM VIŠE DILEMU DA ĆE PČELE SPASITI, MOŽDA I UČINITI BOLJIM, OVAJ SVET.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica