Đavo postoji: To treba i poljoprivrednici da znaju

Đavo postoji: To treba i poljoprivrednici da znaju

Srbija je pre neki dan otvorila 84. po redu Međunaroni poljoprivredni sajam u Novom Sadu, manifestaciju od velikog značaja za domaći agrar. Nepunih 48 časova pre ovog događaja, na jednoj televiziji koja se ponosi da ima nacionalnu frekvenciju, u direktnom prenosu obavljen je čin „isterivanja“ demona, odnosno đavola iz tela jedne mlade učesnice aktuelnog rijaliti programa. Procenili smo da ova srednjovekovna metoda može biti i od koristi za domaću poljoprivredu koja je puna đavola prikrivenih u ponašanju i razmišljanju onih ljudi koji brinu o agrarnoj politici.
 

Đavo postoji, a to treba da znaju i naši poljoprivrednici - © Agromedia 

Važan je Novosadski sajam. I kada bude organizovan po 184. put, na njemu će proizvođači hrane, poljoprivredne mehanizacije, zaštitnih sredstava, kreatori najzanimljivijih agrarnih biznis modela, kao i prodavci magle dolaziti kao na ćabu. Bitno je učestvovati, ali i biti viđen.

Međutim, za državu u kojoj trećina stanovništva živi od poljoprivrede obradive oranice su prava svetinja. Baza, kuća, startna i osnovna linija. Ali od kako je „levom“ rukom pre devet godina potpisan SSP (Sporazum o saradnji i pridruživanju), u ovu nultu tačku srpskog agrara kao da se uvukao neki đavo. Pomenutim sporazumom omogućeno je koliko od 1. septembra da strani državljani i njihove firme kupuju zemlju i druge nepokretnosti pod jednakim uslovima kao građani Srbije.

Portal AGROMEDIA o ovom nakaradnom potezu, bez obzira na kasnija objašnjenja i pravdanja kako je Srbija očekivala da do 2017. godine uveliko bude članica EU, pisao je u dva navrata. Prva priča objavljena je dok su drugi mediji ćutali i „mudrovali“, uz navođenje više razloga zbog čega takav sporazum može da se obije o glavu našim proizvođačima hrane i samoj državi.
 

Đavo postoji, a to treba da znaju i naši poljoprivrednici - © Agromedia 

Drugi put smo aktere tog čina, na čelu sa tadašnjim viceguvernerom Božidarom Đelićem, poslali u magareću klupu. Ćošak bi bio „plišana“ kazna. Naime, bez obzira što visoki predstavnici resornog Ministarstva poljoprivrede kažu da će uspeti da amortizuju sve loše posledice SSP tako što će u dopuni Zakona o zemljištu dopisati uslove, teško da će potpuno postaviti prepreke da bi na vrlo efikasan način sprečili „desant“ stranaca na domaće oranice.

Te, slobodno se može reći, salonske priče belih okovratnika i prevrtljive birokratije ne piju vodu jer, ponavljam po ko zna koji put, da sa Briselom nije potpisan protokol o „lovu na divlje patke, već vrlo ozbiljan dokument, odnosno sporazum o čijem eventualnom raskidu bi trebalo da se izjasne sve članice EU. Druga stvar, zemlja se prodaje za evre, i nije potrebno objašnjavati koliko vlasnika oranica čeka da stigne 1. septembar. Opljačkani i siromašni građani više ne veruju u bilo čije prazne priče, već se drže svoje računice i interesa.

Prepreke tipa da potencijalni kupci treba da imaju boravište u našoj zemlji, da im je osnovna delatnost poljoprivreda i slični uslovi su puka formalnost. I još nešto – predstavnici dela sveta ka kojem smo se zaputili ne vole podvale, sitne prevarante i takozvane „jajare“. Nije ovo vređanje, jer kada sam lično odmah posle potpisivanja SSP-a pitao tadašnjeg ministra poljoprivrede koliko oranica se nalazi u rukama novih srpskih latifundista, skoro da je nasrnuo na mene. Kada sam mu pokazao zube, pribrao se i pokušao da se izvini.
 

Đavo postoji, a to treba da znaju i naši poljoprivrednici - © Agromedia 


Danas taj ministar boravi u pritvoru čekajući suđenje za zloupotrebu službenog položaja. Fin sam – za krađu novca namenjenog za regresirano mineralno đubrivo i gorivo.

Da li ima nade da se stane na kraj „serijskim“ štetočinama, greškama i grešnicima koji decenijama špartaju srpskim agrarom? Ako je verovati onome što je pre nekoliko dana viđeno u direktnom prenosu iz studija privatne beogradske televizije koja se hvali da ima nacionalnu frekvenciju – REŠENJE POSTOJI.

Naime, izvesni lekar Alen A. kritične večeri je pred brojnim i šokiranim auditorijumom iz tela učesnice aktuelnog rijaliti programa obavio čin „isterivanja“ demona, odnosno đavola. Skromni, ali istovremeno i visoko samouvereni dr Alen, objasnio je da je njegova namera ovim nesvakidašnjim činom bila „da pokaže građanima da đavo postoji“. Đavo u čoveku. Posle svega viđenog u ovom srednjovekovnom ritualu, ipak svi lakše dišemo, naravno i srpski poljoprivrednici koji često, kako se to slikovito kaže, „sade tikve sa đavolom“.
 


Đavo postoji, a to treba da znaju i naši poljoprivrednici - © Agromedia 

Hoću reći: sa onima koji imaju status visokih državnih službenika zaduženih za agrar i neodvojivo selo od istog, kao i za vođenje takozvane agrarne strategije i politike. Svi oni bi trebalo da posete dr Alena. Da se pogledaju u oči iz kojih on, kako tvrdi, nepogrešivo vidi ko ima demone, odnosno đavole u sebi, svom razmišljanju i ponašanju.


Na kraju ove neobične priče moram podsetiti da ne boli glava samo od SSP-a, mrazeva, niskih otkupnih cena, nepovoljnih bankarskih kredita i sličnih „đavolija“, već i od otkrića neverovatnih podataka vezanih za kolevku srpskog agrara, a to je vaistinu – selo. Naime, u jednom istraživanju pojavio se podatak da o srpskom seljaku nije napisano nijedno slovo u najvišem državno-pravnom aktu, Ustavu.

U njemu čak ne stoji da je selo sastavni deo lokalne samouprave. U poslednje dve decenije selo je izgubilo sve oslonce i pretpostavke koji mu obezbeđuju normalan život, pa i razvoj. Zbog takvog izopštavanja u desetinama sela širom Srbije nema žive duše, izuzimajući jazavce, lisice ili puhove. Demografi na sve dodaju da se u bliskoj budućnosti u više od 2.000 sela neće ćuti dečji plač.
 

Đavo postoji, a to treba da znaju i naši poljoprivrednici - © Agromedia 

Koliko nas ovi podaci brinu i obeshrabruju najbolje govori to što se domaća javnost ovih dana oberučke bacila na strah od moguće najezde zmija, odnosno ko će „mudrije“ prozboriti o tome da li nam je potrebna revizija Darvinove teorije evolucije homo sapiensa. Traži se „prava“ istina da li je čovek postao od majmuna.

Srbija je zaista zemlja čuda u kojoj, pored malina jedinstvenog ukusa i arome, šljiva, jabuka, „primavera“ trešanja, odnosno „fantazija“ lubenica, naprosto bujaju i rađaju svakorazni bajkoviti, ali i gorki plodovi poput, primera radi, korupcije, laži ili zavisti!

Izvori: Lična dokumentacija, portal Agromedia, dokumentacija lista „Politika“.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica