Jednom prilikom na Salašu 137 izgubila se trogodišnja devojčica Ana, više od pola dana, tražio je ceo restoran, na imanju i okolo, nigde je nije bilo. Prolazili su i kroz štalu u kojoj su konji i dozivali je, odgovora nigde. Sve dok je nije pronašao Ivan.
„Ulazim u boks kod konja, a devojčica sedi unutra, mazi se sa konjem, ćuti i ne progovara. Konji drugačije deluju na decu nego na odrasle, osete njihovu energiju, budu mirni, mogu da kažem slobodno da paze na decu“, ispričao je anegdotu Ivan Stevanović.
Ivan je imao samo 8 godina, kada je zajahao konja po prvi put, tada se rodila ljubav koja traje i dan danas. Sada radi i kao trener u konjičkom klubu „Viking“ u sklopu Salaša 137.
Možda vas zanima
„Od svoje osme godine bavim se konjičkim sportom, obožavam taj adrenalin, idem na takmičenja, to me puno ispunjava i presrećan sam jer sam izabrao baš ovaj sport“, rekao je Ivan.
Postoji, izreka da „ko se nije popeo na konja-nikada nije ni pao“, ipak retko koga padovi obeshrabre. Ivan se uspešno takmičio u trkama širom sveta, tako se dešavalo i da padne, ali ne i da odustane.
„Bavim se ovim godinama, naravno da sam padao, jedan put je bila i teža povreda, ali ne odustajem, to je deo ovog sporta koji volim. Trudimo se da toga bude minimalno“, objasnio je on.
Salaš 137 – vaš susret sa tradicijom i zasluženi odmor
Konj koji je pričuvao Anu sa početka priče, zove se Easy Gold i pripada baš Petru.
„U septembru će biti tri godine kako imam ovog konja, uvezena je iz Holandije, sa njom sam od njenih “malih nogu”, sve sam je naučio i sada pobeđujemo zajedno. Na treningu je baš oštra i eksplozivna, a u boksu i sa ljudima je prava maza“, kaže Ivan Stevanović.
Easy Gold-u na Salašu 137 društvo pravi još 26 konja. Za sve koji su ljubitelji ovih plemenitih životinja,a zainteresovani su da se oprobaju u jahanju, Čenejski Salaš 137 je pravo mesto za to.
Sagovornik:
Ivan Stevanović, sportski operativni trener konjičkog sporta
Komentari