U velikom timu za preporod sela nema mesta za male

U velikom timu za preporod sela nema mesta za male

Sve je počelo iz znamenitog zdanja poznatijeg kao Palata Srbija na Novom Beogradu. Nastaviće se veseljem u Kuršumliji koja treba da ponese novo-staro ime Bele crkve a u međuvremenu će se okončati i redovni sezonski ciklus parenja zmija. Poljoprivrednici najbolje znaju kakve su u taj vakat guje. Odmah potom nedavno osnovani NACIONALNI TIM ZA PREPOROD SELA moći će da zavrne rukave. Lično sam bio ubeđen da pomenuti TIM već postoji i uveliko radi, ne na PREPORODU, već na SPAŠAVANJU srpskih sela od njihovog gašenja i nestajanja. A takvih je nekoliko stotina.

Nacionalni tim za spas sela - © Agromedia

Za poštovanje je što je ovom događaju prisustvovao i predsednik države. NACIONALNO jednako DRŽAVNO. Sve je dopunio Milan Krkobabić, jedan od inicijatora osnivanja TIMA tvrdeći da je predsednik garant postojanja naglašene političke volje da se sačuvaju od propadanja srpska sela. On je dodao da će ovo biti ORGINALAN pokušaj kojim će se sa dosadašnjeg OPISIVANJA stanja preći na konkretne aktivnosti i poteze. Kao žirante naveo je veliki broj stručnih, autoritativnih ljudi i naravno iza svega državu. Fino ovo zvuči da se mnogo ne kasni, po svim procenama, nešto između 30 godina i pola veka.

Međutim, iako je dogorelo do nokata žurnalističke trubadure na brifingu posle osnivanja Nacionalnog tima više je zanimalo da predsednik govori o Kosovu, Trampu i ostalim Makronima nego o srpskim Psačama. Niko ne spori da i to nije važno, ali uprkos konstataciji prvog čoveka države da su nam uzalud koridori, brze pruge i hladnjače ako nema naroda, rijaliti kibicefri nastavili su po svome ceneći da su „poseljačene“ priče potpuno nezanimljive za ovdašnju javnost.

Nešto i o TIMU. I Stari Grci su duboko poštovali: mudrost, mišljenje, predloge, stavove pa i vizije takozvane GERUZIJE STARACA. U timu za preporod sela okupila se „Mega geruzija“.Uz sva uvažavanja njihovog iskustva, znanja, titula, ozbiljnosti i nesporne „službene zabrinutosti” novih lica i svežine u ovom sastavu je malo. Glumci, Nenad Jezdić, Radoš Bajić , odnosno književnik Ljubivoje Ršumović i ceo Akademijski odbor za selo i poljoprivredu SANU, su dobar izbor. Međutim, Jezdića je jako malo. Na vrhu kafene kašičice iako je svima dobro znano da selo i zemlja traže mlade i snažne ljude, odvažne, neustrašive I koji duboko oranje doživljavaju kao veliko ulaganje u sebe. Da vole prapostojbinu svojih predaka i kada zatreba u dramskim zapletima to govore i brane. Može se takođe čuti da u pomenutom timu na prvom mestu nije trebalo da budu ANALITIČARI i suvoparni EKONOMISTI, već MOTIVATORI I FUTURISTI. Oni kojima ne magle naočari dok govore da život na selu nije nikakva bajka, već izazov koji se vremenom može pretvoriti u čaroliju.Da oranje, kopanje pa čak žetva i berba nisu rekreativne aktivnosti niti hodanje po manekenskim pistama. O gaženju blata, školama, ambulantama, zadrugama, prodavnicama i drugim preduslovima za normalno funkcionisanje da ne govorim.Po tom pitanju svi oblici strpljenja su na ispitu.

Nacionalni tim za spas sela - © Agromedia

Prijatno je čuti akcijaške usklike da će obnova biti okončana JOŠ ovog leta. Dug je to put i proces i u potpunosti se slažem sa Krkobabićem: da ako žene budu ignorisale ostanak ili povratak u selo ova misija će biti u potpunosti neizvesna. Još prošle godine u jednoj kolumni sam se zapitao: „Ko će srpskim seljacima da pere čarape”? Naime, žene u širokom luku zaobilaze domaća sela i uspešno izbegajavu i najsitnije rikarske mreže. Ozbiljan je posao traženje odgovora, odnosno razloga zbog čega je to tako. Pored žena put ka selima vodi i preko subvencija za mlade poljoprivrednike kako početnike tako i one koji žele da prošire posed i proizvodnju. Podrška od 10.000 evra nije za potcenjivanje, ali ako se želi određen pomak ta suma, po svim procenama, mora biti tri puta veća.

Simbolički jezik ostavlja ogromni prostor za greške, ali često je i on bolji od onog nemuštog, dvosmislenog, anemičnog, ispolitizovanog i kljakavog. Hoću da kažem da uz sva uvažavanja TIMA koji, inače nije po mojoj volji, bitnu kariku u spašavanju i preporodu srpskih sela imaju MEDIJI. Naravno, TIM mora da zna da pored onih provladinih i medija sa nacionalnom frekvencijom postoji znatan broj koji prema selu i srpskom agraru ima: LJUBAV, POSVEĆENOST, OBJEKTIVNOST I SPECIJALNE ODNOSE. SKORO RODBINSKE. Čestim zalaženjem ispod POSTAVE najosetljivijim problemima oni naprosto znaju kako dišu.Umesto 30 sekundi za podršku agrarnim temama ustupaju po 30 minuta.Sagovornike maksimalno poštuju i čine sve da ih je što više iz neposredne proizvodnje. Posrnulim pružaju ruku.Njihova „tkanja” dugo se pamte i prepričavaju.Ali, uprkos tome za MALE nema mesta u TIMOVIMA. Nema para za sufinansiranje medijskih sadržaja koji promovišu, afirmišu i pomažu sve akcije i druge koloplete oko srpskog agrara pri tom na najdirektinmiji način braneći JAVNI INTERES.


Mnogi MALI mediji tabanaju tragom DANKA POPOVIĆA znamenitog književnika i vrsnog poznavaoca srpskog seljaka koji je u KNJIZI O MILUTINU pored ostalog zabeležio. „Rekoh ti, sinovac, seljačka je ovo zemlja. Ko to ne zna, ništa ne zna.Ili ne zna ili Srbe mrzi.Makar se i Srbinom zvao i u srpske grudi busao”. Sviđa mi se realnost prvog čoveka države koji je kazao da će svaki rezultat u radu Nacionalnog tima biti vredan. On ceni da će velika stvar biti ukoliko se privoli JEDAN ili DVA odsto ljudi da se vrate na selo ili ukoliko se motivišu da tamo ostanu. Nisam od onih koji suzbija ni nerealna očekivanja, jer su ponekan i iluzije korisne. Čudan je svet u kojem živimo i u tom kontekstu podsetiću da je slavni Čarli Čaplin, na jednom konkursu ZA NJEMU NAJSLIČNIJU OSOBU osvojio tek TREĆE mesto. RAZUMEŠ, SINOVAC?!

Izvori informacija: Lična dokumentacija, portal AGROMEDIA, Bilten za poljoprivredu u selo Akademijskog odbora SANU.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica