Kako razraditi zalivni režim šećerne repe

Kako razraditi zalivni režim šećerne repe

Za uspešnu i kontinuiranu proizvodnju šećerne repe potrebno je obezbediti sistem za navodnjavanje. Koliko je vode potrebno šećernoj repi i u kojoj fazi možete saznati u daljem tekstu.
 

Gajenje šećerne repe - © Pixabay

U klimatskim uslovima sa neujednačenom količinom i rasporedom padavina, kakvi su na našem području, visina prinosa šećerne repe je u direktnoj zavisnosti od vremenskih uslova. Usled toga, prinosi variraju ne samo po godinama, nego i po proizvodnim područjima. Navodnjavanjem se obezbeđuju visoki i stabilni prinosi šećerne repe bez obzira na variranje količine padavina. Navodnjavanje se ovde javlja kao faktor koji povećava prinos i stabilizuje proizvodnju. Na našem području šećerna repa se gaji na manjim površinama i zato bi prvenstveno trebala da bude zastupljena u sistemima za navodnjavanje.

Prema biološkim svojstvima šećerna repa je biljka koja dobro podnosi sušu, troši manje vode nego većina poljoprivrednih biljaka (izuzev kukuruza i sirka) za stvaranje jedinice suve materije, ali istovremeno za veće prinose zahteva ukupno velike količine vode.

 

Šećerna repa - © Pixabay

Koje su potrebe šećerne repe za vodom

Šećerna repa, kao dvogodišnja biljka, u prvoj godini kada se koristi za dobijanje korena, nema izraženih faza razvića kao jednogodišnje biljke, pa se stoga kritični period za vodu ne može posmatrati sa ovog aspekta.

Period vegetacije šećerne repe u prvoj godini uslovno se može podeliti na tri podperioda uzimajući u obzir zahteve za vodom, odnosno potrošnju vode.

Prvi podperiod:


Period obrazovanja lisne mase, koji traje od nicanja do kraja juna ili prve dekade jula (do sklapanja redova). U ovom periodu se obrazuje lisna masa, a pred kraj perioda počinje debljanje korena. Ovaj period u našim uslovima traje oko 90 dana, i u tom vremenu se utroši 25-30% od ukupnih potreba za vodom.

Drugi podperiod:

Period u kome se odvija intenzivan porasta korena i dalje se obrazuje lisna mase. U ovom periodu, od početka jula do kraja druge dekade avgusta, temperatura vazduha je visoka, biljke imaju veliku asimilacionu površinu, što uslovljava i velike potrebe za vodom, koja iznosi 55-65% od ukupnih količina. Ovaj period u našim uslovima traje oko 50 dana.


Treći podperiod:

Ostatak vegetacionog perioda odnosno do tehnološke zrelosti. U ovom podperiodu vrši se priliv šećera u koren uz njegov dalji porast. Ovaj period se odvija u uslovima postepenog smanjenja temperature, smanjenja lisne površine, starenja lišća. Potrošnja vode opada i iznosi 10-15% od ukupne količine.


Prema većini autora potrebe šećerne repe za vodom u uslovima Vojvodine kreću se od 450 do 550 l/m2.

Koren šećerne repe - © Pixabay

Zalivni režim

Rezerve zimske vode, uz analizu padavina i šema potrošnje vode po podperiodima razvića, mogu da posluže kao osnova za razradu zalivnog režima šećerne repe u svakom konkretnom slučaju. Pri tome zemljišni uslovi mogu u izvesnom stepenu da koriguju klimatske uslove rejona. Ovde se prvenstveno misli na mehanički sastav zemljišta, jer je broj zalivanja na lakšim – peskovitim zemljištima veći.

U našim klimatskim uslovima obično u prvom podperiodu ima dovoljno vode za šećernu repu iz zimskih rezervi vlage i padavina, pošto su maj i jun uglavnom kišni meseci. Zalivanje u ovom periodu nije potrebno, izuzetak može da bude izrazito sušno proleće kada suvi vetrovi osuše površinski sloj zemljišta tako da se blagovremeno i rano nicanje šećerne repe dovodi u pitanje, pa je potrebno izvršiti jedno zalivanje manjom zalivnom normom od 20 do 30 mm.

U drugom podperiodu potrošnja vode je vrlo velika – i preko 4 mm dnevno, a padavine su nedovoljne i variraju u jačem stepenu. Suša u ovom periodu uzrokuje zaustavljanje porasta, sušenje i otpadanje jednog dela lišća, što vodi smanjenju prinosa korena repe i pogoršanju kvaliteta soka povećanjem sadržaja štetnog azota. Kasniji povoljni uslovi vlažnosti zemljišta pogoduju porastu nove lisne mase, znatnim delom na račun asimilativa u korenu, pa se kao konačan rezultat javlja smanjenje sadržaja šećera. Potrebu za navodnjavanjem u ovom periodu potenciraju visoke temperature i niska relativna vlažnost vazduha preko dana, jer je to period najtoplijih meseci. Obično su potrebna 2-3 za1ivanja većim zalivnim normama.

U trećem podperiodu potrebe šećerne repe za vodom se naglo smanjuju ali suša u njemu ipak ostavlja negativne posledice na prinos. Porast korena u ovom periodu je slabiji, ali je pojačan priliv šećera, pa zalivanju pristupiti krajnje obazrivo. Ako poslednje zalivanje izvršimo u trećoj dekadi avgusta, dalja zalivanja više nisu potrebna. Ako poslednje zalivanje izvršimo do polovine avgusta, a sušni period se produži, onda treba još jedno zalivanje ali najkasnije do prvih dana septembra, ako je vađenje repe planirano krajem septembra ili početkom oktobra. Kasnija zalivanja šećerne repe povećavaju prinos korena, ali se procenat šećera u njemu smanjuje.

Za “tehnički minimum” vlažnosti može da se uzeti 65-70% od poljskog vodnog kapaciteta (PVK). Norma navodnjavanja u zavisnosti od uslova u toku vegetacionog perioda najčešće varira od 100 do 200 mm pri zalivanju veštačkom kišom. 

Izvor: Poljoprivredna Savetodavna Služba AP Vojvodine

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica