Senzorska analiza određuje kvalitet meda, ali u Srbiji stručnjaka za to nema

Senzorska analiza određuje kvalitet meda, ali u Srbiji stručnjaka za to nema

Još davne 1975. godine Zavod za senzorsku procenu Instituta za prehrambene tehnologije USA, definisao je senzorsku analizu meda kao naučnu disciplinu koja podstiče, meri, analizira i interpretira one karakteristike hrane i supstance koje se zapažaju čulima vida, mirisa, ukusa, dodira i sluha.

Med - © Pixabay

Senzorska analiza je naučna metoda koja omogućava da se razlikuje botaničko poreklo meda (definiše standard), identifikuju i kvantifikuju određeni defekti (fermetacija, strani miris i ukus) i od ključnog je značaja za potrošača prilikom odabira i kupovine meda.

Uzaludno je ube|ivati potrošača u kvalitet i lekovitost meda, ako mu boja, miris i ukus ne odgovaraju i ne prijaju. U Srbiji se prilikom prodaje meda, reklamiraju svojstva meda od lipe, bagrema ili šumskog meda i o njima govore kao da imaju čudesna dejstva. Kupac dođe s teglom meda kući, a niko neće taj med ni da proba, jer ih boja i miris odbijaju.

Suprotno ovome, med od suncokreta i uljane repice, važe za med lošijeg kvaliteta, što je daleko od istine. Poznato je da te vrste meda blagotvorno deluju, između ostalog, na pluća i disajne organe.

Predrasude je teško prevazići, pa tako, po priči jednog poznatog vojvođanskog pčelara, kupci meda, kojima je bilo omogućeno da degustiraju više vrsta prirodnog meda i jedan veštački, skoro bez izuzetka su se izjasnili da im je najlepši veštački med.

Med - © Pixabay

Za sprovođenje senzorske analize potrebna je grupa izabranih ocenjivača, koji su odabrani na bazi pokazanih sposobnosti, stalno trenirani i kontrolisani, tako da se njihova čula mogu smatrati instrumentima i pouzdati se u njihovu ocenu.


Takvih, posebno sertifikovanih stručnjaka nema, a nažalost, izgleda da ih uskoro neće ni biti, jer svi projekti koji su predviđali obuku za dobijanje sertifikata tih stručnjaka i pored podrške nekoliko naučnih instituta, nisu dobili podršku i za realizaciju projekta.

Obuku su trebali da realizuju stručnjaci iz Hrvatske, gde je senzorsku metodu analize meda podržala država i svake godine se odvajaju budžetska sredstva, kako bi se osposobilo dovoljno kvalitetnih osoba za senzorsku analizu.

Uz činjenicu da u Srbiji nema sertifikovanih stručnjaka za senzorsku analizu, osnovno je da se zapitamo: na koji je način određeni med na sajmovima ocenjen kao najbolji i dobio nagradu i priznanje? Bilo bi interesantno mišljenje potrošača o tim medovima i koliko su te nagrade doprinele boljoj prodaji meda?


Med - © Pixabay

Sasvim sigurno je da bi se mešanjem više vrsta meda mogla dobiti mešavina, koja bi odgovarala potrošaču, a ništa se ne bi gubilo na kvalitetu. Uostalom, med se sakuplja zbog potrošača i kod kvaliteta meda je od presudnog značaja ocena potrošača. Zato se koristi senzorska metoda ne samo kontrole čistog meda, nego i ocena koje mešavine daju najbolji miris, ukus, teksturu (kremasti med), pa i boju.


Koliko je u Srbiji zanemarena senzorska kontrola meda, pokazuje i Pravilnik o kvalitetu meda, jer samo u nekoliko re~enica ukazuje da uopšte postoji senzorska metoda kontrole kvaliteta meda, a da se pri tome ne definiše ni način kontrole, niti vreme kada se obavlja ova kontrola.

Uz analizu u labaratorijama na dva elementa (HMF – prisustvo stranog šećera i prisustvo antibiotika), med se može pustiti u promet i prodaju. Takva kontrola je nedovoljna, a pčelari je često izbegavaju zbog plaćanja, pto omogućava da veštačkog meda ima sve više. Priroda sve manje daje pčelama nektara, pa je time meda sve manje, te je za očekivati da će sve više biti nečega što će prodavci nazivati med, a što po kvalitetu ni izbliza nema svojstva prirodnog meda.

Med - © Pixabay

Senzorska analiza jeste nezamenljiv alat u kontroli kvaliteta, kada se određuje botaničko poreklo meda, potvrđuje skladnost sa deklarisanom vrstom ili utvrđuju odstupanja od “standarda”. Ona može da omogući rangiranje ili kategorizaciju po kvalitetu.

Ostaje da se nadamo da će prirodnog meda biti više i da će neko uočiti potrebu da se i kod nas uvede senzorska kontrola meda, uz metode i načine davno prihvaćene u zemljama EU.

Autor: Hadži Zoran Jovanović, Klaster Panonska pčela, Novi Sad

Tekst je originalno objavljen u časopisu Poljoprivrednik

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica