Stajsko đubrivo neophodan je deo agrotehničkih mera na poljoprivrednoj parceli. Pored mikro i makro elemenata, svojom prirodom stajnjak popravlja vodno-vazdušni i temperaturni režim zemljišta, a sa njim se unose i mikroorganizmi koji svojim radom bogate osobine zemljišta. Zbog toga se stajnjak smatra humusnim i bakterijskim đubrivom. Od različitih životinja nastaje stajnjak različitog kvaliteta koji se može koristiti za određenu biljnu proizvodnju i vrstu zemljišta.
Možda vas zanima
Zašto je dobro gajiti speltu?
25/08/2023
Za jedan od vrednijih stajnjaka smatra se ovčiji. Pripada grupi toplijih stajnjaka i pogodan je za hladnija i teža zemljišta zbog visokog sadržaja azota, a niskog sadržaja vode. Pojedini malinari biraju baš ovaj stajnjak za đubrenje voćnjaka.
Konjski stajnjak kao i ovčiji je među toplijim stajnjacima koji su pogodni za hladna i teža zemljišta. Međutim u konjskom stajnjaku je veći procenat nesvarene organske materije, ali kao takav pogodan je za biljke koje to zahtevaju, poput repe, celera, krompira i drugog povrća.
Upotreba organskih đubriva u voćarskoj proizvodnji
Kvalitet svinjskog stajnjaka zavisi od ishrane životinja koje ga proizvode. Njegova biološka vrednost je niža, mineralizovanje je manje pa je pogodniji za lakša zemljišta i kulture kojima pogoduje takvo zemljište.
S druge strane, kokošiji stajnjak smatra se jednim od najbogatijih đubriva. Izuzetno je jak pa ga ne treba prosipati u većim količinama. Dobar je za ratarske kulture.
Uprkos pogodnostima koje daje stajnjak gore navedenih životinja, stručnjaci kažu da nijedan od njih ne može da se poredi sa goveđim. U poljoprivrednoj stručno savetodavnoj službi u Mladenovcu kažu da struka ima najviše znanja u primeni stajskog đubriva poreklom od goveda koje se pokazalo kao najadekvatniji za svaku biljnu proizvodnju, naročito u voćarskoj, vinogradarskoj i povrtarskoj proizvodnji.
„U goveđem stajnjaku ima do 0.6 % azota, 0.3 % fosfora, 0.5 % kalijuma, 0.3 % kalcijuma, 0.1% magnezijuma i 0.01% sumpora. Najveće površine u Srbiji, naročito u centralnom delu, đubre se dobro zgorelim stajskim đubrivom najčešće poreklom od krava muzara“, kaže stručnjak za ratarstvo mladenovačke poljoprivredne savetodavne službe Miloš Nikoletić.
Goveđi stajnjak sadrži preko 70% vode, hladan je, a njegova mikrobiološka aktivnost je intenzivna. Ipak, ovi parametri ništa ne znače ako se stajsko đubrivo, bilo kog porekla, ne primeni adekvatno.
„Rasturanju stajnjaka po površini parcele treba da prethodi dobra priprema u mehanizaciji i radnoj snazi. Po unošenju u zemlju treba odmah da se zaore. Stajnjak se koristi kada postane homogen, odnosno kada se slama ne prepoznaje u masi. Tada nastaje takozvani zgoreli stajnjak i takav treba koristiti. Da bi bio što kvalitetniji, a manje se zagađivala priroda, stajnjak treba čuvati u jamama posebno pravljenim za njega, sa lagunama za tečnu frakciju“, objašnjava Nikoletić.
Zemljište koje se bar svake četvrte ili pete godine đubri stajnjakom lakše se obrađuje. Stajnjak može biti svež i poluzgoreo, ali najbolje je koristiti onaj potpuno zgoreo. Takvo zemljište povećava svoj nivo humusa koji mu obezbeđuje plodnost. Najbolje je pri izboru stajnjaka koristiti onaj koji potiče od starijih i odraslih životinja, jer mlade iskoriste više hraniva i energije za svoj rast, pa je njihov izmet đubrivo slabijeg kvaliteta.
Komentari