Lupina, grahorica ili nešto treće? Pravilan izbor biljaka za ZELENIŠNO ĐUBRENJE

Lupina, grahorica ili nešto treće? Pravilan izbor biljaka za ZELENIŠNO ĐUBRENJE

Koncept da zemljištu treba nešto i da se vrati, a ne samo da se od njega uzima, osnova je uspešne poljoprivredne proizvodnje. Jedan od odličnih prirodnih načina da tlu vratite hranljive materije jeste zelenišno đubrenje koje podrazumeva zaoravanje zelene mase namenskih biljaka kako bi se unela organska materija u njega, a sve u cilju njegovog obogaćivanja potrebnim makro i mikro elementima.

Facelija

U tu svrhu koriste se brzorastuće biljke koje imaju veliku zelenu, organsku masu i koje imaju sposobnost azotofiksacije (na svom dobro razvijenom korenu imaju bakterije koje omogućavaju vezivanje azota iz atmosfere i njegovo prevođenje u formu dostupnu biljkama). Za zelenišno đubrenje najčešće se upotrebljavaju bela slačica, grahorica, stočni grašak, lupina (vučika), facelija i nezaobilazna stočna biljka – crvena detelina.

Kao i bilo koje druge uzgojne biljke i gorenavedene koje se koriste za zelenišno đubrenje imaju određene zahteve kada su u pitanju zemljište i klimatski uslovi, premda su tolerantnije od ratarskih, povrtarskih i voćnih kultura. Ipak, kako bi dobili željenu količinu zelene mase obratite pažnju da u skladu sa postojećim uslovima svoje parcele posejete odgovarajuću zelenišnu biljku.

Veća nadmorska visina, kisela zemljišta pH vrednosti do 5,5

Bela slačica

Ova biljka pokazuje dobru tolerantnost na niske temperature i rane prolećne mrazeve koji umnogome desetkuju različite kulture.

Najbolje je sejati na krečnjačkim zemljištima ili krečnjačko – ilovastim. Ako imate slatinu, ova biljka nije izbor za vas. Takođe nemojte je sejati ako vam je prethodni usev bila uljana repica jer imaju zajedničke neprijatelje. Bela slačica je savršena ako ste na parceli pre nje gajili grašak, šećernu repu, krompir ili lan.

Velika prednost ove biljke je što je veoma tolerantna na veliki problem poljoprivredne proizvodnje (naročito ove godine) – sušu, zbog svog dubokog, vretenastog korena. I u klimatskim uslovima kakvi su bili zastupljeni ovog leta ona ima zadovoljavajuć vegetativni razvoj.

Grahorica

Ova biljka koja je veoma cenjena kao relativno jeftina stočna hrana najbolje uspeva na slabo kiselim zemljštima (za razliku od lucerke koja je takođe poznata u ishrani stoke). Voli ilovasta tla. Seje se najčešće nakon žitarica, a ova biljka je odličan izbor ako ste se odlučili za postrnu setvu kukuruza, ona je tada odličan predusev.

Saznajte zašto još trebate da sejete grahoricu: 5 razloga zbog kojih bi trebalo da gajite grahoricu na svojim parcelama


Grahorica

Vrlo niske temperature, peskovita ilovača

Stočni grašak

Još jedna vrlo poznata stočna biljka koja se gaji kao ozimi i jari usev. Voli lakša peskovita zemljišta, a zbijena tla u kojima se dugo zadržava voda trebate izbegavati.

Najviše voli tla sa pH vrednošću koja odgovara velikom broju kultura – 5,5 – 8, ali može da se gaji i na kiselijim zemljištima. Visoke nadmorske visine su idealne za uzgoj stočnog graška jer podnosi temperature do – 20 stepeni koje nisu neobične za planinske predele. Kada padne sneg i kada se snežni pokrivač zadrži, što je još jedna karakteristika visokih nadmorskih visina, može podneti i nižu temperaturu od navedene.


Kada je reč o ozimom stočnom grašku najbolje ga je sejati nakon kultura koje odlaze sa njive krajem leta/početkom jeseni: ječam, pšenica, hibridi kukuruza i suncokreta kraće vegetacije.

Ako ste se odlučili za setvu ozimog stočnog graška saznajte: Vodič za uspešan uzgoj ozimog stočnog graška


Lupina (vučika)

Kao i stočni grašak ne voli zbijena već laganija tla, najbolji izbor je peskovita ilovača, i kao i on može da se gaji i na zemljištima niže pH vrednosti (koja imaju slabiju koncentraciju kalcijuma). Najbolje je sejati nakon okopavina i strnih žita.

Iako pokazuje otpornost na niske temperature, najbolji uspeh u proizvodnji daje u predelima umereno tople klime. Ono na šta trebate obratiti pažnju kod uzgoja lupine je svakako nedostatak vode naročito u fazi cvetanja, formiranja mahuna i nalivanja semena, što umnogome može smanjiti količinu zelene mase.

Lupina

Kvalitetnije zemljište, umerena klima u nižim predelima

Facelija

Ova nadasve poznata medonosna biljka u odnosu na ostale navedene pokazuje najveću zahtevnost po kvalitetu zemljišta – voli karbonatni černozem, aluvijum, livadske crnice. Takođe zbog sitnog semena zahteva odgovarajuću mrvičastu strukturu zemljišta, dakle odgovarajuću predsetvenu pripremu.

Podnosi blaže prolećne mrazeve i temperature do -5 stepeni te se stoga preporučuje uzgoj u nizinama.

Ova biljka je odlična pčelinja paša: Nakon setve (uglavnom krajem marta), cveta posle mesec i po dana. Cvetanje traje između 30 i 40 dana i za to vreme vredne radilice sa cvetova facelije sakupljaju veliku količinu nektara i cvetnog praha. Sa površine od 1 hektara pod facelijom prinosi meda iznose od 150 do 300 kilograma, a u adekvatnim uslovima i više od toga.

Ova biljka je poznata i po tome što „leči“ golo zemljište od nematoda ili štetočina.

Više o upotrebi facelije kao pčelinje paše saznajte u tekstu: Najskuplji med od najmedonosnije biljke

Crvena detelina 

Dobro poznata biljka stočarima koja obiluje visokim procentom proteina u suvoj materiji: 18-22 posto. Prinos zelene mase iznosi 40 do 50 tona po hektaru.

Zbog činjenice da joj odgovaraju više temperature tokom proleća, bolji je uzgoj u nižim predelima. Uspeva i na zemljištima slabo kisele reakcije, najvažnije je da budu propusna. Najbolje je sejati crvenu detelinu nakon krompira, šećerne repe i ostalih okopavina koji su đubreni stajnjakom.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica