Heroji čekaju na promociju, a izuzetni kišu

Heroji čekaju na promociju, a izuzetni kišu

Da postoji kakva agencija koja ispunjava želje da neko bude proglašen za HEROJA OVOG VREMENA, prekršio bih i policijski čas samo da stignem do njenih vrata. Jer, kada god uključim neki uređaj za emitovanje informacija ili prelistam štampu, naprosto, sve „ključa“ od KORONA HEROJA. Zbog toga osećam neodoljivu potrebu da dobijem takav epitet. Heroji u bolnicama, u svim vrstama uniformi, u rudnicima, na dalekovodima, školama, marketima, vodovodima, heroji na njivama,mtaksiti…mHeroji i u medijima: kako to dobro zvuči da nema određenih ponižavajućih situacija. Navešću samo primer izveštavanja o posledicama koronavirusa „za protekla 24 časa“. Novinari uglednih medijskih kuća, barem tako oni misle za sebe, obaveštavaju najširu javnost da je: CIFRA UMRLIH BILA ŠEST. Ljudi, pa makar i umrli, nisu cifre, brojevi niti procenti, već šest lica, pet osoba ili četiri građanina. Ko su u ovom RATU heroji, odnosno borci iz prvih redova skoro da smo se u potpunosti saglasili da su to ZDRAVSTVENI RADNICI. Međutim, bez obzira što je naš mentalno-istorijski usud čeličnim užetom vezan za heroje i slične besmrtnike, o ostalim zaslužnim građanima, predloge treba pisati prema delima i zaslugama i to onda kada se pomenuta BITKA završi.

Ali, da se vratimo u realnost i onaj prizemniji deo života. Svekolika kriza koja je stigla sa pandemijom nikoga neće zaobići. Svi smo targetirani i zavisno od lične, ali i kolektivne sposobnosti za PRILAGOĐAVANJEM proći ćemo sa manjim ili težim posledicama. Kako je afinitet, bolje reći ciljna grupa portala AGROMEDIA poljoprivredni plebs i „aristokratija“, čiji su najveći pogoni pod vedrim nebom, i posle DEVETE nedelje koronavirusa oni se drže dobro. Pijace su ponovo otvorene što je za ceo povrtarski sektor, a delimično voćarski i još neke, dobra prilika da im sezona ne ode niz Kolubaru, Moravu, Savu i neke od njenih pritoka. Uz već pomenute mere Vlade Srbije za podršku agraru preostalo je još kratko i neizvesno čekanje na ĐURĐEVDANSKI PLJUSAK ILI KIŠU koja bi zlata vredela ne samo za poljoprivrednike, već i državnu kasu.

Planetarna pandemija sve naglašenije menja ustaljene poslovne i ekonomske principe, kao i filozofiju kormilarenja. Naime, mnogima je postalo jasno da će direktnih, iznenadnih i bočnih udara na ekonomiju i privređivanje biti sve više i da se moraju koristiti svi alati i raspoložive veštine za upravljanje takvim rizicima. Kada je u pitanju poljoprivreda mnoge države orjentišu se na sopstvenu proizvodnju hrane, jer su upravo krizne situacije pokazale, da je do ovog osnovnog proizvoda za preživljavanje ljudi, đavolski teško doći. Takvo opredeljenje je poodavno u strategiji domaćeg agrara što je upravo u vremenu pandemije pokazalo svoje brojne prednosti. Osnovnih prehrambeno poljoprivrednih proizvoda za sopstvene potrebe imamo dovoljno, a značajne količine i za izvoz. U „korona godini“, tako da je nazovem, poljoprivreda je u potpunosti potvrdila svoju IZUZETNOST. Primera radi, u prvom kvartalu ostvaren je prekogranični promet roba u vrednosti od preko 800 miliona evra čemu su najviše doprineli izvoz kukuruza, pšenice i sušenog voća. Pod maskama, naravno i strahom od nepredvidivog virusa, ratari su uspeli da poseju preko milion hektara kukuruza, plus skoro 500 hiljda hektara pod sojom, šećernom repom i drugim krmnim biljem i usput da prihrane i zaštite blizu 600 hiljada hektara pod ozimom pšenicom.

Maj mesec je kada u žižu dospevaju sezonski radnici. Umalo htedoh dodati „njihova visočanstva“, a da sam to i učinio, ne bih pogrešio. Za ovom prostom radnom snagom, a mnogi je nazivaju i „boranijom“ u najrazvijenijim zemljama Evrope, prava je pomama. Samo Engleskoj za branje: salate, boba, krastavaca i ranog voća potrebno je 70.000 sezonaca. Neko će reći kako to u jednoj velikoj, mnogoljudnoj i snažnoj zemlji ne mogu da nađu toliko ruku. Naprosto, ne samo domaće stanovništvo, već i doseljenici su se do te mere pogospodili da im nije ni na kraj pameti da za male pare prljaju ruke. Ne čekajući da se domaća gospoda predomisli tamošnji veliki poljoprivredni proizvođači nisu gubili vreme pri tom tražeći radnu snagu tamo gde je uvek ima, a to su zemlje takozvanog zapadnog Balkana i istočne Evrope. Kako smo nezvanično saznali, za pomenutu „boraniju“ biće i to u vreme hermetičke zatvorenosti granica zbog korone, organizovani specijalni avionski letovi kako bi stigli do radnih destinacija. Slične potrebe za sezoncima ima Nemačka, Italija, Francuska kao i Španija čija, primera radi, poljoprivredna proizvodnja ima preko 11 procenata udela u državnom BDP-u.

JEDNA OD ZVUČNIH PORUKA U VREME PANDEMIJE JE I ONA: „AKO NEKOME ŽELITE DOBRO, UČINITE SVE DA GA NE VIDITE“. I PORED TOGA NA ISKRAJ APRILA, VIDELI SMO U DIREKTNIM TV PRENOSIMA, DA jE ZASEDALA NARODNA SKUPŠTINA SRBIJE. RUKU NA SRCE U AMBIJENTU KOJI JE PODSEĆAO NA NEKU OD PRESTIŽNIH AULA ČUVENE NASE. PREMA ONOME ŠTO SE MOGLO ČUTI OD VEĆINE POSLANIKA OPASNOM KORONAVIRUSU VIŠE NIKADA NEĆE PASTI NA PAMET DA DOLAZI NEPOZVAN U „GOSTE“ NA NAŠIM PROSTORIMA. SPORTSKI REČENO, NANELI SMO MU OZBILJAN PORAZ. U TOM POSLU, KAKO SE MOGLO ČUTI, NISMO SE OSLANJALI NA SREĆU I DRUGE OLAKŠAVAJUĆE OKOLNOSTI, VEĆ JE DRŽAVA PRAVOVREMENO I SPREMNO DOČEKALA TAKOZVANI VIRUS SA „KRUNOM“. U PRILOG TAKVOJ TVRDNJI NAVEDENI SU PODACI KOJI KAŽU DA SMO U TOM „RATU“ PO USPEŠNOSTI ODOLEVANJA NA VISOKOM 18. MESTU U SVETU I MEĐU NAJBOLJIMA U OKRUŽENJU I OVOM DELU EVROPE. I DA NE ZABORAVIM: VEĆINA POSLANIKA SAGLASILA SE DA JE UVOĐENJE VANREDNOG STANJA, I PORED TOGA ŠTO TO NIJE UČINJENO U SKUPŠTINI, BILO ISPRAVNO, U SKLADU SA IZNENADNOM I OPASNOM PANDEMIJOM, ODNOSNO ZAŠTITOM LJUDSKIH ŽIVOTA.

Svako zlo, kaže jedna izreka, ima i svoje dobro. Uz dužni pijetet prema žrtvama opasna pandemija ugasila je mnoge fabričke dimnjake, zaustavila proizvodne trake, saobraćaj i druge izvore emitovanja štetnih gasova. Time je prema proceni stručnjaka dat značajan doprinos KRPLJENJU SKORO OFUCANE OZONSKE RUPE, a što će istovremeno smanjiti efekat takozvane STAKLENE BAŠTE, koji u značajnom delu pogađa poljoprivrednu proizvodnju. Inače, na zarozanom plavom tepihu JEDINE PLANETE koju imamo često se zaplićemo. Nažalost i padamo. To je, moramo shvatiti, mali korak do najgoreg prokletstva i scenaraija: DA JEDNOG DANA ČOVEK NA ZEMLJI OSTANE SAM.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica