POLITIKA KAO POJAS ZA SPAŠAVANJE

POLITIKA KAO POJAS ZA SPAŠAVANJE

U proteklih 30 godina svaka stranka, odnosno politička partija obećavala je poljoprivrednicima „kule i gradove“. Dodao bih:solitere i nebodere. Međutim, po dolasku na vlast brzo bi zaboravili na sve krupne i gromoglasno izgovorene reči proizvođačima hrane, što je najgore, izgubili bi iz vidokruga da uopšte i postoje. Ljudima iz brazde, kako sami kažu, od takvog ponašanja se slošilo pa su na Preobraženje u selu Viševcu kod Rače Kragujevačke, rešili da svoj položaj i ponašanje „preobraze“. Promene!

 

Tamo gde je rođen vođa Prvog srpskog ustanka vožd Karađorđe Petrović, na skupu inicijativnog odbora data je podrška osnivanju Pokreta poljoprivrednika Srbije.Nije u pitanju samo još jedan novi od preko 100 pokreta, udruženja i asocijacija paora, već organizacija koja će imati karakteristike političke stranke i ambiciju da na prvim izborima izađe pred birače.

Shvatili su oni, kao na primer, veći broj ekoloških organizacija da ništa značajnije neće moći od svojih programa i inicijativa da realizuju ako ne budu delovali sa pozicija vlasti.To jesu tesne cipele, ali i poljoprivrednici su razumeli da najveći broj pojaseva za spašavanje dolazi od onih koji odlučuju.

Poljoprivrednici, nazovimo ih „delegati“, koji su u Viševac stigli iz svih krajeva Srbije, izneli su „sto i jedan razlog“zbog kojeg treba Pokret poljoprivrednika „gurnuti“ u političko kolo. Žale se da su nebrojeno puta izigrani, da im se obećanja  olako daju, ali teško ispunjavaju,da ih je kao poljoprivrednike i domaćine stid da traktorima obustavljaju saobraćaj i navlače gnev nedužnih građana.I što je najgore, kako se čulo, što zbog raznih dispariteta, skupih ulaganja, nepovoljnih kredita, nelojalne konkurencije, bezobzirnih uvozničkih lobija i trgovinskih lanaca, posluju na ivici egzistencije.

Milan Milošević, poljoprivrednik iz Rače Kragujevačke inače jedan od osnivača (PPS) osvrnuo se na statusni položaj poljoprivrednika i njihovo stalno marginalizovanje.“Prinuđeni smo na ovakav korak , jer ne možrmo više da dozvolimo da stalno neko drugi odlučuje u naše ime.Isto tako ne želimo, da bilo ko, od vlasnika zemlje pravi sirotinju i jeftinu radnu snagu za neke buduće rudnike, fabrike i inostrane korporacije…“

Još preciznije rečeno Pokret poljoprivrednika Srbije, se zalaže za predvidivu, stabilnu i rentabilnu proizvodnju sa puno reda, poštovanja i podrške od strane države za koju preko prehrambene sigurnosti imaju prvorazredan značaj.Iako tako nešto ima utopijski prizvuk inicijatori PPS-a smatraju da je sve, pa i one najvisočije lestvice, na putu normalizacije moguće preskočiti.

3.

Iako resorno i druga ministarstva, stručne službe kao i vlada duže vreme tvrde da se ka domaćim poljoprivrednicima usmeravaju maksimalne podrške, oni pak tvrde da je sva pažnja usmerena ka privilegovanim kompanijama iz agro sektora, izvoznicima, svakoraznim posrednicima i privatnim latifundistima, dok za srednja i mala gazdinstva ostaju samo mrvice.


Sve omiljenija disciplina u našoj zajednici, politika, po svemu sudeći nije zaobišla ni poljoprivrednike.Oni tvrde da se na tu stranu nisu zaputili zarad privilegija i karijera.Na tako nešto su prinuđeni, pri tom dodajući, da njihovi formalni predstavnici  od Ministarstva za poljoprivredu preko Skupštinskog odbora do Vlade Srbije, ne zastupaju njihove interese na pravi i za njih poželjan način.

Iako provladini mediji ovom događaju nisu pridavali veći značaj, verovatno nemajući vremena od prebrojavanja u kojem gradu više vrana zeva zbog tropskih temperatura, burno su sve propratile društvene mreže i portali.Doduše, iz više stotina komentara teško je bilo shvatiti, ko razume namere poljoprivrednika,  a ko ne.Većina je mislila: da sve što se kod nas veže ili „uvati“za politiku, unapred je osuđeno na propast?!

Dok taj eho sa puno različitih šumova traje, inicijatori Pokreta poljoprivrednika Srbije uveliko rade na procedurama da se on što pre nađe u registru političkih stranaku.Kroz te vode kretaće se uz geslo:“Zemlja se ne prodaje“!


4.

Mnogi su zaboravili da su pre Drugog svetog rata i nešto kasnije 90-godina prošlog veka seljačke, kako su ih najčešče nazivali, stranke bile značajan faktor na terenu agrarne politike, ali i šireg odlučivanja.Takozvana tranzicija praćena pljačkaškom i burazerskom privatizacijom koja je u ekonomskom smislu „streljala“ sve što je bilo iznad proseka, posebno dubok ožiljak ostavila je na licu poljoprivrede.


Sa liberalnom ekonomijom pristigla su nova pravila ponašanja poslodavaca i ponižavanje onih koji rade i stvaraju nove vrednosti.Ponovo moram da naglasim, u manjem broju profesionalnih medija, iznose se filmske scene nepoštovanja poljoprivrednika kao što je ona sa obala Morave o kojima je nedavno pisao u rubrici Pogledi u listu Politika, poznati glumac i filmski reditelj Radoš Bajić…

Traumatična, uz sve primese lošeg ukusa imala je priča o radnicima Poljoprivrednog dobra „Sava Kovačevič“ iz Vrbasa.Tu višedecenijsku okosnicu poljoprivrede i ekonomije opštine Vrbas kupila je jedna ugledna mesna kompanija.Radnici koji su ostali bez posla uspeli su da iskamče manje otpremnine, ali tek što su isplaćene, obavešteni su da moraju zbog pogrešnog obračuna polovinu iznosa da vrate. Čim je tako nešto procurelo u javnost stigla  je nova informacija:ipak, mogu ceo iznos da zadrže.

Pomenuti radnici su upravo poljoprivrednici.Zbog svega što ih prati, proganja i muči inicijativa iz Karađorđevog rodnog mesta ima puno smisla.Uostalom, i naša ugledna književnica Vida Ognjanović, nedavno u jednom razgovoru sa novinarima izjavi, bolje reči primeti:“Nekada, i hvatanje za penu nije uzaludan posao“.Dodao bih, bez obzira hoću li se ugristi za jezik, pa makar ta pena  bila i politika!?

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica