Za jake i mesnate plodove prihranjujte biljke pepelom od drveta

Za jake i mesnate plodove prihranjujte biljke pepelom od drveta

Grubo govoreći, pepeo je ostatak prilikom sagorevanja nekih supstanci. Karakteriše se kao neorgansko đubrivo nastalo sagorevanjem organske materije. Podaci o korišćenju pepela u oblasti zemljoradnje potiču iz antičkih vremena, kada su ga stari Rimljani koristili sa ciljem kultivizacije zemljišta. Korišten je kao glavna sirovina za dobijanje mineralnih đubriva u novom veku, sve do momenta kada su patentirane nove i jeftinije metode za njegovo dobijanje, koje se koriste i u današnje vreme.
 

Što se tiče zastupljenosti pojedinih elemenata u pepelu, u prvi plan se ističe prisustvo alkalnih i zemnoalkalnih metala (kalcijuma, kalijuma, magnezijuma), koji utiču na regulaciju pH vrednosti zemljišta, odnosno smanjuju njegovu kiselost. Odnos N:P:K (azot:fosfor:kalijum) u pepelu je 0:1:3.

Napravite sami: Prirodni preparati za zaštitu bilja

Zatim, komponente pepela, poput kalijuma koji preovlađuje, utiču na stabilnost vodnog režima biljaka, dok ima i pozitivan uticaj na formiranje i čvrstinu biljnog tkiva. Kasnije vrši uticaj na jačanje otpornosti biljke na sušu. Takođe, pozitivno utiče prilikom cvetanja i plodonošenja biljaka, a ima i ulogu u formiranju plodova (dobijaju se jaki, čvrsti, mesnati plodovi).

Pepeo se u zemlju unosi u jesen ili rano proleće, u vidu sejanja kroz red voćaka (u pojasu od po 25 cm sa obe strane stabla biljke), a zatim se zakopa frezom ili ručno. Važno je napomenuti da se pepeo, kao ni stajsko đubrivo ne stavljaju uz stabljiku biljke, već isključivo u pojasu od 25 cm, da bi ga biljka nakon zakopavanja lakše i potpuno usvojila. 

 

Pepeo se u zemlju unosi u jesen ili rano proleće, u vidu sejanja kroz red voćaka, a zatim se zakopa frezom ili ručno.

 


Pepeo takođe povećava rastresitost i ocednost zemljišta, a posebno je dobar pri primeni kod teških zemljišta, zbog sadržaja gorepomenutih elemenata. Bitno je napomenuti da se zabarena zemljišta ne smeju tretirati pepelom, kao ni slana zemljišta kojima je neophodan sumpor, a ne kalijum. Takođe, pepelom se ne zastiru biljke u fazi nicanja, jer ima negativan uticaj i može oštetiti (u krajnjem slučaju i osušiti) mladu, neformiranu biljku.

I od ovih biljaka možete da napravite prirodne preparate za zaštitu bilja

Najkasniji period za primenu pepela je oko 120 dana pred početak berbe. Značajno je pomenuti da se primena osnovnog đubriva (veštačkog ili stajskog), mora razgoditi od primene pepela najmanje za 60 dana, i u tim situacijama se preporučuje da se stajnjak u zasad uvede na jesen, a pepeo u rano proleće.


Pepeo - © Foto: www.pixabay.com

Za korišćenje u zemljoradnji ne preporučuje se pepeo zaostao posle sagorevanja briketa, peleta i sličnog. Najbolje se pokazao pepeo zaostao posle sagorevanja tvrdog drveta iz domaćinstva (hrast, grab, bukva), posebno nastao posle sagorevanja korenja i granja u domaćinstvu. U kopaoničkom kraju u velikoj meri se koristi pepeo dobijen sagorevanjem korenja i granja pri zalaganju kazana za pečenje rakije i slično.


 

Preporučuje se da se stajnjak u zasad uvede na jesen, a pepeo treba uvesti u rano proleće.

 

Preporučuje se unos 10 kg pepela po aru površine na godišnjem nivou.

Pepeo, najzad, može biti delotvoran protiv lukove muve, kupusove kile, kao i krompirove zlatice. Neophodno ga je samo prosejati kroz žensku čarapu i posuti po biljci koju želimo zaštititi. Prisustvo pepela u zasadima „tera“ mrave i puževe iz njega. Takođe je bitno istaći da pepeo poseduje moć upijanja pesticida, te se mora napraviti pauza između kultivisanja zemljišta pepelom i tretiranjem pesticidima najmanje 5 dana da bi se postigao pun efekat dejstva zasebno pepela, a zasebno pesticida ukoliko se primenjuju.

Kako utvrditi stepen kiselosti zemljišta?

O upotrebi pepela u zemljoradnji u najvećem broju slučajeva se javljaju pozitivna iskustva. U kopaoničkom kraju, u dolini toka reke Graševke, postoji velika kiselost zemljišta u zasadima maline i kupine. Prema rezultatima PSSS Kruševac koja je vršila analize zemljišta za parcele u kopaoničkom kraju, pH vrednost zemljišta se uglavnom kreće u granicama od 4 do 4,5.

Pepeo dobijen sagorevanjem drva je najkvalitetniji - © Foto: www.pixabay.com

Postoje i izvesna odstupanja od tih graničnih vrednosti. Zemljište koje je već siromašno, usled nedovoljne količine humusa, dodatno se osiromašilo, i prostim jezikom „zakiselilo se“ prevelikom upotrebom hlornih đubriva u prošlosti. Zbog toga, danas je u ovom kraju u zamahu upotreba pepela, kreča (raznih preparata na bazi kreča), u cilju balansiranja pH vrednosti zemljišta i vraćanja „starog sjaja“ zemljištu.

Jedno prosečno seosko domaćinstvo u kopaoničkom kraju, sa prosečnom veličinom zasada pod jagodastim voćem i povrćem koje se greje na drva, može se opskrbiti pepelom za potrebe svojih zasada za jednu proizvodnu godinu.

Autor: Dušan Čolovejić

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica