Šta sve treba znati o gajenju selena

Šta sve treba znati o gajenju selena

Gajenje lekovitih i aromatičnih biljaka sve je ćešća pojava na našim prostorima. Jedna od biljaka koja se plantažno gaji je selen, a šta je sve potrebno za uspešnu plantažnu proizvodnju, možete saznati u sledećem tekstu.

Selen - © Wikipedia

Za gajenje selena pogodna su plodna, duboka, humusna, srednje vezana zemljišta. Teška glinovita i peskovita zemljišta, kao i podvodna i plavna zemljišta ne odgovaraju ovoj biljci. Potrebno mu je dosta vlage, a gajenjem na vlažnijim terenima može se izbeći zalivanje, jer koren uzima vodu i iz dubljih slojeva zemljišta. Selen živi 6-8 godina, ali se u plantaži iskorišćava samo 3-5 godina, jer se kasnije smanjuje prinos lista i stabla, a koren postaje šupalj. Pošto se plantaže održavaju 3-5 godina, selen se gaji van plodoreda.

Najbolji predusevi su đubrene okopavine. Zbog zajedničkih bolesti i štetočina, posle selena ne treba gajiti neke štitarice (mirođija, angelika, kim, anis). Organsko đubrivo se unosi u predkulturu. Pre sadnje, odnosno setve, treba uneti (u obliku mineralnih đubriva) 100 – 120 kg P205, 140- 150 kg K2O i 100- 140 kg N, na 35 -40 cm dubine. Velika zelena masa selena iznosi više hraniva iz zemljišta, pa o prihranjivanju treba i kasnije voditi računa.

Prihranjuje se dva puta godišnje sa 50- 60 kg/ha N – prvi put u proleće, posle kretanja vegetacije, a drugi put krajem jula, nakon kosidbe zelenih delova. U jesen se prilikom međuredne obrade unese 70 – 80 kg/ha R205 i 60 – kg/haK20. Mikroelementi se daju zajedno sa prskanjem radi zaštite od bolesti i štetočina. Koren selena prodire duboko, pa se zemljište u jesen ore na 35-40 cm dubine, a u proleće izravna, drlja i valja. Selen se razmnožava proizvodnjom rasada na otvorenom prostoru, direktnom setvom semena ili ređe deljenjem korena. Za proizvodnju rasada zemljište treba pripremiti tako da bude sitnomrvičaste strukture, a neposredno posle setve isprskati sa 2 – 3 kg/ha prometrina.

Selen - © Wikipedia

Vreme setve je mart – april, ali još bolji rezultati se postižu setvom u novembru. U slučaju jesenje setve prska se herbicidom pred kraj zime ili u rano proleće, pre nicanja. Za setvu treba 20 – 30 kg/ha semena, koje se seje na razmaku između redova 25 cm i na 1 – 1,5 cm dubine. Nakon setve zemljište se povalja. Nega rasada se sastoji u zaštiti od korova. Ako za to postoji mogućnost, preporučuje se da se rasad zalije 2 – 3 puta. Pre vađenja rasada listovi se pokose na 3-5 cm od zemlje, pa se rasad plugom izore iz zemlje ili se vadi ašovom. Sadi se u septembru ili oktobru, na razmaku između re¬dova 50 – 60 cm i razmaku u redu 30 – 40 cm, sadilicom ili ručno. Za jedan hektar potrebno je 42.000 do 55.000 strukova rasada, odnosno 1– 1,5 kg semena za njihovu proizvodnju. Proizvodnja rasada, vađenje i sadnja su skupi i zahtevaju mnogo ručnog rada, pa se u poslednje vreme primenjuje setva na stalnom mestu, kako je to opisano kod proizvodnje rasada, s tom razlikom što se 6 – 8 kg/ha semena seje na razma¬ku 50 – 60 cm između redova. Selen se u periodu mirovanja može razmnožavati i deljenjem busena.

Biljke stare 4-5 godina iseku se na toliko delova da na svakom bude i koren i pupoljak. Ovaj metod je skup, a zbog velikih rana koje nastaju deljenjem, ni primanje nije zadovoljavajuće. Na formiranje korena povoljno utiče uklanjanje cvetnih stabala (iz osnove) – naročito kada se selen gaji isključivo radi dobijanja korena. Ako se to ne uradi, koren će
postati šupalj, što kvari kvalitet droge. Zaštita od bolesti obično počinje u maju. Po potrebi prskanje se ponavlja do sredine septembra svakih 10-12 dana. Koren se vadi – u zavisnosti od razvoja – u jesen treće ili četvrte godine, nakon silaže vegetativnih delova biljke.


Korenovi se iz zemlje izvrću pomoću pluga koji radi na 35 – 50 cm dubine. Izvađeno korenje se očisti od zemlje i od ostataka nadzemnih delova, pre prerade opere, a potom iseče, u zavisnosti od debljine, na 2 – 4 dela dužine 10-15 cm. Korenje se suši na zasenjenom, promajnom mestu (tavan) ili u sušari. Od 4 kg svežeg korena dobija se 1 kg suvog.

Očekivani prinos suve droge je 1.500 – 2.000 kg/ha. U slučaju proizvodnje etarskog ulja, oprani i isitnjeni korenovi se stavljaju u kotlove izme¬đu redova slame. Prinos 3-4 godišnjeg zasada je 6-8 t/ha svežeg korena. od čega se dobija 5 – 6 kg etarskog ulja. Za proizvodnju etarskog ulja iz herbe, zasad se održava 4-6 godina. Berba listova se u prvoj godini obavlja tek u jesen, pre prvih mrazeva, jer suviše rana berba nepovoljno utiče na razvoj busena. Prosečan prinos
listova je 4-6 t/ha, a od toga se dobije 2 – 4 kg etarskog ulja. Godišnji prinos herbe jeste 10 –20 t, od čega se dobije 8-20 kg/ha etarskog ulja. Plodovi se vrlo retko ubiru za dobijanje etarskog ulja i droge. Prinos plodova je 400 – 600 kg/ha, od čega se dobije 3 – 6 kg etarskog ulja.

Izvor: Poljoprivredne stručne i savetodavne službe  


Autor:  Dipl. inž. Olivera Gavrilović

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica