Mere ruralnog razvoja zaobilaze povratnička područja

Mere ruralnog razvoja zaobilaze povratnička područja

I do milion eura bespovratno po projektu za rekonstrukciju, opremanje ili izgradnju dječijeg vrtića. Preko 82 miliona eura u jednom natječaju za ovu namjenu Evropskih novaca. Kako Vam se čine ovi podaci? Vama koji živite u Srbiji zasigurno nestvarno i čudno. Ovo su podaci sa zadnjeg natječaja programa Ruralnog razvoja u Hrvatskoj, koji je upravo završio prethodnih dana potpisivanjem ugovora o dodjeli sredstava za 113 dječijih vrtića u Hrvatskoj. I sam program koji je krenuo ljetos zamišljen je tako da se pokrene život na područjima sa manje od 5000 stanovnika. A kako bolje, nego sa osiguravanjem sredstava za najmladje koji često nemaju ono najosnovnije što imaju njihovi vršnjaci u većim gradovima i većim sredinama.

 Život povratnika @ Miroslav Mašić

Kako obećano, tako i napravljeno. Zbog značaja projekta za cijelu zajednicu uz Ministra poljoprivrede, potpisivanju ugovora o dodjeli sredstava prisustvovao je i Predsjednik Vlade Republike Hrvatske. I koliko god donio građanima Hrvatske lijepih vijesti ovaj projekt je ostavio gorak ukus ljudima na povratničkim područjima. Naime, od cijele Like, Dalmacije, Banije i Korduna prošla su samo 4 projekta i to u Senju, Vojniću, Obrovcu i Benkovcu. Opet i među ova 4 projekta dobili su oni koji najbolje stoje na tom području, a najsiromašnije sredine u kojima život bukvalno staje ostale su bez sredstava.

Znam, sad već kreću komentari „nedaju nama zato i zato..“. Ne. Iz ovoga svega je vidljivo da se ne radi o tome. Ili ogromna većina općina sa ovog područja ili nije predala nikako projekte na ovu mjeru Ruralnog razvoja ili su predali sve tako traljavo da baš ništa nije prošlo. Sad u konačnici nije toliko ni bitno jeli jedna ili druga varijanta. 

Najsiromašnije sredine u kojima život bukvalno staje ostale su bez sredstava.

Prema izjavama Ministra poljoprivrede za hrvatske medije sa ovim natječajem kroz koji je odobren veliki dio projekata, većina potreba je zadovoljena i veliko je pitanje hoće li biti ovakvih natječaja više u ovom programskom razdoblju. I da bude sa ovakvom situacijom na terenu opet se ništa neće promjeniti.Čini se da je „voz sa vrtićima“ prošao, ali što dalje? Projekti dolaze i prolaze, milioni eura se povlače, ali u povratnička područja malo toga stiže.

Nema vrtića za najmlađe @ Miroslav Mašić


Činjenica je da u većini povratničkih područja život iz dana u dan sve više nestaje, djece i mladih je sve manje, a na ovaj način će ih biti još manje. Većina općina i gradova su slabih fiskalnih kapaciteta i gotovo je sigurno da ni jedna općina sa ovog područja svojim sredstvima ne može napraviti dječiji vrtić. A djece je sve manje. A kakav je to razvoj mjesta bez mladih i bez djece? I opet se sve vrti u začaranom krugu iz kojeg nikako da se izađe.

Mnogi se čude što se mladi iz Srbije ne vraćaju na ova područja, a čini se da će i oni koji su se vratili ponovo morati kupovati kartu u jednom pravcu. Na osnovu čega očekivati da se jedna mlada osoba koje je djetinjstvo provela u mjestu prepunom ljudi i sadržaja vrati u polupusto selo u Lici, Dalmaciji, Baniji i Kordunu? Osim ljubavi prema zavičaju što je to motiviše?

Danas ili sutra ta mlada osoba treba da zasnuje brak i porodicu,ali što da pruži tom svom djetetu u selima koja izumiru? Zato je ova priča oko izgradnje, rekonstrukcije, ili opremanja dječijih vrtića mogla biti prekretnica u tom razvoju, odnosno propadanju povratničkih krajeva. Koliko je samo mladih cura moglo dobiti posao u tim novootvorenim ili opremljenim dječijim vrtićima? Moglo je ali nije. Prilika koja se ne pruža tako često nije iskorištena.


A kakav je to razvoj mjesta bez mladih i bez djece? I opet se sve vrti u začaranom krugu iz kojeg nikako da se izađe.


I kad kažeš nekom da živiš u mjestu koje ima dječiji vrtić to puno drugačije zvuči. Pa makar u tom vrtiću bilo i petoro djece,ali od nečeg se mora krenuti.

Ovo bi morala biti hitna opomena srpskoj zajednici u Hrvatskoj da puno toga mora promjeniti kod sebe. Sad je evidentno da formiranje razvojnog centra za projekte koji će okupiti ono najbolje mora biti posao broj jedan. Ukoliko se to ozbiljno ne shvati i ne napravi u što hitnijem periodu većina ovih krajeva je osuđena na propast i nestanak.

Hoće li ova vijest nekoga trgnuti da to promjeni i da se konačno krene u tom pravcu, odnosno da se napravi ono što je moralo biti napravljeno još davno? Vrijeme pred nama će to pokazati.

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica