Kakva je perspektiva poljoprivrednika-povratnika u ličkom kraju?

Da li je život od poljoprivrede u povratničkim krajevima u Lici utopija ili realnost? Pitanje je s kojim smo krenuli u obilazak nekoliko reprezentativnih OPG-ova, nekoliko dana prije otvaranja natječaja za mjeru 6.3 „Pomoć malim poljoprivrednicima“ od koje mnogi očekuju da pokrene razvoj ovih krajeva.

Debelo Brdo @ foto: Miroslav Mašić

 

Pitanje je tada pokrenuto, ali nakon dva kruga natječaja za ovu mjeru ostao je rezultat koji ne može nikog oduševiti. No nije ni baš sve crno kako se čini. U serijalu naših prvih tekstova pisali smo o negativnim trendovima i problemima sa kojima se susreću poljoprivrednici na povratničkim područjima, a u ovom nastavku osvrćemo se na nekoliko pozitivnih primjera koji još uvijek nagovještavaju neko svjetlo na kraju tunela.

Bez zadržavanja mladih na poljoprivrednim gospodarstvima te povezivanja s Javnom ustanovom Nacionalni park Plitvička jezera, nema ni ozbiljnijeg razvoja poljoprivrede u Lici. To je osnovna teza koja se mogla čuti na panelu „Integralni razvoj Like – sinergija turizma i agrara“ održanom pretprošle godine u Gospiću, kao jednom od mnogobrojnih aktivnosti ličkog LAG-a putem kojih ova akcijska grupa nastoji preokrenuti negativne poljoprivredne trendove.

Baš na mjestu gdje izviru Crna i Bijela rijeka, koje stvaraju Plitvička jezera u Plitvičkom Ljeskovcu, već godinama uspješno posluje OPG „Končar“.

Bez zadržavanja mladih na poljoprivrednim gospodarstvima te povezivanja s Javnom ustanovom Nacionalni park Plitvička jezera, nema ni ozbiljnijeg razvoja poljoprivrede u Lici.

Imamo osam krava, bavimo se proizvodnjom sira i jedni smo od rijetkih koji imamo registriranu siranu i prisutni smo sa svojim proizvodima na svim važnijim poljoprivrednim manifestacijama“, govori Nikola Končar kojem je tek dvadeset godina, te zajedno sa bratom, roditeljima i bakom vodi OPG i na taj način osiguravaju egzistenciju svoje porodicu.

Već dvaput sam u Irsku išao raditi kao konobar na dva mjeseca, ali to je najviše što sam izdržao i uvijek se vraćam ovdje, u kraj koji volim i na posao kojim se planiram baviti i u budućnosti“, ističe Nikola te dodaje da bi se upravo Nacionalni park trebalo više potruditi da otkupi proizvode lokalnog stanovništva.

Nikola Končar sa porodicom @ Foto: Miroslav Mašić

Nikola se već sada priprema na višednevni sajam poljoprivrednih proizvoda u Zagrebu, a zatim i u Dubrovniku, jer kako kaže, to je jedini način da plasira svoje proizvode na tržište. Upravo taj plasman poljoprivrednih proizvoda, ali i značajno smanjena proizvodnja svih kultura predstavljaju veliku prepreku za revitalizaciju poljoprivrede kao djelatnosti koja bi pored turizma bila zamajac sveukupnog razvoja Like u budućem periodu.

Još 1986. godine u Lici se proizvodilo 76.000 tona krumpira, više nego što se danas proda kroz sustav PDV-a. Proizvodnja te kulture polako se pokreće, ali u Lici trenutno ima jedna velika tvrtka i šest srednjih, a ostali spadaju u kategoriju malih, moglo se čuti na panelu Integralnog razvoja Like, što su činjenice koje ne obećavaju. Takva struktura ne bi trebalo biti ograničavajući faktor, no postoji drugi problem. To je demografija. Stanovništvo je sve starije i nema tko raditi. No daleko od panela, mjesta za diskusije, razmjenjivanje mišljenja građana i ideja stručnjaka, povratnička su sela ta čiji su se ljudi ovom poslu posvetili maksimalno.

Krivudav put vodi nas do sela Debelo Brdo u Općini Udbina gdje porodica Jovice Čortana živi isključivo od poljoprivrede i ovčarstva.

Od poljoprivrede se može lijepo živjeti, samo se svi moramo domaćinski ponašati“, govori Jovica Čortan koji trenutno na svom OPG-u ima 350 ovaca i bavi se proizvodnjom mesa i mlijeka.

Sa suprugom, sinom i snahom gotovo danonoćno Jovica je posvećen poljoprivrednim poslovima. Unučica koju je nedavno dobio dodatni mu je podsticaj da razmišlja o proširenju proizvodnje, kupovini nove mehanizacije, ali i da pomoć potraži u mjerama Ruralnog razvoja, koje vidi kao jako korisne za razvoj demografski devastiranih povratničkih područja.

Lika nikad neće ostati prazna. Lika će tek procvjetati.

Vratio sam se bez igdje ičega. Počeo sam živjeti u tuđoj kući i krenuo s par stotina posuđenih eura i s nekoliko ovaca, ali vremenom sam proširio svoje stado i razvio ozbiljnu poljoprivrednu proizvodnju u koju je uključena cijela porodica. Dvaput sam išao raditi u Nizozemsku, ali sam se uvijek vraćao u svoje Debelo Brdo. Da sam bilo gdje drugdje ostao, a ne u svom rodnom kraju, do sada bih vjerovatno umro“, prepričava Jovica Čortan životni put svoje porodice koja mu je veliki oslonac u svemu što radi.

Porodica Čortan iz Debelog Brda @ Foto: Miroslav Mašić

Dok nam stado ovaca preprečuje put pri povratku iz Debelog Brda, razmišljamo o riječima predsjednika ličkog LAG-a Danijela Tušeka na prošlogodišnjem stručnom panelu.

Lika nikad neće ostati prazna. Lika će tek procvjetati“, uvjeren je Tušek koji šansu za razvoj najprije vidi kroz razvoj turizma, koji će ubrzano pokrenuti i razvoj poljoprivrede, ali i plasman proizvoda od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, kao što su Končar iz Plitvičkog Ljeskovca i Čortan iz Debelog Brda. 

Ukoliko se više mladih poljoprivrednika uključi u poljoprivrednu proizvodnju i počne razmišljati na sličan način kao ova dva čovjeka, riječi Danijela Tušeka kroz nekoliko godina više ne moraju zvučati tako nestvarno kako nam se sada čine.

Komentari