Poljoprivredni paradoksi: Guste magle sporo napuštaju srpski agrar

Poljoprivredni paradoksi: Guste magle sporo napuštaju srpski agrar

Puno je paradoksa koji se, kao na kakvoj beskrajnoj traci, ređaju u srpskom agraru. Mnogi od njih čak vređaju naše poljoprovrednike dok se istovremeno sa tim papazjanijama ponose predstavnici političke elite i njihovi menadžmenti. Primera radi dok smo o problemima u koje je zapao „Agrokor“ ronili krokodilske suze u znak „zahvalnosti“ Hrvati su nam pre nekoliko dana uzvratili tako što su takse za fitosanitarne preglede poljoprivrednih proizvoda koje uvoze iz Srbije uvećali za čak 22 puta. To nije ništa drugo do rampa obložena bodljikavom žicom. Već je izvesno da će naše stočare podučavatoi tovu svinja nemačka kompanija „Tenis“i pored toga što bi oni mogli za navedeni posao da budu mentori, izuzimajući Dansku i Norvešku, svima ostalim u Evropi. Zbog svega ne čudi ni neskriveno raspoloženje agrarnih čelnika što su u gašenju žeđi na našim oranicama angažovali ljude iz pustinjskih država koji čestito i ne znaju šta je voda. Oni piju i kupaju se u čaju.

Srpski poljoprivredi paradoksi - © Agromedia

Ravnica je kao žena sa kojom si proveo noć, a ujutro si joj suvišan. Ona je stvorena da paore tera na vrhove, ali i da ih doziva da siđu sa njih. Ravnica je, ustvariuvek bila veliki izazov i tajna! Međutim, samo dan uoči velikog pravoslavnog praznika Ilindana sevnula je vasionska informacija da beskrajne vojvođanske i ostale srpske ravnice više neće biti nikakve skrivalice i prostori svakoraznih iznenađenja.

Samo jednim klikom na nekom od pametnih telefona ili još bistrijih računara domaći ratari će moći da imaju MILOOKE, ali i sve ostale snimke realnog stanja na njihovim oranicama. Da skratimo: Srbija je najavila pristup i saradnju sa Evropskim satelitskim centrom tako da će svaka najezda skakavaca, gubara, biljnih vaši i ostalih štetočina moći na vreme da se otkrije i na taj način spreče moguće posledice. Prednosti ovog „video-nadzora“ ne treba previše objašnjavati jert sve obrazovaniji poljoprivrednici dobro znaju da moraju ići u korak sa novim tehnologijama koje su od bitnog uticaja na održivu i isplativu proizvodnju. Znamo gde će biti „gunđanja“, ali i pomenute usluge moraće da se plate.

Šta je sa satelitima?

I dok su visokosofisticirane priče pred pragom srpskih poljoprivrednika za jednu praistorijsku pojavu, odnosno i prateću štetočinu ratari, ali ni stručnjaci za ovaj sektor nemaju rešenje. Ona se ne plaši satelita, kamera, čuvara reda a ponajmanje samih poljoprivrednika. Naime, u više sela u opštini Pančevo, ovih vrelih letnjih dana aktivne su čitave horde lopova koji brže od kakvog kombajna ili drugih automatskih berača „skidaju“ plodove iz nabreklih povrtnjaka, zasada pod kukuruzom, voćnjaka a kada im se ukaže prilika ne okreću glavu od pumpi, motora i druhig uređaja potrebnih za rad zalivnih sistema. Poljoprivrednici kažu da su bezbroj puta tražili pomoć da bi na kraju morali sami da organizuju danonoćnja stražarenja.

Srpski poljoprivredni paradoksi - © Pixabay

Kod njih se uvukao i strah, jer su drski kradljivci spremni na sve. Čak, i fizički obračun. U slučaju da neko od meštana napuni lovači patrpn sa solju teško da može izbeći krivičnu prijavu uz osnovanu sumnju da je poušao da počini najteže krivično delo. Ako su pak lopovi maloletnici ili trudnice, što nije redak slučaj, na njih se ne sme podići ton, jer i u takvim okolnostima im prete prekršajne i druge prijave. Dakle, dok sateliti šire blende i žele da se stave na usluzi proljoprivrednicima sa druge strane oni su razočarani što niko ne sprečava drske kradljivce njihovog znoja i truda, već ih naprosto tretira i štiti kao da su kakve ugrožene „vrste“ iz na daleko poznate „crvene knjige“.

Uvećanje taksi bodljikava rampa

Nije ovo jedini paradoks koji sa čela ili bokova udara po srpskom agraru. Možda je trebalo ovu priču, odnosno kolumnu početi sa iznenađujućom odlukom Hrvatske da čak 22 puta poveća takse za fitosanitarne preglede poljoprivrednih proizvoda koje uvozi iz Srbije. To je u najmanju ruku udarac ispod pojasa koji ozbiljno može da naudi domaćim izvoznicima koji godišnje u ovu susednu zemlju plasiraju preko 100 miliona evra ratarskih i voćarskih proizvoda.


Ova bez sumnje carinska blokada dešava se od onih koji su u Srbiji pokupovali brojne fabrike hrane i to u trenutku dok se još na tone papirnih maramica nisu osušile od brige i suza prolivenih na račun nevolja u kojoj se našla hrvatska mega kompanija „Agrokor“.Taj agro gigant u Srbiji ima šest fabrika hrane o kojima domaćini brinu kao majke o novorođenčetu.

Posle ovog razočaravjućeg čina naši agroekonomisti,ekonomski analitičari kao i predstavnici vlasti smišljaju kako bi trebalo odgovoriti drugoj strani. Jedni kažu istom merom, odnosno reciprocitetom, jer nisu male količine proljoprivrednih proizvoda koji se uvoze iz Hrvatske. Neko je od tih mudraca zavirio i u tekst SSP-a i utvrdio da bi Hrvatska po slovu tog sporazuma i naloga iz Brisela,morala da koriguje donetu odluku o taksama. Tvrdi se da je ova carinska mera tipičan primer ekonomskog protekcionizma koji u EU nije dozvoljen.

Srpski poljoprivredi paradoksi - © Agromedia


Ipak, ja dodajem nije protekcionizam, već bezobrazluk! Nema sumnje da je ovo još jedan u nizu bumeranga koji nam se vraćaju posle haotičnog prolaska kroz lavirinte svekolike tranzicije tokom koje je sprovedena i katastrofalna privatizacija najvrednijih poljoprivrednih i drugih privrednih resursa koje smo posedovali. Ništa mi nije bilo jasno kada je pre više od 20 godina jedna privatna hrvatska firma kupila društvenu, tačnije rečeno narodu, mlekaru u sastavu Zemljoradničke zadruge u Lajkovcu.

Zbog tadašnjih još glasnih ratnih pokliča i stalnih trvenja pitao sam se ko će da kupuje i pije mleko od kolubarskih simentalki koje su došli da muzu Hrvati!? Ovaj primer navodim zbog nadobudnih analitičara koji su recitujući nekoliko opštih mesta iz ekonomske nauke tvrdili da će sve „leći“ i biti dobro.Evo još jedne konkretne prilike da se vidi o kakvim benefitima je reč. Nije za zdaba rečeno da gluposti i nebo nemaju kraj.


Stranci podučavaju srpske svinjare tovu

Inače,kao u atmosferi visokorangiranog turnira ovih dana je započela zagrejavanje za „igru“ nemačka kompanija „Tenis“. Javnosti je obelodanjeno da su posle Memoranduma od prošle godine tek sada preduzeti prvi konkretni potezi i oni su vezani za kupovinu, odnosno zakup na 30 godina poljoprivrednog zemljišta u atarima opština Zrenjanin i Kikinda, kao i da bi već od jeseni trebala da počne izgradnja prvih farmi, odnosno tovilišta svinja. Plan je da ceo projekat obuhvati pet lokcija sa savremenim farmama u kojima bi se u trunusu tovilo preko 70 hiljada svinja.

Kako ti zdepasti „terminatori“ moraju da danonoćno jedu najavljen je i zakup preko 15 hiljada hektara oranica.U suštini ovo nije loš poslovni angažman, ali ono što ne mogu da „svare“ naši poljoprivrednici je činjenica da im mentori kod tova svinja budu Nemci, uz to podsećajući da je još u vreme Miloša Obrenovića, Srbija izvozila svinje na evropsko tržište i od tog posla dobro zarađivala. Tov svinja je PROSTIJI OD PASULJA, kažu oni, uz otvorenu ljutnju zbog čega država nema poverenje u svoje poljoprivrednike.

Srpski poljoprivredni paradoksi - © Pixabay

Doduše, ona ih nikada nije poštovala i nastavlja da glumata po tom pitanju. Aktuelni ministar na sva ova „dobacivanja“ odgovara da Srbija ne može da izvozi sveže svinjsko meso već samo termički obrađeno i da je zbog te notorne činjenice prihvaćena poslovna saradnja sa nemačkom kompanijom specijalizovanom za proizvodnju i preradu mesa.Međutim, dosta je onih koji strahuju da će ova partija tova svinja sa „Tenisom“biti odigrana u „taj breku“ (tie break) odnosno sa tesnim konačnim rezultatom.

Da je naš agrar pod pravim cunamijem paradoksa govori i to, da ne možemo da prikrijemo zadovoljstvo, što će naše zalivne sisteme popraviti i izgraditi niko drugi do jedan broj kompanija iz pustinjskih zemalja. Izuzimajući Izrael u tim zemljama ljudi čestito ne znaju šta je voda, već piju i kupaju se u čaju.I dok se mogu čuti prave ode sinovima pustinskog peska na drugoj strani naši stručnjaci iz Instituta „Ivo Lola Ribar“ su pre nekoliko dana demonstrirali MOBILNI SOLARNI SISTEM za navodnjavanje, koji je po svojoj efikasnosti ali i ceni jedinstven uređaj u svetu.Ko se onda napio čaja od bunike!?

Jedan mudar čovek je rekao: KRAJ JE TAMO GDE TI SE ZAUSTAVI MISAO. To ću i ja učiniti, jer navođenje novih primera na ovu temu može ozbiljno i meni, ali i korisnicima portala AGROMEDIA da naškodi.

Izvori informacija: Lična dokumentacija, Press kliping UNS, dokumentacija portala Agromedia

Komentari

E-KNJIGA

Vodič za uspešno gajenje borovnica